Iako još nije riješen problem s Viaductom: Zbog odluke Vlade RS prijeti nam nova arbitraža
Kermas Energija je uložila nekoliko miliona eura/Ilustracija
Dok slučaj Viaduct još uvijek nije riješen, nad Bosnom i Hercegovinom visi nova arbitraža – ona vezana za vjetropark Trusina. Kako je za Forbes BiH potvrdio Predrag Baroš, iz banjalučke advokatske kancelarije Baroš, zagrebačka firma Kermas Energija koja je većinski vlasnik (97 posto) udjela u firmi Eol Prvi iz Nevesinja koje je 2012. godine sa Vladom RS zaključila ugovor o koncesiji za izgradnju i korištenje parka vetrenjača na lokaciji Trusina, u februaru 2024.godine uputila je Vijeću ministara BiH i Vladi RS opomenu pred pokretanje arbitražnog postupka.
- Firma Kermas Energija iz Zagreba koju zastupamo u ovom slučaju imala je investicije oko pet, šest miliona eura u cilju izgradnje vjetrolelektrane Trusina. Koncesija je raskinuta. Nakon podnošenja opomene zahtjev za arbitražu se može podnijeti nakon šest mjeseci, međutim, on još uvijek nije pokrenut jer Kermas Energija bi radije da, ako postoji mogućnost, da pronađe fond i na njega prebaci troškove finasiranja arbitraže. Još uvijek nije pronađen fond koji je zainteresovan za ovaj predmet i iz tog razloga arbitraža i nije pokrenuta, pojašnjava Baroš.
Slučaj Trusina traje dugo, i projekat nikada nije realiziran. Kako je ranije pisao Capital.ba projekat nikada nije započet jer Kermas energija nije dostavila traženu bankarsku garanciju, pravdajući to činjenicom da su u međuvremenu ukinuti podsticaji za proizvodnju struje.
Bankarska garancija
Kako garancije nije bilo, Vlada RS je 2019. godine raskinula ugovor o koncesiji, pa je Kermas Energija najavila pravnu borbu.
- Svoj projekat su koncipirali tako da treba da ostvare pravo na poticaje. Finansijske analize su pokazale da je projekat rentabilan isključivo ukoliko im bude odobreno to pravo – pravo na prodaju električne energije po garantovanoj osnovnoj cijeni. Takav poticaj se, prema važećim pravilima, dodjeljuje na period od 15 godina, pojašnjava Baroš.
Kermas Energija je, kako pojašnjava naš sagovornik, izgradila pet postrojenja snage po 9,9 MW – dakle, svako ispod granice od 10 MW – kako bi ostvarila pravo na poticaj. Međutim, uprkos tome što su ispunili apsolutno sve propisane uslove, nikada nisu uspjeli dobiti zvanično priznanje prava na poticaj od nadležnih organa, piše Forbes BiH.
U poređenju sa projektom Viaduct, ovaj je, naglašava Baroš sa dokumentacijom otišao mnogo dalje.
- Mislim da ne postoji projekat u BiH koji je otišao dalje u fazi realizacije. Imali su građevinske dozvole, pravo na priključak, ugovore o kupovini vjetroturbina, napravili su plan kako te vjetroturbine dovezu do Nevesinja, da li je negdje potrebno vršiti dogradnju saobraćajnica, apsolutno sve su uradili da bi došli do realizacije projekta. Kako nisu dobili pravo na poticaj, nisu mogli da izdvoje ni bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla. Njima je posao rentabilan ako imaju pravo na poticaj, ako nemaju to pravo projekat nije rentabilan, ne mogu da izdaju bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla kad jednostavno nijedna banka ne može da izda takvu garanciju za posao ako je očigledno da bez poticaja ide u realizaciju. Projekat je tu stao, došlo je do raskida ugovora o koncesiji. I sada smo u situaciji da smo uputili prijedlog opemene pred pokretanje arbitraže, kaže Baroš.
Dogovor umjesto nagodbe
On naglašava kako uprkos tome što je pred njima potencijalna arbitraža, on u ovom trenutku ne zna da li će i doći do postupka.
- Nismo sigurni hoće li pronaći fond, s druge strane firma Kermas Energija može donijeti odluku da samostalno finansira troškove te arbitraže. Kako će biti vidjet ćemo, mada i tu postoji mogućnost dogovora, po meni je dogovor ubjedljivo bolje rješenje nego arbitraža, zato što naprimjer kod ovakvih arbitraža ne postoje rokovi zastare, i kada protekne period 10, 15 godina, vama kada arbitražni sud dodijeli iznos od 20, 30 miliona eura, to automatski nije 20,30 miliona eura, već 70,80 miliona eura, zato što se odmah obračuna kamata za protekli vremenski period, i ta je kamata toliko štetna i predstavlja najveći rizik tužene strane za vođenje jednog arbitražnog postupka, govori Baroš.
