Ko je Dodikov "tihi" gost Joseph Schmitz: Zašto je njegovo djelovanje opasno za BIH
Joseph Schmitz ne mijenja odluke, nego narativ
Zajedno sa Todom Blagojevichem u Banjaluku na proslavu neustavnog dana RS-a došao je i Joseph Schmitz. Blagojevich jeste "pokupio slavu" slikajući se sa svakim ko to želi. Međutim, primjetno je da je Schmitz svo vrijeme bio u Dodikovoj neposrednoj blizini, što ukazije na njihovu bliskost, ili batrm na Dodikovu želju i namjeru da bude što bliži ovom gostu iz SAD-a.
Nakon što je proslava završena Schmitz je dao intervju za RTRS u kojem je otkrio dio svog djelovanja u budućnosti. Namjera njegove Heritage fondacije je osporiti zakonitost mehanizma sankcija, što se pokušava uraditi putem Projekta Nadzor (Oversight Project).
S tim u vezi doveo je u pitanje legalnost potpisa bivšeg američkog predsjednika Josepha Bidena na odluku o sankcijama osobama i firmama iz RS-a. spomenuo je i takozvani autopen. Radi se o uređaju za repliciranje nečijeg potpisa.
- “Moguća je situacija gdje je prethodni predsjednik zaista naložio upotrebu svog “autopena”. U okviru “Projekta nadzora” uradili smo obimno istraživanje i nismo utvrdili mnogo takvih slučajeva. Veoma je malo primjera gdje postoji jasno utvrđen trag da je Biden donio odluku i naložio da se njegov faksimil stavi na neki dokument. Ako takvih dokaza nema, onda pretpostavka o regularnosti rada vlade više ne stoji. Smatram da se takvi akt, bilo da je riječ o sankcijama, pomilovanju ili nekom drugom aktu, moraju tretirati kao ništavni, kao da nikada nisu postojali”, izjavio je Schmitz za RTRS, aludirajući na to da su i brojne sankcije donesene upravo upotrebom autopena.
A ko je zapravo Schmitz. Tadi se o bivšem glavnom inspektoru Pentagona u vrijeme Geroga Busha mlađeg. Njegov mandat obilježile su optužbe za političku pristrasnost i nepravilnosti u radu Ureda generalnog inspektora. Godine 2006. Pentagon je objavio izvještaj u kojem se navodi da je u više slučajeva prekršio profesionalne standarde, iako protiv njega nisu podignute krivične optužnice.
Schmitz se posljednjih godina ponovo aktivirao kao pravni i ideološki saveznik krugova bliskih Donaldu Trumpu. Pojavljuje se kao savjetnik i govornik u konzervativnim krugovima i inicijativama koje zagovaraju snažniju ideološku kontrolu državnih institucija, posebno sigurnosnog aparata.
Ono za šta se zalaže je da nadzorne institucije ne trebaju biti nezavisne, nego da trebaju biti ideološki potčinjeni vladajućoj garnituri. Time se zapravo gubi smisao nadzora, jer se na taj način postiže da je vladajuća garnitura uvek upravu, dok su za eventualne greške uvijek krivi neki drugi.
Ono što on radi za Dodika je višestruko opasno. Prije svega, on nije sližbeni ni savjetnik ni lobista. To znači da ga nema nigdje "u papirima", tako da ga se ni na koji način formalno povezati sa Dodikom i njegovom politikom rušenja BiH. Istovremeno, djeluje kao dio mreže zagovarača neke politike, što dodatno pojačava uticaj, a smanjuje odgovornost.
Istovremeno, s obzirom da nije jedan od lobista, Schmitz se u svom zagovaranju ne dotiče nijedne konkretne odluke, bilo da se radi o sankcijama prema nekoj osobi ili nešto slično. On zapravo dovodi u pitanje cijeli mehanizam sankcija, nastojeći diskreditirati sve pojedince, organizacije, pa i države koji zagovaraju ovakav način kontrole i primoravanja poštivanja "pravila igre". Schmitz i njemu slični ne utiču na promjenu neke odluke, oni mijenjaju narativ i svijest o nekom pitanju.
Ovakav način djelovanja nema kratkoročan, nego dugoročan efekat. Zbog njegovog djelovanja neće nikome biti ukinute sankcije, nego će u jednom trenutku zahvaljujući Schmitzu i njemu sličnim, dodikova politika u SAD-u postati normalna pa i prihvatljiva kao trajno rješenje za BiH. S obzirom na jačanje desnice u Evropi, nije isključena mogučnost da Dodikovo ponašanje, kojeg su sankcionisale mnoge evropske države, poput Velike Britanije, Njemačke Austrije..., postane prihvaljivo i na starom kontinentu. Šta bi se u tom trenutku moglo desiti sa BiH nije teško zamisliti.
Naime, ovakvo djelovanje usmjereno protiv malih država, sa krhkom demokratijom, u kojoj dobar dio zvaničnika na vlasti radi direktno protiv postojanja te države, kao što je BiH, postaje izuzetno opasno. Ukidanjem međunarodno uspostavljenih pravila koji garantuju opstanak države, BiH ne gubi bitku. Gubi bojno polje na kojem se borila za svoj opstanak.
Sada kad se Schmitz razotkrio objavivši na čemu trenutno radi, izuzetno je bitno da bh. institucije, barem oni pojedinci u njima koji se deklarativno zalažu za opstanak BIH, ne ostanu pasivne. Samo reagovanje na pojedine izjave znači gubitak borbe. neophodbno je djelovati proaktivno. To znači još češće i agresivnije zagovaranje opstanka BIH kao države, kao i ukazivanje na pogubno djelovanje politike Milorada Dodika i njegovih zagovarača. Tek na taj način mala država poput BiH ima šansu da se izbori protiv promjene narativa i za svoj opstanak.
Jer ako BiH ne bude govorila o sebi, to će sigurno raditi oni koji priželjkuju njen nestanak sa karte svijeta.
