Maliću se sudilo i ranije: Optužen za svirepo ubistvo troje ljudi u toku rata - pa oslobođen
Miodragu Maliću nije suđeno zbog disanja tri prsta, nego slika ratnih zločinaca
Brojni političari u RS-u, među kojima je najglasnija bila dvojka koja navodno pripada različirim političkim blokovima, Milorad Dodik i Jelena Trivić, stali su u odbranu Miodraga Malića. Njega je, kao što je poznato, Sud BiH osudio na tri godine zatvora zbog širenja nacionalne mržnje.
Iako su Dodik i Trivić skoro pa uglas govorili kako je Malić navodno osuđen zbog dizanja tri prsta, odnosno zbog tradicionalnog srpskog pozdrava (iako dizanje tri prsta nije isključivo srpski pozdrav, nego je prisutan u cijelom kršćanstvu kao simbol Svetog trojstva - Oca, Sina i Svetog duha) istina je potpuno drugačija. Malić je osuđen zbog veličanja osuđenih ratnih zločinaca.
Kao što se moglo vidjeti na fotografijama, Malić je na jednom promotivnom skupu visoko podigao fotografije osuđenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Njih dvojicu je, općepoznata je stvar, Haški tribunal osudio na doživotne zatvorske kazne zbog brojnih zločina počinjenih u toku rata u BiH, od kojih je najstrašniji genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.
U sve se miješa
Zanimljivo je kako su navodni politički protivnici Dodik i Trivić složni kada treba braniti osobe koje veličaju ratne zločince. Posebno Dodik prednjači u tome. Od kada je objavljena presuda Maliću nije prošao nijedan dan kako se ovaj bivši zvaničnik RS-a nije oglasio "vrišteći" ponovo na Sud BiH.
Ima tu i ličnih razloga. Naime, prvostepenu presudu Maliću izrekla je ista sutkinja koja je Dodika pravosnažno osudila na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političkih funkcija - Sena Uzunović.
Iako više ne obavlja nikakvu zvaničnu funkciju u institucijama vlasti (dužnost predsjednika stranke nije funkcija u institucijama), Dodik se i dalje postavlja kao da je on predsjednik RS-a. "Jadne" Ane Trišić Babić nema nigdje. Dodik, iako za to nije nadležan, dočekuje goste u RS-u, predvodi delegacije na službenim putovanjima, a sada se postavlja i kao zaštitnik osuđenika. Kako bi svojevremeno rekli u jednoj reklami - u sve se miješa.
Sada najavljuje i mitinge podrške Miodragu Maliću. A u svemu tome djeluje prilično groteskno, da ne kažemo smiješno. I sam je svjestan da od svih njegovih povika i poziva na mitingovanje nema nikakvog efekta. Pa i on sam, i to u vrijeme kada je bio neuporedivo snažnija politička figura nego sada, morao je poštovati odluku Suda BiH, ma koliko da je u svojim izjavama negirao i sud i presudu.
Presudu je ispoštovao do "posljednjeg zareza". Platio je 36.500 KM, kako ne bi morao robijati i još je podnio ostavku na mjesto predsjednika RS-a,
A ko je Miodrag Malić kojeg Dodik tako zdušno brani?
Heroj među Srbima
Suđenje zbog veličanja ratnih zločinaca nije prvo u kojem je Malić bio optužen. Njemu se prije više od 15 godina sudilo i za ubistva tri osobe u toku rata u BiH i to Namika Đumišića (73), Ratomira Dragoljića (51) i Marije Marušić (58).
U optužnici je, između ostalog, tada bilo navedeno kako je utvrđeno da su Ratomir Dragoljić i Marija Marušić ubijeni iz puške koja je pripadala Maliću, ali nije utvrđeno da je on u tom trenutku pucao iz nje.
Prema opisu koji je bio naveden u optužnici, posebno svirepo je izvršeno ubistvo Namika Đumišića, počinjeno 1993. godine u Banjaluci. Ubica je, kako je navedeno u optužnici, razbio staklo na ulaznim vratima i otključao ih. Potom je ušao u sobu tražeći novac od starca. Kada je ovaj to odbio da učini, ubica ga je više puta izbo nožem u predjelu grudi i prepona, te nekoliko puta udario nepoznatim predmetom po glavi, od čega je starac i preminuo.
Ironijom sudbine, Namik Đumišić je bio veoma cijenjen među svojim komšijama srpske nacionalnosti u Banjaluci. On i njegova porodica su u toku Drugog svjetskog rata spasili brojne banjalučke Srbe od ustaškog progona i ubistava. Među onima čiju je porodicu spasio Đumišić bio je i Zoran Kopanja, koji je svojevremeno za Nezavisne ispričao dio porodične istorije.
Zoran kaže da su Đumišići tada spasili njegovu baku i dedu, Anku i Stevu Kopanju i njihovu djecu Dragicu, Momčila, Nikolu i Panteliju. Prema njegovim riječima, Ankina i Stevina djeca su iza sebe ostavila 15 potomaka koji i danas žive.
Nažalost, istu sudbinu nisu doživjeli i njegovi rođaci koji nisu uspjeli da se sakriju 1941. godine, jer su svi ubijeni na svirep način. Tako je čitava familija njegove babe Anke zaklana u Drakuliću, a ustaše su posebno svirepe bile prema njenoj sestri kojoj su pletenice vezali žicom i vukli je po seoskom putu dok nije umrla.
- Da nije bilo Namika i njegovog oca, ni mene danas ne bi bilo, ispričao je tada Zoran.
Samo suđenje Maliću je obilovalo kontroverzama. Njega je Okružni sud u Banjaluci 2007. godine oslobodio optužbi za ova tri ubistva zbog nedostatka dokaza. Zanimljivo je da su dokazi sa uviđaja u kući Namika Đumišića na volšeban način nestali iz policijske arhive. Upravo zahvaljujući tome je i oslobođen. Oslobađajuću presudu je potvrdio i Vrhovni sud RS-a iste godine, čime je ona postala pravosnažna.
Nerazjašnjena ubistva
Međutim, dvije godine kasnije Vrhovni sud RS-a poništava oslobađajuću presudu navodeći kako je Okružni sud pogrešno cijenio dokaze. Radilo se o otiscima tri prsta, palca srednjeg i domalog, na metalnoj kutiji u Đumišićevoj kući. U obrazloženju poništenja oslobađajuće presude je navedeno kako otisci prstiju na kutiji pripadaju Maliću. Naređeno je novo saslušanje pred Vrhovnim sudom RS-a.
Međutim, nigdje u sudskim arhivama, barem onim dostupnim javnosti, se ne mogu naći podaci (zapisnik, transkript i slično) da je ovo saslušanje ili više njih i održano. Jedino do čega se može doći je da je Vrhovni sud, uprkos nalazima sa otiscima prstiju, još jednom potvrdio oslobađajuću presudu Maliću, čime je on potpuno oslobođen ovih optužbi i više nikada mu se ne može suditi za ubistva Đumišića, Dragoljića i Marušić.
Ko je ubio ove tri osobe nikada nije razjašnjeno.
