Kad mi kažu 'nije ni Sarajevo što je nekad bilo': Nije! - A pravdati se znači biti poltron
Emir Hadžihafizbegović: Sram da vas bude, ološi...
Bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović oglasio se na društvenim mrežama povodom Dana grada Sarajeva, te uputio posebnu poruku onima koji govore da Sarajevo više nije isto.
"Kada mi neko, daleko van moje Bosne i Hercegovine, u "bijelome svijetu", onako sarkastično, ironično, maliciozno, cinično i nadasve podlo kaže: "Ma nije ni Sarajevo što je nekad bilo", aludirajući na odium prema bošnjačkoj većinskoj populaciji u gradu - ja mu odgovorim potvrdno: "Da, tako je. Sarajevo više nije isto. "Potpuno ste u pravu. Kako da bude isto?
Fali našem lijepom šeheru njegovih 11.000 nevino ubijenih građana. Fali šeheru 1.600 ubijene djece, u dobi od godinu do 14 godina. Fali mu tri miliona knjiga i arhivske građe zapaljene u Vijećnici. Fale mu njegovi heroji Safet Zajko i Enver Šehović, fali mu Čedo Domuz i Vinko Šamarlić, Safet Hadžić, Dino Magoda i ini heroji odbrane grada.
Nek' halale oni zaslužni koje ovdje ne pobrojah, a sila ih je. Kako grad kojem sve ovo fali može biti isti?
O tempora, o mores! Nikada nakon takvih zluradih komentara - da "Sarajevo više nije isto" - nisam mogao skontati da li je ljudska širina Sarajeva i Bosne i Hercegovine, pogotovo Bošnjaka u njoj, njena komparativna prednost ili autodestrukcija i popriličan mazohizam.
Jer, doživjeti to što je doživjelo Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina - doživjeti taj krvavi pir četničkih hulja, logore, silovanja bošnjačkih curica i žena, genocida opet 30 godina se pravdati kao Bošnjak, da ti nisi kriv za: "Sarajevo koje više nije isto" - zaista, doslovno znači biti kukavica, poltron i iskompleksirana splačina, kojoj nije mjesto ni u Sarajevu, ni u Bosni i Hercegovini. Kome se mi više pravdamo? Čiji hatar mi to nećemo da povrijedimo? Što više "gutamo" ovih 30 godina - zbog "mira u kući" - države nam je sve manje. I zato, grade heroju, sretan ti 6. april - Dan oslobođenja Sarajeva. Sretno ti, ako Bog da, bilo i u vremenu koje je pred tobom. Vrati, grade veliki i ponosni, ono stanje duha kada se nikom nisi pravdao, i kada se krv Sarajlija po mahalama i sokacima nije sušila četiri godine. Kada su djeca ubijana snajperima četničkih mrcina.
A vama, koji godinama konstatujete da "Sarajevo više nije isto", poručujem: "Sram da vas bude, ološi." Vi Sarajevo mrzite. Vi po svijetu gibetite na Sarajevo, a onda u julu i augustu hrlite u Sarajevo da, umjesto zapadnih sedativa i antidepresiva, popijete umirujuću tabletu po imenu "Sarajevocilin". Upamti, bagro po imenu "nije ni Sarajevo što je nekad bilo": Ili više ne dolazite u Sarajevo, ili kad dođete, prvo položite cvijet na spomenik ubijenoj djeci Sarajeva. I upamtite dobro: Sarajevo nikom ništa nije dužno. Ali smo svi mi dužni Sarajevu. Mnogo, ali mnogo više je Sarajevo dalo nama svima, nego mi Sarajevu. Kraj".
