Malagurski snimio novi film prijetećeg naslova: Nova doza laži i podvala
Boris Malagurski - Kao da mu je Dodik pisao scenario
Boris Malagurski snimio je novi film u kojem se bavi Bosnom i Hercegovinom, pod nazivom "Ubijanje mira - Da li će Bosna eksplodirati".
Malagurski se na prostoru BiH "proslavio" filmom pod nazivom "Republika Srpska - borba za slobodu". O kakvom se filmu radi možda i najbolje ilustruje podatak da je njegovo prikazivanje zabranjeno u brojnim gradovima širom svijeta, te da su otkazane brojne projekcije.
Sličnu "istinu" plasira i u ovom filmu, koji se bavi Dejtonskim sporazumom, od njegovog potpisivanja do danas. Posebna pažnja je posvećena djelovanju aktuelnog visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Međutim, svakome ko imalo poznaje recentnu istoriju, pa i onu nešto dalju, primijetiće kakve to "istine" plasira Malagurski. Zašto otvoreno reći, u filmu je plasiran čitav niz notornih laži.
Kriv je Alija
Jedna od njih je i da je Bosna u srednjem vijeku bila "vjerodostojna srpska država". Tačno je da su Srbi živjeli na ovim prostorima još u srednjem vijeku, ali nisu bili jedini narod. Iz ovog filma se to ne bi dalo zaključiti.
Potom slijedi priča, koju je Malagurski spominjao i u filmu o RS-u, o turskim osvajanjima ovih prostora i kako su Srbi zbog Turaka ostali bez svoje države.
Svako dovođenje rata u BiH 90-ih godina u kontekst sa turskim osvajanjima ovih prostora predstavlja direktno opravdanje zločina počinjenih nad Bošnjacima. A to Malagurski radi već u drugom filmu.
- Oslobodili smo Srebrenicu od Turaka, jedna je od "čuvenih" rečenica ratnog zločinca Ratka Mladića u trenutku kada ulazi u Srebrenicu u julu 1995. godine, nakon koje je počinjen genocid nad Bošnjacima ove enklave.
Govoreći o periodu uoči početka rata Malagurski u svom filmu potura još jednu laž kako su, nakon proglašenja nezavisnosti BiH, Srbi osnovali svoje institucije, bez namjere da se otcijepe od BiH. Upravo je otcjepljenje od BiH i prisajedinjenje Srbiji jedna od konstanti nacionalističke politike rukovodstva RS-a, kako u ratu, tako i u većem dijelu nakon rata.
Malagurski u filmu kao jedinog krivca za rat navodi tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića, odnosno njegovu odluku da povuče potpis sa takozvanog Lisabonskog sporazuma.
Podsjećanja radi, Izetbegović je, kao i Radovan Karadžić i Mate Boban, potpisao Lisabosnki sporazum 18. marta, ali je deset dana nakon toga povukao potpis, nakon razgovora sa tadašnjim američkim ambasadorom u Jugoslaviji Warrenom Zimmermannom. Najvažniji razlog je što je ovaj sporazum podrazumijevao podjelu zemlje na etničkim principima. Drugi razlog je što srpske snage, uprkos potpisanom sporazumu, nisu prestale granatirati gradove u BiH, u prvom redu Sarajevo, ali i Mostar i druga mjesta.
U filmu nije spomenuta, recimo, izjava osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je kazao kako je njegovo potpisivanje Lisabonskog sporazuma bio "manevarski potez", te da nikad nisu imali namjeru da ga ispoštuju.
Ratna stradanja su prikazana isključivo kroz broj ubijenih Srba, a jedini zločin koji se spominje je smrt 12 beba u banjalučkom porodilištu. Narativ tadašnjih, kao i sadašnjih vlasti RS-a je da su te bebe umrle jer se nije mogao dopremiti kisik koji je bio potreban bebama u porodilištu. Ono što niko od vlasti RS-a, pa ni Malagurski u filmu ne spominje je da je banjalučki Caritas u to vrijeme u Banjaluku iz Zagreba dopremio veću količinu boca sa kisikom, ali da su tadašnje vlasti u Banjaluci oduzele te boce, koje nikada nisu dostavljene u bolnicu.
Na sličnim lažima bazirana je priča i o poratnom periodu. Spominje se i rad visokih predstavnika, kao jedinstven slučaj diplomatskog djelovanja međunarodne zajednice. Navodi se da da su visoki predstavnici u BiH donijeli više od 400 zakona, te da su smijenili blizu 90 zvaničnika, "najvećim dijelom Srba", nije Malagurski propustio da spomene.
Očekivano, nije se bavio razlozima zbog kojih su visoki predstavnici donosili ovakve odluke. Umjesto toga, je naveo kako je jedini njihov cilj bio da se od Srba otmu ovlasti i prebace na BiH. Radi se o zakonima poput onog o uspostavi Suda i Tužilaštva BiH, o grbu, zastavi i himni BiH i drugim kojima su građene državne institucije i to u situacijama kada se političari u BiH o tome nisu mogli sami dogovoriti.
Zapravo, narativ cijelog filma je kao da je scenario pisao Milorad Dodik. Očekivano, građanin Dodik je dobio priliku u filmu da govori protiv BIH, uz priču kako svi krše Dejtonski sporazum, a jedino on ga brani.
- Dejtonski sporazum je bio šansa za BiH, a on je razgrađen i ubijen. Svakim činom razgradnje Dejtona ubijana je BiH. Ako ubijete Dejton, ubili ste BiH i to je sasvim jasna poveznica...
Јa branim slovo Dejtona, a oni promovišu duh Dejtona. Mi živimo u vremenu kad je laž - istina, a istina - laž...
Kada tražimo da se poštuje Dejtonski sporazum, nas okrive da je to antidejtonski i kažu da ne poštujemo njihova pravila. Ne, mi poštujemo međunarodni ugovor, a vi vaša pravila pravite za sebe...
Oni koji su nezadovoljni, a riječ je o muslimanima, pokušavaju da insceniraju situaciju rata i mislim da bi to bio njihov osvetnički rat, ali to je igra bez ikakvih kalkulacija, neke su od rečenica koje je Dodik izgovorio u novoj podvali Borisa Malagurskog.
