Intervju Dodika iz 2006. godine: Evo kako je prvi put zaprijetio otcjepljenjem RS-a
Od kada je došao na vlast 2006. godine, vladavinu Milorada Dodika obilježilo je niz prijetnji raznim referendumima, između ostalog, o otcjepljenju entiteta Republika Srpska. Jedan od silnih referenduma mu je prošao i zapravo je održan, 2016. godine, o neustavnom Danu RS-a.
Ovih dana, društvenim mrežama i portalima kruži naslovnica Oslobođenja od 27. maja 2006. godine, kada je Dodik započeo serijal svojih 19 godina dugih prijetnji otcjepljenjem RS-a.
Činjenica da je njegova ideja stara skoro 20 godina dovoljno govori o tome koliko su prijetnje ozbiljne, ali i o Dodikovoj retorici, zadrtosti i, nažalost, uspjehu kontrolisanja mase i održavanju vlastitog političkog života na istim idejama.
Mi vam donosimo kompletan intervju Oslobođenja sa Miloradom Dodikom iz 27. maja 2006. godine.
Prokomentarišite najnoviju situaciju u Parlamentarnoj skupštini BiH i činjenicu da je predsjedavajući Savjeta ministara BiH Adnan Terzić nakon pritiska srpskih poslanika promijenio stav.
- Terzić se već duže vrijeme ponaša neprimjereno, a apstraktan je bio i njegov stav kojim nije želio da provede odluku Parlamenta, te je direktno proizveo situaciju u kojoj je sjednica morala biti prekinuta. Evidentno je da je on bio uzrok i povod kompletnih problema u radu Parlamentarne skupštine BiH. Prema svim kriterijumima u normalnim zemljama ovaj incident bi bio dovoljan za podnošenje ostavke predsjedavajućeg Savjeta ministara, ali Adnan Terzić nema taj osjećaj i do toga neće doći.
Kompletna ova situacija govori u kakvim uslovima živi BiH. BiH i njene institucije nekako opstaju i krpe, a jasno je da egzistiraju pod snažnim uplitanjem međunarodne zajednice. Međutim, bez pojačavanja nivoa odgovornosti funkcionera u BiH dugoročno neće biti povjerenja u ovu državu. Naravno, da bi BiH dobila izgled koji bi bio njen konačan izgled mora dostići konsenzus o tome kakva je ovo država i kuda planira da ide, a ne da bude projekat međunarodne zajednice koja ovdje nastoji da implementira jedan konceptualno idealan, ali nerealan, pristup organizacije države. Neko u međunarodnim krugovima to ne želi da shvati, što dokazuje i posljednje ponašanje predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH. Da se ovakva situacija dogodila u RS vjerovatno bi nastupili snažni pritisci.
Ipak, raduju me izjave visokog predstavnika u BiH da je sva odgovornost za stanje u BiH na lokalnim snagama. Ne- ka međunarodni predstavnici prepuste tu odgovornost nama, jer činjenica je da je odgovornost upravo na Terziću, meni i ostalima da institucije u kojima radi- mo dovedemo u stanje opšteg dobra i da položimo račune svom narodu. To je ipak nemoguće uraditi uz stalne pritiske i priče o velikim reformama, ko- je se svakodnevno u BiH serviraju kao pitanje koje je biti ili ne biti za ovu državu.
Ustavne promjene
Neodgovorno ponašanje političkih krugova iz Federacije BiH prošlo je nekažnjeno na primjeru ustavnih promjena na kojima je uložen veliki trud i vrijeme domaćih i međunarodnih političara. Jesu li BiH političari spremni da preuzmu odgovornost i do kada će ovakva ponašanja biti tolerisana?
- Kod nekih političara ovakav model je mogao prolaziti, ali kod mene neće. Ja želim i dijalog i partnerstvo i sa međunarodnom zajednicom, jer ti ljudi su uradili mnogo dobrih stvari za BiH. Međutim, loše stvari tih ljudi tek sada dolaze do izražaja. Umjesto da su nastojali da naprave institucije, koje bi obezbijedile autoritete, oni su od političara na lokalnom nivou pokušavali da naprave poslušnike i poltrone, koji su za njih po pravilu uvijek bili krivi. Na žalost toga nije bilo i BiH sa početka ove priče neće biti uspješna sve dok određena pitanja ne budu dogovorena unutar države, bez međunarodnog nametanja bilo kakvih rješenja. što Ja lično sam više vjerovao u budućnost BiH prije pet - šest godina, pa čak i neposredno poslije rata, nego to vjerujem danas. BiH je država sa mnogo problema i u nju samo vjeruju oni koji sa pričom o reformama pokušavaju da ostvare uspjehe u ličnim karijerama. Mi koji živimo u BiH, sve manje vjerujemo u državu koncipiranu na ovakav način. Uvjeren sam u ogromne probleme države, s obzirom da i međunarodna zajednica i značajan dio političkih sturktura u BiH po svaku cijenu želi centralizaciju i majorizaciju države. Plan je univerzalizacija svih prava, a suštinski cilj je potjecinjavnje socijalnih, regionalnih, etničkih i drugih grupa. Ovaj koncept ne može da prođe u BiH i zato traje jedna ovako ogorčena borba.
