Koncert u Širokom Brijegu izazvao buru: Thompson ne kvari dealove Dodika i Čovića
Omladina je okupirala Pecaru/Facebook stranica Marko Perković Thompson
Thompson je zapjevao u Širokom Brijegu. I to dva puta, a publika je iskazivala spremnost. Za koncerte se Široki Brijeg spremao danima, a Thompsonove pjesme u dvorištu su pjevala i djeca iz vrtića, dok su ulice bile popunjene štandovima sa crnim majicama, sa natpisima posvećenim zloglasnoj Crnoj legiji, porukama i fotografijama zločinca Slobodana Praljka, šalovima na kojima su ispisani NDH i ustaški pozdravi... Pjevalo se, pilo i pozivalo. U prvim redovima na koncertima mladi ljudi koje je Thompson pohvalio da znaju “prepoznati prave vrijednosti svojih predaka” i ustaški poklici.
Profašistički narativi
Gradonačelnik Banje Luke i lider Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković najavio je da će uputiti inicijativu Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i Narodnoj skupštini RS-a za donošenje zakona kojim bi se zabranilo promoviranje fašističkih i nacističkih ideologija u BiH. A prije Thompsonovog koncerta, Stanivuković je u Gračacu govorio o samoproglašenoj republici srpskoj Krajini i pripadnosti zemlje. Nekoliko godina ranije, Stanivuković se fotografisao sa zastavom četničkog pokreta. A širom RS-a nedavno je slavljen i Dan državnosti Srbije uz svesrpske povike i promociju ideja.
Zbog Thompsonovog koncerta, reagovali su i političari iz FBiH, ali i iz opozicije u RS-u. U međuvremenu, mediji iz Hrvatske objavili su da su Tužilaštvu BiH stigle prijave protiv Thompsona, te da se prema Krivičnom zakonu BiH pjevač i publika mogu teretiti za širenje mržnje, nasilja i netolerancije i korištenje simbola totalitarnih režima.
A inicijative za deklaracije, rezolucije i zakone kojima bi se zabranilo fašističko orgijanje, te zaštitio i promovisao antifašizam, decenijama su na čekanju. Nacionalističke stranke uvijek nađu opravdanje. Prof. dr. Asim Mujkić sa Fakulteta političkih nauka UNSA upozorava da je jedino oko čega su se ikada u historiji stranke s nacionalnom platformom složile 1990. bio antikomunizam.
- Problem s odbacivanjem komunizma, ne samo u BiH nego i širom bivše Jugoslavije, bio je taj što je bivši socijalistički poredak svoj legitimitet crpio iz antifašističke borbe, pa je odbacivanje komunizma bilo istovremeno i suštinsko odbacivanje antifašizma, kaže prof. dr. Mujkić, naglašavajući da se, budući da u SFRJ nije bilo puno sljedbenika građanskih vrijednosti, otvorio prostor za povratak i naknadnu kvazilegalizaciju profašističkih narativa čiji su elementi prodrli u politike koje su nas uvele u rat, a i danas značajno oblikuju društvena kretanja.
Dodaje da danas, dok hrvatska mainstream nacionalistička politika pokušava očuvati svoje totalitarno nasljeđe, u Srbiji, nakon rehabilitacije Draže Mihailovića koju je bez ikakve konotacije obavila postmiloševićevska, a ne radikalska vlast, danas se odlučno korača ka rehabilitaciji Milana Nedića i Dimitrija Ljotića. Smatra i da je licemjerno da oni koji kolaboracionistički četnički pokret smatraju otadžbinskim, pa čak i antifašističkim, drže lekcije iz antifašizma.
- U načelu, bilo bi dobro da se na svim nivoima u BiH donese zakon o zabrani promoviranja fašističkih i nacističkih ideologija, ali kada bismo morali imenovati koje to pokrete iz domaćeg historijskog iskustva treba zabraniti, odmah bi se pokrenuli vitalni nacionalni interesi, ističe prof. dr. Mujkić.
Ne vjeruje da će varnice na relaciji zapadni Mostar - Banja Luka značajnije utjecati na strateško partnerstvo između HDZ-a i SNSD-a.
- Uostalom, iz RS-a uglavnom reagiraju opozicioni političari od kojih neki za sebe ponosno govore da su sljedbenici četništva. Ne može se ustaštvo kredibilno kritizirati s četničke ili možda neke SS Handžar-pozicije, već samo s izvorne antifašističke pozicije, kategoričan je naš sagovornik.
