Košarcu "srbovanje" važnije od funkcije: Može li djelovanje protiv države biti kažnjeno?
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Staša Košarac odbio je učešće na sastanku ministara ekonomija Berlinskog procesa koji je planiran za sredinu oktobra u Londonu. Iako je državni funkcioner, a Berlinski proces važan za BiH, Košarac je odlučio da su interesi jednog entiteta - Republike Srpske i njegovi lični, ipak, na prvom mjestu.
Megafon SNSD-a
U dopisu koji je uputio organizatorima, ministar Košarac naveo je da ne želi da učestvuje na sastanku, te da je na poziciju ministra imenovan u ime “RS-a i srpskog naroda”. Naglasio je da razlog leži u “izrazito neprijateljskom odnosu Velike Britanije prema RS-u”. Optužio je vlasti u Velikoj Britaniji da nemaju prijateljske i dobre namjere, kao i da im je cilj “uništavanje RS-a i demonizacija srpskog naroda”. Pisao je o britanskoj podršci međunarodnom intervencionizmu, a rezoluciju o genocidu u Srebrenici koju je 2015. predložila Velika Britanija nazvao je “sramnom”. Istakao je i da je podrška Velike Britanije Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, koja je usvojena prošle godine u Generalnoj skupštini UN-a, pokazala da prihvata “historijski revizionizam, demonizaciju srpskog naroda, falsifikovane i lažne narative o ratnim događajima u BiH”. Svakako, poseban trn u oku Košarca su i sankcije koje je Velika Britanija uvela bivšem predsjedniku RS-a, njegovom partijskom šefu Miloradu Dodiku, članici Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, samom Košarcu i drugima iz SNSD-a.
- Ja dolazim iz RS-a. Velika Britanija je svojim činjenjem niz godina pokazala neprijateljski stav prema srpskom narodu, a ja sam Srbin. Ako neko napada RS, ako neko atakuje na legitimno izabranog predsjednika Republike, šta imam ja da sjedim na tim sastancima, rekao je Košarac i dodao da bi bilo potpuno licemjerno da učestvuje “u bilo kakvim razgovorima koje organizuje Velika Britanija”.
Svakako, ministar Košarac nije jedini koji sjedi u državnoj fotelji, a potencira interese jednog dijela BiH, samo jednog naroda ili na koncu samo jedne stranke. Dr. Davor Trlin, profesor ustavnog prava na Burchu, ističe da postoji zakonski okvir za sankcionisanje takvog ponašanja, ali da nije uvijek direktan i da zavisi od okolnosti.
- Sankcije mogu biti kroz proceduru smjene ili izglasavanja nepovjerenja u Parlamentarnoj skupštini BiH. Na primjer, ako ministar djeluje protiv interesa države, predsjedavajući/a Vijeća ministara BiH može pokrenuti smjenu, a PSBiH je potvrđuje. Ako se izglasa nepovjerenje cijelom Vijeću, ono podnosi ostavku. Ako jednostranost rezultira štetom za državu ili pribavljanjem koristi, može se kvalifikovati kao krivično djelo. Međutim, samo odbijanje učešća na sastanku (kao u slučaju ministra Košarca) ne mora automatski biti krivično djelo, zavisi da li je to prekoračenje ovlaštenja, neizvršenje dužnosti ili uzrokuje konkretnu štetu, ističe dr. Trlin i dodaje da nema specifičnog zakona koji isključivo sankcioniše jednostranost kao takvu, ali da se to može podvesti pod opće odredbe o odgovornosti funkcionera.
Naglašava da je u Ustavu BiH definisano da je VMBiH odgovoran za provođenje politike i odluka BiH u oblastima nadležnosti države, uključujući vanjsku politiku i vanjskotrgovinsku politiku. Ministri, kaže dr. Trlin, djeluju u ime države BiH, a ne entiteta, i odgovorni su Parlamentarnoj skupštini BiH.
