Jurković ruši mit o jedinstvu HNS-a i proziva Čovića: Simbioza njega i Dodika je vječna

Nadati se boljitku treba, ali uz nadu mora ići konkretan rad. Najlakše bi bilo odustati, ali to si ne smijemo dopustiti. Ni zbog sebe, a posebno ne zbog svoje djece. Ova država nije ničija privatna svojina, ona pripada svima nama, kaže za Oslobođenje Sandro Jurković, član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, u ime Pokreta HUM.

Jurković se našao u centru političkih zbivanja u februaru, kada mu je oduzeta riječ prilikom obraćanja na 12. zasjedanju HNS-a BiH, jer je otvoreno kazao da vodstvo Sabora ne dopušta drugačija mišljenja. Na nedavnoj sjednici Glavnog vijeća HNS-a spriječen je u snimanju svog izlaganja.

Kad uhvati ne popušta

Jurković: Ne bojim se prijetnji ni Draganovih securityja, on je gledao gdje da se prešalta

Gospodine Jurkoviću, s obzirom na to da ste član Predsjedništva HNS-a BiH, kako tumačite činjenicu da Vam je onemogućeno iznošenje vlastitih stavova? Smatrate li da incident reflektira dublji problem unutar HNS-a kada je riječ o toleranciji prema različitim mišljenjima i slobodi govora?

- U suštini, iznošenje mojih stavova nije mi potpuno onemogućeno, ali je očito da ljudima koji su uzurpirali HNS smeta njihovo javno bilježenje.

Poraz demokratije

Posebno im smeta snimanje mojih izlaganja, jer bez njega moji argumenti ostali bi tek riječi izgovorene u vjetar. Upravo to jasno i argumentirano iznošenje stavova najviše razotkriva višedesetljetni nerad i formalizam koji vlada u HNS-u. Zato im to smeta.

Nije prvi put da imate “sukob” unutar HNS-a BiH. U februaru Vam je na Saboru oduzeta riječ. Je li to tek pitanje protokola ili ogledalo kako se vrh HNS-a nosi s bilo kakvom kritikom?

- Način na koji se vode sjednice HNS-a je poraz demokracije. Sjednice se otvaraju bez utvrđivanja i provjere kvoruma, bez preciznog zapisnika, bez jasne evidencije o tome tko je za, tko protiv, niti se jasno bilježi tko je što rekao i predložio. Zato sam tu da ukazujem na te ozbiljne propuste i radim na tome da se unaprijedi rad i vjerodostojnost HNS-a.

Na svojoj stranici nazvali ste Dragana Čovića “najvećim dušmaninom svog naroda i države BiH”. Šta konkretno čini njegovu politiku, po Vašem mišljenju, tako štetnom?

- Za mene osobno Dragan Čović je HDZ i HDZ je Dragan Čović. Ako iz godine u godinu imamo masovan odlazak ljudi iz zemlje, ako nas je između svaka dva izborna ciklusa desetine tisuća manje, zar brojke ne govore same za sebe? Ljudi žele normalan život, sigurnu ekonomiju i mogućnost da ovdje podižu svoju obitelj. Primarno ih ne zanimaju teme koje se već 30 godina recikliraju ili vrte ukrug, a koje se očito svjesno ne žele riješiti.

Nakon svega što ste proživjeli na ovim sjednicama - od prekidanja do fizičkog incidenta -imate li još vjeru da se HNS može reformisati iznutra, budući da niste jedini koji razmišlja drugačije od članova HDZ-a BiH?

- Vjera je vjerovanje, nešto iza čega često stoji upitnik. No, osobno ne vjerujem, zapravo uvjeren sam kako se HNS može reformirati i da mu se može vratiti prvobitna svrha i smisao. Iako neki pojedinci na ključnim pozicijama unutar HNS-a smatraju kako su veći Hrvati od drugih, to nikada nije bilo niti će ikada biti istina.

Razmišljate li o izborima naredne godine? Može li se unutar hrvatskog biračkog tijela u BiH stvoriti jači front koji će izaći na crtu HDZ-u BiH?

- Do izbora ima još dovoljno vremena, vremena koje treba iskoristiti za konkretne promjene. Mi iz Pokreta HUM predano radimo svakog dana za bolje sutra svih nas koji živimo u BiH.

Vlada beznađe

Na idućim izborima bit ćemo na raspolaganju narodu. Nažalost, najjači hrvatski front danas je u inozemstvu i svakim danom je sve brojniji zbog politike koja je skrojena isključivo za interese pojedinaca. Uz suvremenu tehnologiju i uključivanje naše dijaspore vjerujemo kako se prave promjene mogu dogoditi. Ti ljudi vole ovu zemlju i žele se vratiti. Ali, u ovakvu u kojoj vladaju korupcija, nepotizam i beznađe malo tko će poželjeti povratak.

Kako gospodin Čović i dalje njeguje čvrsto partnerstvo sa Miloradom Dodikom, dok su sve druge partije krive za neuspjehe i blokade, čemu da se nadamo?

- Dragan Čović i Milorad Dodik predvode etnonacionalne oligarhije koje desetljećima žive u simbiozi, svaka sa svojim interesima. Naivno je vjerovati kako će jedan drugome ikada okrenuti leđa.