Jedemo uvoznu umjesto domaće hrane: Zašto se ne proizvodiu više u BiH?

Više od pola obradivog zemljišta u Bosni i Hercegovini zjapi prazno, većina proizvoda se uvozi, cijene su sve veće, a sve više poljoprivrednika odustaje od obrade zemljišta zbog slabih poticaja i prevelikog uvoza. Poljoprivredno zemljište u BiH čini oko 2,5 miliona hektara, više od pola toga je neiskorišteno, podaci su koji imaju poljoprivrednici, ali i Poljoprivredno-prehrambeni fakultet u Sarajevu.

Cijene otkupa

Poljoprivrednici tvrde da bi obradom ove zemlje mogli zadovoljiti 80 posto potreba stanovništva, a, prema neslužbenim podacima, BiH većinu toga uvozi. I dok poljoprivrednici već dvije decenije mole za pomoć, jer imaju volju i mogućnosti da rade, BiH je u prošloj godini uvezla: mlijeka i mliječnih proizvoda 65.220.742 kilograma u vrijednosti od 267.896.783 KM, pšenice i suražice 273.408.278 kg u vrijednosti od 123.554.029 maraka, voća i orašastih plodova 189.568.393 kg u vrijednosti od 280.598.890 KM i povrća 111.884.785 kilograma u vrijednosti od 152.971.446 KM.

Poljoprivrednici kažu da se bez pomoći države, bez prelevmana i carina na uvoz, teško boriti, da su u strahu od toga mogu li pokriti troškove, pa je zbog toga veliki broj livada i pašnjaka neiskorišten. Postavljaju i pitanje zbog čega su ponovo poskupili mlijeko, brašno, hljeb, puter, kad poljoprivrednici nisu ni jedan cent podignuli otkup.

Stojan Marinković, predsjednik Udruženja poljoprivrednika RS-a, za Oslobođenje kaže da je bez uvođenja pravilnika za uvoz i izvoz poljoprivrednih proizvoda i prerađevina iluzorno pričati i pokušavati.

- Nismo toliko bogati da pokrijemo sve subvencijama te cijene po kojima se uvozi i po kojima se “lažiraju” ti neki podaci vezani za uvoz poljoprivrednih proizvoda. Dakle, prvo spoljno-trgovinsko poslovanje, a poslije toga ide podsticajna politika u entitetima i mi onda možemo svoju poljoprivredu staviti na noge. Nikako drugačije, ističe Marinković.

Dodaje da su zbog takve politike pašnjaci i livade u BiH puste.

- Ako ne donosimo profitabilnost koja zadovoljava i poljoprivredne proizvođače, one koji rade, jasno je da se ljudi plaše investicija, jer ne mogu na ravnopravnim osnovama nastupati na tržištu. Imamo tržište, ali smo ga, nažalost, prepustili uvoznim lobijima i to je ključni problem s kojim se suočavamo već dvije decenije, a niko ne preduzima korake da se to spoljno-trgovinsko poslovanje uredi, objašnjava Marinković i dodaje da to podrazumijeva uvođenje zaštitnih mjera.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, želio bi čuti odgovore vlasti i inspekcijskih službi na pitanja zašto je puter skoro 10 KM, zašto hljeb košta 2,5 do tri marke, zašto sve ostalo poskupljuje, kad isti ti koji to proizvode nisu ni jedan cent podigli cijenu otkupa.

- Znači, pšenica u otkupu je i dalje 30, 35 do 40 feninga po kilogramu, i dalje je otkupna cijena mlijeka od 65 feninga do marku. Na osnovu čega se podižu cijene, ne znam, kaže Bićo.

A što se tiče praznih livada, Bićo ističe kako je rješenje da država zaštiti domaću poljoprivrednu proizvodnju, da podiže do maksimuma poticaje i da garantuje neke otkupe.

- Ne mogu ljudi raditi ako im ne zaštitite proizvodnju uvođenjem prelevmana i carina na uvoznu robu da bi se naša roba mogla prodavati, jer mi nismo konkurentni. Imamo daleko manja izdvajanja u poljoprivredi u regionu i Evropi. Nemamo plavog dizela, nemamo ništa. Srbija i Hrvatska su dvije države iz kojih najviše uvozimo, a one imaju skoro deset puta veće poticaje nego mi. Mi nismo konkurentni i nas će taj uvoz sahraniti, a imamo dovoljno zemlje i vrijednih ljudi, imamo sve parametre i predispozicije da možemo proizvesti sve ono što je nama potrebno i da imamo i viška, zaključuje Bićo.

Ne cijenimo domaće

Mirsad Jašarspahić, predsjednik Privredne komore FBiH, za Oslobođenje ističe da je tržište to koje na kraju diktira sve, pa i poljoprivrednu proizvodnju.

Pero Ćorić, predsjednik Privredne komore RS-a, govori nam da ovaj entitet raspolaže velikim privrednim potencijalima ako se u obzir uzmu Lijevče polje, Posavina i Semberija, znači da su s te strane potencijali u kvalitetnom zemljištu veliki.

Pero Ćorić: Potencijala imamo, ali...

- S druge strane, imamo opredjeljenje Vlade RS-a da značajna sredstva iz ovogodišnjeg budžeta poveća na 180 miliona KM s ranijih 70-80 miliona KM i to govori da je prepoznat taj potencijal koji, nažalost, još nije iskorišten u nekom punom kapacitetu. Mislim da bi se tome trebalo pristupiti na organizovan i sistematičan način, da se posebno cijene domaći proizvodi. Mi još ne cijenimo domaće proizvode i vrlo lako posežemo za uvoznim. Time onemogućavamo razvoj primarne poljoprivredne proizvodnje, a onda i prerađivačke industrije koja je sigurno nastavak u lancu i tu je prostor veliki, smatra Ćorić.

Ističe da Privredna komora RS provodi projekat “Kupujmo domaće, domaće je bolje” i da je to jedna aktivnost koja traje već nekoliko godina. Uz to, treba raditi na edukaciji domaćeg stanovništva da kupovinom domaćeg proizvoda pomažemo razvoj svoje poljoprivrede i privrede, pa onda i države u cjelini.