- Entiteti imaju svoje nadležnosti, ali ministri na državnom nivou moraju štititi interese cijele BiH, uključujući suverenitet i međunarodne obaveze. Ako djeluju protiv toga, mogu se suočiti sa smjenom ili nepovjerenjem, objašnjava naš sagovornik.
Ukazuje da Zakon o VMBiH definiše da Vijeće vrši vladine funkcije u skladu sa Ustavom, a ministri su odgovorni za rukovođenje ministarstvima i stanje u oblastima.
- Oni imaju dužnost sudjelovati u radu PSBiH i podnositi izvještaje. Sankcije uključuju smjenu ili ostavku ako se izglasa nepovjerenje. Ovi propisi jasno razdvajaju državni nivo od entitetskog - ministri na državnom nivou ne smiju prioritetizovati entitetske interese ako to šteti državi, ističe dr. Trlin.
Prema Ustavu BiH, ministri u VMBiH imenovani su da provode politiku države, a entiteti su obavezni pružati pomoć vladi BiH za ispunjenje međunarodnih obaveza.
- Ministri ne djeluju u ime entiteta, već države. To je jasno iz njihove odgovornosti prema PSBiH i fokusiranju na državne nadležnosti, ističe dr. Trlin.
Ministri u VMBiH imenovani su da provode politiku države, ali.../Fena
Kada je riječ o eventualnoj krivičnoj odgovornosti u konkretnom slučaju gdje ministar odbija učešće na sastanku Berlinskog procesa, dr. Trlin ističe da je moguće krivično gonjenje pod članom 220. KZBiH, a koji se odnosi na zloupotrebu položaja ili ovlaštenja.
- Ako ministar iskorištavanjem položaja prekorači ovlaštenja ili ne izvrši dužnosti pribavivši korist ili nanijevši štetu, kazna je zatvor od 6 mjeseci do 5 godina (ili više ako šteta prelazi 10.000 KM). Osnova je da neizvršenje dužnosti mora biti protivno interesima države, sa elementom štete ili koristi. Druga moguća kvalifikacija je ako odbijanje rezultira neizvršenjem odluke visokog predstavnika ili međunarodnih obaveza, a kazna je zatvor od šest mjeseci do pet godina (ili više), naglašava naš sagovornik.
No, podvlači da Berlinski proces nije formalno obavezujući poput rezolucija UN-a, pa bi se moralo dokazati da se radi o povredi službene dužnosti.
- U praksi, takvi slučajevi rijetko dovode do krivičnog gonjenja bez dokaza o konkretnoj šteti. Više se rješavaju politički (smjena) ili kroz Ustavni sud BiH ako se osporava ustavnost akcije, ističe dr. Trlin.
Poruka javnosti
Smatra da bi se u slučaju ministra Košarca, ako se dokaže da su njegov dopis i odbijanje učešća nanijeli štetu BiH, mogao pokrenuti krivični postupak, ali da to zahtijeva tužilačku procjenu. Političke sankcije (smjena) su, ipak, vjerojatnije.
Dr. Jessie Barton Hronešová, predavačica političke sociologije na Školi za slavenske i istočnoevropske studije na University College London, reakcije državnog ministra i odbijanje učešća na sastanku vidi prvenstveno kao primjer simboličke politike.
- Riječ je, prije svega, o poruci upućenoj domaćoj javnosti u RS-u, povezanoj s potezima oko Srebrenice te sankcijama prema zvaničnicima u ovom entitetu, a ne o stvarnom oblikovanju vanjske politike. Upravo zato smatram da takvi potezi mogu samo dodatno marginalizirati Republiku Srpsku - dakle, idu joj na štetu. Kada je riječ o Berlinskom procesu, to je naravno problematično, budući da je saradnja ključna. Ipak, mislim da je u Londonu svima jasno o čemu se ovdje radi, zaključuje dr. Barton Hronešová.