Naglašava da bismo morali izaći iz vladavine etnonacionalizma uspostavljenog 1990, jer je nacionalizam predvorje fašizma.
- Nema nenacionalnog fašizma. Trenutno, postoji negativna borba, a ta je kada iz države ode preko pola miliona radno sposobnih mlađih ljudi koji to više ne žele slušati. Najefikasniji vid pozitivne borbe unutar etnonacionalističkog društva, pored SABNOR-a koji je jedina kredibilna antifašistička asocijacija, bilo bi organiziranje aktivističkog antifašističkog pokreta mladih ljudi iz cijele BiH, zaključuje prof. dr. Mujkić.
Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, upozorava da su pripreme za izbore već počele, pa će ovakvih i sličnih tema, prijedloga i inicijativa, vjerovatno još biti.
- Ukoliko bi ovakva inicijativa zaživjela, onda bi i Stanivuković mogao biti na tapeti. Poznato je već da on ne vidi nikakav problem sa četništvom. Upravo ovaj političar slikao se pod četničkim obilježjima u Foči, kaže Ćudić, dodajući da ne treba zaboraviti da Stanivuković nema problem ni sa muralom Ratka Mladića u Banjoj Luci.
Smatra da su, ako zanemarimo Stanivukovića, srpski političari istupima mnogo kazali o Thompsonu u Širokom Brijegu: preslabo, pretiho i kasno su reagovali. Reakcije su više bile usmjerene ka biračima, nego što su bile istinska briga za srpske žrtve. Ćudić ističe i da je pitanje fašizma danas aktuelno u svijetu, a ne samo u BiH.
- Ako velike sile godinama rade Sizifov posao, teško je očekivati da jedna mala država riješi problem. Nema jasne političke volje. Ma koliko se neki trudili da se njihovo vrednuje kao antifašizam, bojim se da svaki put negdje zagaze u veličanje fašizma. To je dio populizma. Svjesni su koliko im to glasova donosi, kaže Ćudić i dodaje da nije siguran da bi zakon koji Stanivuković predlaže zaživio.
Podsjeća da nismo bili sposobni da donesemo zakon o negiranju genocida, nego da su to drugi morali učiniti za nas.
- Sada se svim silama borimo da se taj isti zakon poštuje. Ako bi zakon o zabrani fašističkih narativa ugledao svjetlo dana, vjerujem da bi se zabranili i simboli partizanskog pokreta. Previše ti simboli, ma koliko bili antifašistički, nacionaliste podsjećaju na jugoslavenstvo. Njima su mrski simboli koji podsjećaju na zajedništvo. Dovoljno je da pogledamo kakav danak plaća Partizansko groblje u Mostaru, ističe naš sagovornik.
Govoreći o starim, dobrim odnosima SNSD-a i HDZ-a BiH, Ćudić ističe da su oni dovoljno uspješni te da lideri Milorad Dodik i Dragan Čović prijateljstvo neće kvariti zbog ustaša i četnika. Cilj im je, kaže, sada Bošnjacima prikačiti antisemitizam, logore iz Drugog svjetskog rata, pa da mogu imati odriješene ruke.
Benjamin Soko, predsjednik Sekcije mladih SABNOR-a BiH, upozorava da fašizam zadnjih godina uzima maha i širom svijeta.
- Problem našeg društva je što ne zna šta hoće, ali ni šta neće, kaže Soko, dodajući da fašističke narative na ovim prostorima slušamo zadnjih 40 godina, a samo su se mijenjale lokacije i načini.
Kada je riječ o inicijativi Stanivukovića, načelno je podržava, ali bi volio znati šta se konkretno zabranjuje i osporava.
Optužbama do opstanka
- Nisu fašistički simboli samo kukasti križevi i simboli NDH. Tu spadaju svi oni simboli koji su služili kukastom križu, od SS Handžar-divizije, ustaških i domobranskih, sve do četničkih simbola. I ne mislim samo na figurativne nego i na verbalne simbole, kaže Soko.
Naglašava da političku zajednicu u BiH čine tri velike etničke grupe koje u pravilu predstavljaju tri velike nacionalne stranke koje najbolje opstaju kada su zajedno na vlasti, jer uvijek jedna drugu optužuju za stvaranje atmosfere ugroženosti. Nacionalni i fašistički simboli služe za homogenizaciju.
- I tu dolazimo do pitanja da li su nacionalne stranke zaista za opciju da žrtvuju svoje glavne alate i donesu zakon o zabrani fašističkih narativa? Mislim da je to još, nažalost, nemoguće, zaključuje Soko.
