Kako se bob staza na Trebeviću gradila oklagijom
Gost Amira Vuka u podcastu “O prostoru s Vukom i Zecom” ove nedjelje je njegov dugogodišnji saradnik i prijatelj arhitekta Mirsad Hadžirović. Razgovarali su o arhitekturi prije 1992. godine, gradnji bob-staze za Olimpijske igre u Sarajevu slavne 1984, o godinama koje je proveo kao nastavnik konstrukcija na Arhitektonskom fakultetu, o iskustvu koje je stekao radeći u Njemačkoj i u Velikoj Britaniji, u kakvoj bi kući želio živjeti i šta je njemu arhitektura.
Francuzi rade aute da čovjek preživi, auto i ne mora, usaglasit će se domaćin i gost, razgovarajući o razlikama naših shvatanja i onih u naprednom svijetu. A šta rade Italijani i Britanci, Hažirović objašnjava i na plastičnom primjeru: “Mogu ja biti bolji od Engleza jedan na jedan, ali onda dođe njih osam i pojedu me za doručak”.
Koliko je naš mentalitet i naša najveća kočnica, arhitekti i suradnici otkrivaju u razgovoru, a nude i svoje definicije poput one da su konstrukcije anatomija ili CT objekta. Uz sjećanja na gradnju bob-staze Zecov sugovornik priznaje da je njegov najčešći odgovor na pitanje kako su je napravili bio: “Oklagijom”. I obojica se slažu, arhitekta se nikada ne treba braniti, arhitekta je predvodnik potpuno svjestan da ljepota objekta stanuje u detalju ali i da je arhitektura poziv, puno manje posao, a više način života i promišljanja.