Sjajna prilika za preuzimanje odgovornosti bile su ustavne promjene. Nekoliko puta puta ti pregovori su propadali, ali uspjeli smo da dođemo do jednog kocepta koji smo predložili Parlamentu. Ljudi koji su garantovali da će prijedlog imati dovoljan broj glasova, to nisu obezbijedili. Imamo debakl u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, odstupanje jednog broja ljudi iz Stranke demokratske akcije, dok je Stranka za BiH očigledno od samog početka bila u predizbornom naletu.
Da li je moguće doći do promjena Ustava BiH i kako?
- Ja i dalje ostajem na pozicijama da promjene Ustava mogu da se grade samo na konsenzusu. Ukoliko se stvori većina za izglasavanje amandmana predloženih u martu, već ovih dana možemo izglasa- ti promjene Ustava BiH. Međutim, ako promjene uslijede nakon izbora, onda ćemo zahtijevati cjelovito razmatranje ustavnih pozicija. I ovo što je već dogovoreno trebaće još jednom preispitati kako bi se utvrdilo da li je to pravo rješenje. Atmosfera, koja je stvorena u Federaciji BiH, da RS predloženim amandmanima nešto dobija, nije realna. RS ništa ne dobija. RS je samo pokazala spremnost da bude dio kompromisa. Entitetsko glasanje, koje je postojalo i do sada, ostalo je važeće.
Iako neki uporno pokušavaju da to pravo oduzmu entitetima, moram poručiti da to neće uspjeti. RS je dala ovlaštenja iz oblasti bezbjednosti i sigurnosti, koja ja smatram lošim rješenjem i mišljenja sam da bi ih trebalo redukovati. Ukoliko amandmani iz marta ne prođu sada, poslije izbora rješavanje ovlaštenja iz ovih oblasti neće biti stavka za koju ću se zalagati. Nadležnost entiteta i države BiH trebalo bi podijeliti u oblastima bezbjednosti i sigurnosti. Osnova za moju i podršku moje partije u novim ustavnim aranžmanima će biti uređenje BiH kao federalne jedinice sa jasno podijeljenim nadležnostima po svim pitanjima. Ta zajednica mora afirmisati pravo na samoopredjeljenje posredstvom prava na referendum, koji bi bio organizovan u demokratskim uslovima koje bi propisala Evropska unija. To će otvoriti mogućnost da ljudi odluče šta misle i žele od BiH. To je nešto što imaju svi narodi u okruženju, nešto što je dio Povelje UN i starije je od priče o nepovredivosti granica, jer činjenica je da su sve granice povrijeđene. Mišljenja sam da ljudi kada nemaju ta prava, ne mogu da vjeruju u zajednicu u kojoj žive.
Reforma policije
U BiH je, osim reforme Ustava, u ovoj godini aktuelna i reforma policije koja je na samom startu ušla u jednu krizu. Kako izaći iz te krize i nastaviti reformski proces koji je preduslov pregovora o Stabilizaciji i pridruživanju EU?
- Visoki predstavnik u BiH jasno je rekao da će oni koji kažu ne reformi policije biti okrivljeni za nepoštovanje Sporazuma o reformi policijskih struktura u BiH. Mislim da Švarc-Šiling mora da povede računa kako prezentuje neke stvari, jer njegova izjava upućuje da je Sporazum čitao od polovine, a ne od početka. Da je čitao od početka, pročitao bi i način na koji je predviđeno formiranje Direkcije za reformu policije, te bi vidio da tada nije poštovan Sporazum. U Direkciji postoji stranac koji ima pravo odlučujućeg glasa, što Sporazumom nije definisano, te bi trebalo da interveniše i insistira da Savjet ministara BiH oformi ovo tijelo u skladu sa Sporazumom. Ove izjave visokog predstavnika navode me na misao da će i on ući u proces jednog stereotipa u kojem se traži apsolutna poslušnost.
Koncept reforme policije, koji mogu da prihvatim i za koji ću dati saglasnost, jeste onaj u kojem RS neće biti bez policijske strukture. Ako oni imaju neki drugi način za rješavanje ovog pitanja, neka ga i završe. Ja ću pozvati narod na neposlušnost, jer ovo je stvar koja se mora završiti konsenzusom svih.
