Lagumdžija: Aria i Maduro, dvije Venezuele i dva međunarodna prava - paradigma genocida u Srebrenici
Vijest o hapšenju Nicolása Madura i burnim međunarodnim reakcijama ponovo je otvorila pitanje odnosa prema međunarodnom pravu, njegovog tumačenja i primjene u savremenoj geopolitici. Upravo kroz primjer Venezuele, ali i kroz iskustvo Bosne i Hercegovine, postaje vidljivo kako se isti pravni principi mogu koristiti na dijametralno suprotne načine, zavisno od političkih interesa i savezništava.
U tekstu koji slijedi, Zlatko Lagumdžija povlači snažnu paralelu između dvije Venezuele, oličene u likovima Diega Arije i Nicolása Madura, te dva koncepta međunarodnog prava. Kroz prizmu genocida u Srebrenici, autor analizira kako su moral, pravo i politička odgovornost djelovali u ključnim trenucima savremene historije, ali i kako se njihova zloupotreba i danas reflektuje u regionalnim i globalnim odnosima.
Njegov tekst u nastavku prenosimo u cjelosti:
Diego Aria i Nikolas Maduro su simboli dvije različite Venezuele i dva dijametralno suprotstavljena odnosa prema međunarodnom pravu. Aria je jedan od miliona ljudi koji je našao utočište u SAD, u Njujorku, od političkog progona i ekonomskog propadanja Venezuele. Maduro je čovjek koji je svoju zemlju i građane doveo do prosjačkog štapa a međunarodno pravo koristio po “crnom udžbeniku dvostrukih standarda” da bi sada “čekao” suđenje u Njujorku zbog upravljanja narko kartelom koristeći mehanizme države kojom je upravljao.
U svojoj zemlji i u međunarodnim diplomatskim krugovima ambasador Aria je simbol prosperitetne i visoko cijenjene zemlje u kojoj danas u siromaštvu živi 9 od 10 stanovnika - zemlje u kojoj je društveni proizvod manji nego prije tri decenije, kada je Aria predstavljao Venezuelu u Ujedinjenim Nacijama, dok je u istom period planetarni društveni proizvod, bogatstvo, povećan za četiri puta. Maduro je simbol propadanja bogate i prosperitetne države u sukobu sa svojim građanima i progresivnim dijelom svijeta kojem pripada i Bosna i Hercegovina. Poštivanje i jačanje međunarodnog prava na primjeru genocida u Srebrenici oslikava dva svijeta, dvije Venecuele, gdje se u konačnici pokazuje da je “Aria međunarodno pravo” okvir za bolji i pravedniji svijet.
Aria je čovjek koji je pravio Venezuelu i svijet u kojem živimo boljim za sve ljude. Maduro je čovjek koji je “krao” zemlju i njenu budućnost od svojih građana, a prema ostatku svijeta primjenjivao međunarodno pravo i pravdu kroz prizmu duplih standarda i obračuna sa “kolektivnim zapadom”.
Diego Aria, stalni predstavnik Venezuele u Ujedinjenim Nacijama, predsjedavajući Vijećem sigurnosti u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, je prije mjesec dana bio naš počasni gost na otvaranju spomenika cvijet Srebrenice u dvorištu UN-a u Njujorku.
Specijalna zasjedanja Vijeća sigurnosti UN-a u tzv. Aria format, su dobila ime po čovjeku koji je nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu uspostavio novu formu rada Vijeća sigurnosti koja je omogućavala slobodan i suštinski dijalog o gorućim pitanjima mira i sigurnosti. Njegov boravak u Srebrenici 1993. godine je otkrio svijetu šta se dešava i šta se sprema Srebrenici i Bosni i Hercegovini.
Vijeće sigurnosti UN-a, kao i vodeće svjetske medije, Aria je upozorio da moramo zaustaviti “usporeni genocid u Srebrenici” (slow-motion genocide) koji se dešava pred našim očima. Prošle su decenije da bi UN čelnici konstatovali da je Srebrenica najveća mrlja na savjesti čovječanstva i u konačnici da bi Generalna skupština UN-a usvojila Rezoluciju o uspostavljanju dana sjećanja na genocid u Srebrenici i postavili spomenik cvijet Srebrenice.
U orkestriranoj kampanji protiv Rezolucije predsjednik Srbije se posebno zahvalio svom prijatelju Maduru za podršku koja je okončala sa njihovih manje od 10% glasova protiv Rezolucije država članica UN. U svom oprobanom maniru, predsjednik Srbije je to proglasio pobjedomn koju smo mi, nakon toga, ovjekovječili postavljanjem spomenika cvijet Srebrenice ispred UN-a. Kao što su tada “pobijedili”, te pokazali svoje pravo lice i podršku međunarodnom pravu, tako su i danas Vučić i Maduro pobjednici i promotori istog “međunarodnog prava”.
Za kraj, za sada, niko ne spori da budućnost Venezuele mora što prije preći u ruke njenih građana. Međunarodno pravo i sukladno djelovanje ključnih aktera, uz uvažavanje i naučenih lekcija na greškama iz novije istorije, kada su uspješno uklonjeni razni diktatori, ali je uslijedila neuspješna i u konačnici dugotrajna tranzicija, predstavljaju neophodan bazni okvir “Postmadurovskog” vremena.
Zato danas ne čudi da žal za Madurom upakovan u “brigu” za međunarodno pravo dolazi od velike većine onih koji su pokazali šta misle o međunarodnom pravu kada su činili sve da zaustave usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i postavljanje Spomenika ispred zgrade UN-a u Njujorku.
Nakon današnje sjednice Savjeta za nacionalnu bezbjednost Srbije, ponovljene javne izjave zahvalnosti predsjednika Srbije za sve ono što je Madurova Venezela učinila na negiranju genocida u Srebrenici nam daje za pravo da podržimo Aria međunarodno pravo i njegovu Venezuelu. Na primjeru genocida u Srebrenici, pred međunarodnim sudom pravosnazno presuđenom djelu, današnja VM (Vučić Maduro) Srbija i Venezuela su jasno pokazale kako izgleda VM međunarodno pravo.
