''Ispraznili su Sarajevo'': Evo kako su stranci ''opuhali'' radnje tokom ZOI '84

Kazandžiluk/ Oslobođenje/

Kazandžiluk/ Oslobođenje/

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Mogli smo i pretpostaviti da je posao išao dobro za razne baščaršijske zanatlije tokom Zimskih Olimpijskih Igara '84 ali nešto mi govori da nismo ni svjesni do kojih je dimenzija to došlo. Olimpijada je bila nešto na šta niko - više ili manje - nije bio spreman. Ljudi u Sarajevu nisu ni doživljavali veličinu tog događaja dok ih konačno nije zatekao.

Barem se to tako da doživjeti iz anegdota i priča punih nevjerovatnih sjećanja.

To je nešto što je riječima teško opisati a naši sagovornici su to uspjeli. Evo šta su imali reći.

Naišli smo na pravu osobu koja se svega sjeća ''kao da je jučer bilo''

U svojoj potrazi za pravim odgovorima put nas je naveo na neizbježnu Baščaršiju, tačnije, njeno samo srce - Kazandžiluk. To je uski sarajevski sokak vijekovima poznat po prodaji raznih artefakata od bakra i lima - i dan danas njime odjekuje kuckanje vještih zanatlija i neumorni žamor turista a brojne radnje su i dalje okićene olimpijskim simbolima i suvenirima.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Dok smo tragali za izjavom put nas je naveo na baš pravu osobu koja nam je, sa nepogrješivom nostalgijom u očima, imala mnogo šta reći o danima Olimpijade. Uprkos našem insistiranju ovaj iskusni kazandžija odlučio je ostati anoniman - pa neka tako i bude!

- Mi nismo znali šta je Olimpijada, kakvi to dolaze turisti i nije se puno toga pripremilo jer nas je sviju to iznenadilo! Prije toga dolazili su stranci - pomalo - a kad je krenula Olimpijada... Naređenje nam je bilo da radimo od 7 ujutro do 12 a radilo se i do 1 ujutro, prisjetio se naš sagovornik.

image

Senad Gubelić/Oslobođenje

''Ispraznili su Sarajevo...''

Trgovci su, kako navodi, ostali u čudu jer se nikad prije nije desilo ništa slično. Radnje su bile otvorene od jutra do mraka bez stajanja a jedini problem bio je - nedostatak robe!

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

- Ispraznili su Sarajevo. Ispraznili!, dodao je sa postojanim oduševljenjem, i 40 godina poslije. Očigledno je koliko je neobičan i monumentalan ovaj događaj bio za baščaršijske trgovce i zanatlije.

Spomenuo nam je i to da su turisti pored suvenira kupovali i luksuznu robu poput bundi te da su neki zaradili cijelo malo bogatstvo tih dana. Sa ponosom je istakao se da su i njegovu malu radnju, koja je generacijama u njegovoj porodici, posjećivale razne ličnosti iz svijeta sporta a među njima najznamenitiji Ingemar Stenmark, slavni švedski alpski skijaš, s kojim ima čak i sliku te Franz Klammer sa svitom od 15-tak ljudi koji su naprosto preplavili radnju i sokak.

image

Senad Gubelić/Oslobođenje

Neki nesavjesni pojedinci su željeli od svega toga profitirati čak i više nego što su mogli pa je tako došlo i do poznatog incidenta sa Kirk Douglasom kada mu je u jednoj kafani naplaćena enormna suma, mnogo veća od realne. Naš sagovornik napominje da je tu kafanu odmah zatvorila inspekcija te da nikada više nije otvorena.