RS je veoma kooperativna u pogledu reforme policije. Prihvatamo jedan zakon, budžet na nivou BiH, ali tražimo da zakon jasno definiše policijsku strukturu u RS i da zajednički budžet bude realizovan posredstvom budžetskog sistema RS. Ovim zahtjevima se sama RS integriše u BiH, a neko očigledno hoće da izbjegne tu integraciju. Ja samo hoću policiju u koju će svi građani imati povjerenje, a ne policiju BiH koja će biti strano tijelo u Banjoj Luci.
Prozivanje da RS ne poštuje sporazum dovešće nas u situaciju da o svemu popričamo vrlo otvoreno, bez obzira na autoritete, visokog predstavnika ili bilo kojeg ambasadora. Moram reći da se ambasadori u BiH u posljednjih deset godina ponašaju kao nigdje u svijetu. Oni dolaze u BiH i upravitelji su ove zemlje. Vladaju bezbjednošću i sigurnošću ove države, a građani BiH još su na viznom režimu u svim tim zemljama iz kojih oni dolaze.
Prošlo je stotinu dana rada Vlade RS. Ocijenite sa Vaše pozicije protekli period.
Sa tri riječi mogu samo da kažem da sam umoran, preumoran i da želim da se naspavam. Međutim, to nije opravdanje i mogu da naglasim da smo u sto dana uspjeli sve predviđene zakonske akte da predložimo i usvojimo u Narodnoj skupštini RS.
U najavljivanoj borbi protiv organizovanog kriminala naišli smo na prepreku u vidu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, koji je jedan otuđeni centar moći i uopšte ne služi jačanju pravosudnih funkcija u BiH. U ime Vlade RS veoma brzo ću predložiti NS RS da preispitamo prenos ovlaštenja u toj oblasti i vratimo ih na nivo RS. Mislim da je tada bilo bolje i radilo se sa više odgovornosti. Sada razni ljudi sa visokim platama pokušavaju da budu iznad stvarnosti, a organizovani kriminal u BiH nikada nije bio jači nego u posljednje dvije do tri godine. Visoki sudski i tužilački savjet ništa nije učinio da spriječi taj kriminal, ali su pravnom perfekcijom pokušali da opravdaju visoke apanaže koje dobijaju u BiH. Svojim ponašanjem doveli su u pitanje dignitet ljudi koji u BiH pokušavaju da se bore protiv organizovanog kriminala. Zašto je Branko Perić čekao dva mjeseca da saopšti svoj stav i da eliminiše jedan broj ljudi koji je imao želju i bio je spreman da se upusti u ovu borbu.
Ovim postupkom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH nanesena je ogromna šteta. U samom konceptu zaustavljen je jedan proces, a sve se moglo izbjeći samo da su stavovi rečeni nekoliko dana ranije. Vlada RS bi prihvatila njihovo mišljenje i ne bi došla u poziciju da snažna podrška, koja je davana formiranju specijalnih sudova i tužilaštava, bude devastirana.
Međutim, ovi postupci neće spriječiti Vladu RS u borbi protiv organizovanog kriminala i već na prvoj sjednici NS RS naći će se izmjene i dopune zakonskih akata.
Formirana je i Komisija za reviziju privatizacije u RS, koja bi trebalo da djeluje u skladu sa setom ovih zakona usmjerenih na borbu protiv organizovanog kriminala. Jasno je da ni jedan propust u privatizaciji nije mogao da se dogodi, a da nije bio djelo organizovane grupe ljudi. Sada je i to blokirano, jer još ne djeluju specijalno tužilaštvo i sud.
Suprotni politički tabori često komentarišu da je propust u vezi sa imenovanjem specijalnih tužilaca smišljeno učinjen kako bi se borba protiv organizovanog kriminala svela samo na predizbornu priču.
Realno gledano, efekti ovih zakona nisu ni mogli da se realizuju do oktobarskih izbora. Ja mogu da nosim tu vrstu kritike, ali političke snage koje to ističu apsolutni su promoteri kriminala u RS i to je dobro poznato. Srpska demokratska stranka vodila je javne napade na ovaj koncept borbe protiv kriminala, a Dušan Stojičić bio je najoštriji kritičar. Međutim, kada otvorite knjige vidjećete da je Stojičić prisutan u bar pet privatizacija, ali ne preduzeća koja su revitalizovana i uspješna. Zbog toga nije ni čudno što se Stojičić bojao ovog plana i pokušao da sruši sistemski koncept borbe protiv organizovanog kriminala.
