Ljubav zapisana još u kamenu: Veliki grabežljivci privrženi svom vlasniku

U selu Ostojići na Bjelašnici Kaled Idrizović uzgaja vrste ptica koje u prirodi možemo vidjeti rijetko, nakratko i to iz velike udaljenosti. Njegovi pernati prijatelji su velike grabežljivice, brze u letu, surove prema plijenu, ali i jednako privržene svom vlasniku i rukama koje ih hrane.

Sivi soko, sova, jastrebi samo su dio ptičijeg carstva na imanju našeg sagovornika. Sokolarstvom se bavi deset godina, a to je tek početak traga koji namjerava ostaviti iza sebe.

Umiljate grabljivice

- Kćerka mi odrasta uz ove ptice i nadam se da će zavoljeti sokolarstvo i biti dio tradicije u očuvanju vrsta koje su na listi zaštićenih, kazao nam je Kaled i pojasnio da je ptica koja mu stoji na ruci ženka sivog sokola, stara dvije godine i koja je ostavljena za daljnji uzgoj.

Lov uz pomoć ptica grabljivica zahtijeva dosta rada i brige u koje naš sagovornik, kao i svi koji se bave sokolarstvom, ulažu mnogo ljubavi i energije.

- U devetom mjesecu počinje lov na prepelicu, a u desetom na fazana i traje do marta. U tom periodu ptice treba dovesti u kondiciju, ispričao nam je Kaled i pojasnio da ptice trenira uz dronove koje podiže na visine sa mamcem.

Bitno je da ptice kroz trening dobiju mišićnu masu kako bi bile spremne za lov. Sokolica koja nestrpljivo širi krila na ruci našeg sagovornika prošle godine imala je svoj prvi ulov.

- Ulovila je fazana i to je jedino što je ulovila, jer nismo se bazirali na lov. Za nas je važnije da ptica bude fizički zdrava, da dostigne neku spolnu zrelost i ima potomstvo, naglasio je sagovornik i naveo da tereni na kojima ptice treniraju moraju biti otvoreni, te da letove vježbaju na prostranstvima Bjelašnice.

Gdje god se pojave, Kaledove ptice privlače pažnju prisutnih, a do sada su se našle i u nekoliko muzičkih spotova i filmskih scenarija. Entuzijazam u očuvanju ovih ugroženih vrsta, kao i tradiciju sokolarstva naše zemlje Kaled i članovi Udruženja sokolara BiH nastoje kroz brojne aktivnosti prenijeti i na mlađe generacije. Prvo na svoju djecu, a onda i sve druge mališane koji u sebi prepoznaju emociju prema ovoj vrsti lovne discipline.

Sokolarstvo u Bosni i Hercegovini ima jako dugu tradiciju, a svjedočanstvo je sačuvano i zapisano i na stećcima i u starim putopisima.

- Dolaskom na ove prostore, Osmanlije su bile zatečene razvojem sokolarstva i posvećenosti ljudi koji žive na ovim prostorima uzgoju ptica grabljivica, iznio nam je neke historijske činjenice Muriz Prnjavorac, generalni sekretar Udruženja sokolara BiH.

Dodao je da su za vrijeme vladavine osmanske vlasti osnovale posebne ustanove za zaštitu ptica-grabljivica, tačnije, donesen je zakon o zaštiti mjesta gdje se one gnijezde. Ptice grabljivice su bile i diplomatski dar i često su rješavale međunarodne sporove.

Od nekadašnjeg uvažavanja i velike naklonosti koju su uživale u društvu, danas su postale ugrožena, pa samim tim i zaštićena vrsta. Mnogi ih smatraju nepoželjnima, jer love kokoške, golubove, zečeve, prepelice, pa i lisice.

- Razbijamo predrasude prema tim pticama, jer evo i lovci pucaju na njih, misleći da ova ptica svaki dan ulovi jednu kokoš i jednog fazana. Golubari misle da one uvijek izaberu najboljeg goluba, požalio nam se sagovornik i naglasio da sokolari razumiju i golubare, ali da se mora naći balans, jer je sokolarstvo dio kulture, historije, kulturnog naslijeđa, tradicije preko kojih održavamo i svoj identitet.

Prema mišljenju naših sagovornika, sokolarstvo je i jedan od načina da se ove vrste ptica sačuvaju i vrate prirodi.

Očuvanje vrsta

- U svakom uzgoju ima ptica koje su istrenirane tako da se mogu pustiti u prirodu, pojasnili su nam sagovornici i naveli da se tako mogu sačuvati i vrste sokolova, sova, jastrebova i drugih ptica o čijem opstanku neko vodi računa.

Jedan od mlađih sokolara u našoj zemlji je i Murizov sin. Sokolarstvo je srcem prihvatio čim su dobili svoju pticu, zajedno su rasli i dijelili zajedničke uspjehe.

- Prvo sam učio kako da nahranim pticu iz ruke, tada je bila toliko mala da nije bila sposobna za let, prisjetio se Vedad trenutaka od prije devet godina, a onda mu se lice ozarilo kada je nastavio da vraća film na prve dolete sa deset do petnaest metara, gdje je ptica vezana za špagu i na prvi slobodni let.

Duboko je u sjećanju utisnut dan kada su prvi put izašli na parcelu, pa hranjenje sirovim mesom, kao i prvi ulovi prepelica i fazana.

- Potrebno je dosta vremena i truda da ptica bude na nekom vrhunskom nivou, ali kada vidiš šta si postigao sa svojom pticom, sreća je neizmjerna, priznao nam je devetnaestogodišnjak.