Sve blijedi u usporedbi sa ZOI '84

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Upitali smo sagovornika može li se porediti atmosfera za SFF sa Olimpijadom i dao nam je pomalo očekivan odgovor:

- To je isto k'o miš i slon. Ogromna razlika! Neće se nikad ponoviti, mislim, daj Bože da se ponovi. Restorani su bili puni - Amerikanci zakupili taj restoran, Japanci zakupili taj restoran,Talijani, Šveđani, Austijanci... Da hoće bogdom biti još jedna Olimpijada... Ali - teško..., sjetno je kazao naš sagovornik

Upitan o najboljim mušterijama istakao je goste sa dva suprotna kraja svijeta koji su, izgleda, ponajviše bili fascinirani čudnom egzotikom Sarajeva:

- Japanci su bili kupci broj jedan. Oni i Amerikanci, napomenuo je. 

Goste nisu interesovale svjetske stvari - imali su apetit samo za ''domaće''

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Ispričao je i anegdotu o alkoholnim pićima, koja, kako kaže, ne konzumira, ali je tada uzeo par pića kao gestu dobrodošlice koja nisu baš bila jeftina u to vrijeme. No, njegove goste je interesovalo nešto drugo:

- Uzeo sam flašu Ballantine's-a i Johnny Walkera i flašu neke bezvezne rakije. Pitao sam ih hoćete li viski, Ballantine's, šljivovicu, lozu - samo ''sliwowitz''... Tako da niko nije viskija okusio! Dvije flaše viskija sam ja kupio, votku uzeo, ma niko... Sve je to ostalo, samo šljivovica..., prisjetio se kazandžija.

image

Senad Gubelić/Oslobođenje

Ovo je najbolji pokazatelj velikog šarma ovog grada i lokalne kulture u koju su se mnogi beznadežno zaljubili. Ipak, čini se, teško je biti i svjestan toga dok ne izađe na vidjelo tokom nekog monumentalnog događaja kao što je ovaj - i uhvati nas nespremne. Sa tim mislima nastavili smo dalje niz uske ulice Baščaršije.

Svi se rado prisjećaju tih dana. U nekima tinja nada a drugi smatraju da je neponovljivo

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Sve to je na nas ostavilo značajan utisak. Ni za SFF, kada grad živi iznad svakog standarda, takva atmosfera naprosto nije dostižna. Slikar Ševko, koji ima radnju na Baščaršiji, sa nama je podijelio zanimljivu anegdotu iz tog vremena.

- Pozvao me prijatelj da prekoputa slastičarnice Egipat prodajemo. Tu su bili štandovi. On je imao rukotvorine. Kaže: “Hajde, donesi koju sliku”. Mi smo do 15 sati sve rasprodali, a stavili smo štand u 12. E takva je raja bila. Snijeg, posebna priča, poseban ambijent. Znate i sami da je pao tačno kada je trebao, ispričao nam je.

image

Slikar Ševko/ Oslobođenje/

On ne vjeruje da Bosna i Hercegovina ima snagu da ugosti novu Olimpijadu.

- Nema šanse. To je bila bivša Juga. Država koja je bila prejaka u svakom pogledu. Nema šanse. Jedni bi bili srcem za Olimpijadu, drugi protiv. Kao što je i danas tako. Primjerice, za samo održavanje godišnjice, oni ne mogu da se dogovore ko će doći da pjeva, da zabavlja ovu omladinu. A ne nešto veće, ocjenjuje. Cijeli naš prilog pogledajte na Youtube:

Šta bi bilo kad bi bilo?

Tužno je morati živjeti ''na staroj slavi'' ali predivno je imati temelje na kojima se može graditi budućnost. Predivno je lijepa sjećanja moći proslijediti idućim generacijama, no, sada je na nama potez. Da li u okviru svojih života možemo organizovati nešto tako monumentalno? Da li možemo vratiti stari sjaj svome gradu? I naši preci su ljudi kao i mi - oni su to uspjeli!

Iz naše procjene možda nam fali nešto što je bilo specifično za to doba - saradnja, optimizam i bezuslovna ljubav prema svom gradu i državi. Čini se, tada je to bilo jedino što su naši sugrađani imali a sve ostalo je došlo samo od sebe. To je nešto što trebamo graditi i kultivisati godinama. Srećom, imamo jako dobar šablon a samo jedna misaona iskra je dovoljna da se taj plamen ponovo zapali - vrijeme je da se krene!