Korak ka napretku za privredu i radnike
Snježana Köpruner, potpredsjednica Upravnog odbora Udruženja poslodavaca FBiH i vlasnica kompanije GS - TMT iz Travnika, pozdravlja aktivnosti federalne Vlade koje idu u pravcu usvajanja fiskalnih zakona i rasterećenja privrede, te donošenja Zakona o minimalnoj plati od 1.000 KM.
Stara priča
Kako je poznato, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić je u podcastu Oslobođenja “Direktno sa Vildanom Selimbegović”, između ostalog, rekao da se do kraja godine očekuje usvajanje izmjena Zakona o doprinosima, Zakona o dohotku i usvajanje zakona o minimalnoj plati, koji bi stupili na snagu od 1. januara 2024. Kad je riječ o smanjivanju stope doprinosa, oni bi išli sa sadašnjih 41,5 na 28,5 posto.
- Poznato je da se poslodavci više od šest godina bore kako bi smanjili doprinose. Ovdje je jako važno da znamo što je osnovica za plaćanje doprinosa. Da li u to ulaze topli obrok, prevoz i onda ćemo znati više o samoj strukturi i o smanjenju doprinosa u procentu. U svakom slučaju bih pozdravila aktivnosti Vlade, samo se bojim da li će od 1. januara sljedeće godine moći sve provoditi, jer ne mogu se uskladiti podzakonski akti. To je, po mom mišljenju, jedan od većih problema. I onda se bojim da će se povećati minimalne plaće, a da u isto vrijeme neće doći do smanjenja doprinosa, što bi pogodilo veliki dio privrede. To ne bi bilo nikako dobro, pogotovo što se tiče niskoakumulativnih djelatnosti. Nadam se da će u tom segmentu oni naći rješenje da im pomognu, da ih to povećanje minimalne plate ne bi dovelo u stečaj i u tešku situaciju, naglasila je Köpruner.
Podsjećamo da je Köpruner svojevremeno govorila da bi se privreda značajno rasteretila smanjenjem doprinosa na 25 posto.
- Mislim da bi 26 ili 25 posto bilo moguće, ustvari, bilo bi bolje, a ovako je bolje išta nego ništa. Prijašnja Vlada nam je nudila 32,5, ali je ovo, ipak, znatno ispod toga. Mislim da se veliki dio rada u sivoj zoni može time staviti u realnu zonu, tj. da ljudi plaćaju doprinose. Imate puno djelatnosti koje nisu u mogućnosti plaćati toliko velike doprinose i onda vjerovatno to ode u neku sivu zonu. Mislim da bi sa 25 posto svako platio doprinose i onda bi bio veći priliv u kasu, u zdravstvo, u PIO, nego što je to danas. Osim toga, za poslodavce je važno da se smanji bolovanje koje ide na teret poslodavaca od 42 dana na 14 dana, kako bismo smanjili zloupotrebe bolovanja koje su ponekad prilično velike. Uz to i reforme bi se pomoglo poslodavcima i zaposlenicima da prebrode ovu tešku situaciju, kaže Köpruner.
Ilvana Smajlović, predsjednica Samostalnog sindikata radnika hemije i nemetala FBiH, kaže nam da su svi upoznati da je donošenje fiskalnih zakona preduslov za povećanje minimalne plate i da ta priča traje godinama.
- Mi smo duži period zajedno sa poslodavcima na istom fonu, jer su poslodavci obećali da bi, ako dođe do rasterećenja cijene rada, sav višak novca išao u radničke džepove. Ono što radi Vlada je pohvalno što se tiče radnika. Međutim, imamo nedoumicu. Još nismo sjeli sa Vladom mada je premijer obećao da će sindikati, poslodavci i Vlada sjesti zajedno prije nego što se nacrt zakona pusti u parlamentarnu proceduru. Vidimo da bi, što se tiče doprinosa, oni sa 41,5 bili smanjeni na 28,5 posto i višak novca bi išao u džepove radnika. Imamo informaciju da se, kad je riječ o najnižoj plaći, ustvari, pokušava provući najniže primanje. Dakle, najniža plaća od 1.000 KM ne bi bila “gola” - neto plaća na koju mi mislimo kad govorimo o tome. Postoje priče da bi u cifru od 1.000 KM išli plaća, topli obrok, regres. Sada je najniža plaća 596 KM, negdje je topli obrok do 300 KM i uz regres već imamo najniže primanje. Ako bi tako ostalo, to je neprihvatljivo, potcrtava Smajlović.
Politička volja
A, ako bi, kako kaže, doprinosi bili spušteni sa 41,5 na 28 posto i da je 1.000 KM samo najniža neto plaća, to bi podržali.
- Mislim da bi većina radnika bila zadovoljna s tim. Na taj iznos od 1.000 KM dodaju se topli obrok, prijevoz, regres, minuli rad, naknade za noćni i prekovremeni rad, rad nedjeljom i državnim praznicima. To bi bio pomak ka poboljšanju egzistencije radnika. Troškovi života su ogromni i ne može ih pokriti ni prosječna plaća, a kamoli najniža. Sve je do političke volje i nadam se da će je ovaj put biti. To bi bio veliki uspjeh za Vladu, poslodavce i za sindikat, da se ta priča završi, zaključila je Smajlović.
