Lažni su medvjedi, a stvarna panika: Očekuje li nas prljava predizborna kampanja?
Ako ne biste povjerovali tekstu bez provjere, ne treba vjerovati ni slici ni videu/ ChatGPT
Proteklog vikenda društvene mreže u Bosni i Hercegovini preplavile su fotografije koje su, navodno, prikazivale medvjede kako šetaju ulicama Busovače, Ilijaša i Vogošće, izazivajući manju paniku u lokalnim zajednicama.
Ipak, ispostavilo se da su slike - lažne. Nisu ih zabilježili prolaznici, već ih je generisala vještačka inteligencija (AI).
Slika (ni)je dokaz
Ovaj slučaj, koliko god naizgled bezazlen, otvara ozbiljno pitanje: ako je moguće u nekoliko sekundi stvoriti uvjerljive slike medvjeda u urbanim sredinama, koliko je tek jednostavno generisati događaje ili izjave koji mogu uticati na politička zbivanja, reputaciju pojedinaca ili tok izbora?
Prema riječima Seada Delalića, profesora na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu (PMF), godinama smo vjerovali da slika ne laže. Tekstualne objave na društvenim mrežama mnogi su naučili uzimati s rezervom, ali fotografije i videomaterijali još se doživljavaju kao pouzdan dokaz.
- Moguće je generisati veoma uvjerljivu sliku životinje, osobe ili događaja koji se nikada nisu desili, objašnjava profesor Delalić.
Slično mišljenje dijeli i vanredni profesor na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici Haris Hamidović, koji dodaje kako ništa što je čovjek stvorio ne može biti savršeno, pa i takve slike odaju određene znakove neautentičnosti.
- Na pažljivom promatraču je da prepozna nesimetrične detalje poput neusklađenih očiju, neprirodnih zuba ili prstiju, nelogične pozadine i razlike u svjetlu i sjenama, objašnjava Hamidović za Oslobođenje.
"Medvjed u Busovači", fotografija koja je stvorila lažnu uzbunu/Centralna.ba
U skladu s tim, mediji se svakodnevno suočavaju s dilemom između brzine i tačnosti.
Profesor Delalić pojašnjava da brza objava, kako kaže, donosi vidljivost i klikove, ali istovremeno povećava rizik da se prenese netačna informacija, posebno ako vizual izaziva emociju, strah, uzbuđenje ili senzaciju.
Na pitanje o mogućim zloupotrebama u predizbornim kampanjama, Hamidović upozorava da je to itekako realan scenarij.
- Ako je suditi po iskustvima iz Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, moguće je očekivati da se i u BiH pojave pokušaji manipulacije putem AI generisanih sadržaja. Cilj takvih materijala često nije da se uvjeri publika u istinitost, nego da se izazovu sumnja i nepovjerenje, kaže on.
Posebno upozorava na opasnost od takozvanih deepfake videa, lažnih glasova političkih kandidata i fotomontaža koje mogu služiti za diskreditaciju protivnika ili širenje dezinformacija.
Profesor Delalić dijeli mišljenje, te ističe kako smatra izuzetno važnim naglasiti da se fotografije generisane vještačkom inteligencijom najčešće koriste kada se želi izazvati jaka emocija ili brzo oblikovati javno mišljenje. To mogu biti fotografije opasnih životinja u gradu, izmišljeni incidenti, pa čak i kompromitirajući prikazi javnih ličnosti.
- Vizual je moćan, jer djeluje direktno, ljudi ga doživljavaju kao dokaz i rijetko ga analiziraju detaljno, što otvara prostor za manipulaciju. Opasnost je u tome što se takav sadržaj širi brže nego što se može provjeriti, a jednom kada se formira utisak, vrlo ga je teško ispraviti, smatra Delalić.
Dodaje da je u praksi dovoljna samo jedna dobro plasirana lažna fotografija ili video da se stvori sumnja, nepovjerenje ili negativan narativ.
Ovome u prilog ide činjenica da su tokom izbora građani većinom emotivno uključeni i skloniji brzom dijeljenju sadržaja koji potvrđuje njihove stavove. Upravo ta dinamika čini dezinformacije u izbornim godinama izuzetno efikasnim oružjem.
Tri fronta
Kao potencijalno rješenje Hamidović zagovara multidisciplinaran pristup.
- Potrebno je djelovati na više frontova. Prvi je zakonski, BiH bi trebala uskladiti svoje zakonodavstvo s regulativama EU, prije svega s EU AI Actom, koji zabranjuje upotrebu umjetne inteligencije u svrhe obmane i manipulacije, kaže on.
Drugi front je, kako kaže, edukacija, od osnovnih škola do opšte javnosti, kako bi građani naučili prepoznavati sumnjive sadržaje.
- Treći front je tehnološki razvoj, gdje će kompanije u budućnosti ponuditi još bolje alate za otkrivanje lažnih materijala, zaključio je Hamidović.
Dnevnik O kanala u cijelosti pogledajte u nastavku:
