Hilmo Neimarlija: Plašim se rasta autokracije
Nedavno su na Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine promovirane dvije knjige, bosanska izdanja doktorskih radova Mehmeda Begovića “O razvoju šerijatskog prava u Jugoslaviji” i Hamdije Ćemerlića “Izborni sistemi u Jugoslaviji”, odbranjeni tridesetih godina prošlog stoljeća na francuskim univerzitetima u Alžiru i Parizu.
Rijaset Islamske zajednice u okviru svog programa Tezkiretname nedavno je Ćemerliću posvetio okrugli sto, a Begoviću prošle godine. Begović i Ćemerlić su se susreli na studiju prava u Beogradu, bili su prijatelji, ali i saradnici u značajnim projektima posebno vezanim za razvitak pravnih nauka.
Odgovorni intelektualci
- Begović je cijeli radni vijek proveo na Pravnom fakultetu u Beogradu, predavao je historiju šerijatskog prava i različite discipline vezane za pravo i porodično pravo. Bio je praktični musliman u Beogradu. Svaki petak išao na džumu u Beogradu, za koji je malo reći da nije bio baš previše naklonjen islamu i muslimanima. Bio je cijenjen član Srpske akademije nauka i umjetnosti, priča Neimarlija i navodi da su o Begoviću govorili kao o vrsnom predavaču, humanom čovjeku, blage i tople naravi.
Za razliku od Begovića, akademik Ćemerlić je sa Sorbone došao u Sarajevo, a onda je otišao 1943. u partizane. Bio je vijećnik i ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, a nikada nije bio član partije.
- Ćemerlić se priključio pokretu otpora, otišao je u slobodnu teritoriju 1943. godine u zvanju vanrednog profesora Više šerijatske teološke škole. Narodnooslobodilački pokret doista je nastupao kao narodni pokret, predstavljao se tako i obraćanjem i Bošnjacima, odnosno tada Muslimanima, Srbima i Hrvatima. I to je sigurno bio jedan od razloga uz ove patriotske osjećaje, borbu za oslobađanje naroda, jedan od bitnijih motiva opredjeljenja Nurije Pozderca i Muhameda Sudžuke i Ćemerlića da se priključe Narodnooslobodilačkom pokretu, kaže Neimarlija.
On je bio ministar pravde 1945. godine bez partijske knjižice, ali se odrekao politike u korist nauke. Ćemerlića smatraju ne samo utemeljiteljem Pravnog fakulteta u Sarajevu nego i utemeljiteljem Sarajevskog univerziteta.
- Bio je više od godinu u ilegali. I opredijelio se da uđe u vlast, naravno, dijeleći te bitne vrijednosti Narodnooslobodilačkog pokreta, mada je bio nesumljivo razočaran time što se nakon rata odjednom izgubilo to nekadašnje obraćanje i tadašnjim muslimanima kao ravnopravnom sudioniku u političkim, ratnim angažmanima i poslije u političkim borbama za novi poredak, novu zemlju. Nije bio sretan zbog toga. Bio je i ministar pravde, bio je u vlasti koja doista nije bila komunistička. Ćemerlić se okrenuo nauci i obrazovanju, ali nije se odrekao od društvenog angažmana, ističe prof. Neimarlija.
Bio je i prvi rektor Sarajevskog univerziteta, izabran na prijedlog svojih kolega. Desilo se to u vrijeme kad je Centralni komitet davao suglasnost na tako značajne i visoke funkcije.
- Partijske strukture nisu mogle proceduralno osporiti kandidaturu i onda su pribjegle običajnom sresu u to doba, jer ako se kriva osoba predloži na pravi način, onda se od te osobe zatraži da se odrekne kandidature. Oni su to od Ćemerlića tražili, a on je rekao da, ako oni smatraju da on ne zaslužuje i da ne treba da bude rektor, samo neka to kažu i on će odustati. Niko nije tražio, naglašava prof. Neimarlija.
Nakon odlaska u penziju 1974. godine akademik Ćemerlić se posvetio utemeljenju Islamskog teološkog fakulteta, današnjeg Fakulteta islamskih nauka; bio je predsjednik Matičarske komisije i Komisije za nastavni plan i program, njegov prvi dekan i profesor društveno-političkog sistema SFRJ. FIN je počeo s radom 29. septembra 1977. godine. Nije htio profesore, nego je htio asistente.
- Imao sam tu sreću da sam mu bio drag. Brinuo se o kadru i njihovom obrazovanju. Njegov rad na fakultetu za njegove saradnike je imao više nego samo obrazovni karakter, imao je jedan emancipatorski karakter u smislu oslobađanja od predrasuda, pa i političkih koje smo tada imali. Učio nas je da budemo odgovorni intelektualci, ističe Neimarlija.
Akademik Ćemerlić nosi zasluge i za ono famozno, veliko slovo M kojim su muslimani u bivšoj Jugoslaviji dobili konačno priznanje nacije?
Prof. Neimarlija sa Selimbegović: Ćemerlić i Begović su među rijetkim intelektualcima uspravnog hoda
- Ćemerlić i Begović su među rijetkim intelektualcima, uspravnog hoda, koji su bili dosljedni u zastupanju prava bosanskih muslimana na nacionalni identitet i individualitet. Begović je to vrlo jasno govorio kao profesor u ondašnjem Beogradu, Ćemerlić je tome svjedočio u vremenu gluhog odnosa prema muslimanima i oduzimanja prava glasa poslije 1945. godine, kada se više nisu pojavljivali kao identitet. On je bio vođa tima pri FPN-u na utvrđivanju nacionalnog osnova bosanskih muslimana, odnosno Bošnjaka. Zahtijevao da se, nakon priznanja muslimana sa veliko M, to poštuje u naučnim krugovima, gdje se to nastojalo eskivirati. Bio je jedini od Bošnjaka koji je kazao da “Muslimani”, mada potreban naziv kao činjenica priznanja koje je kasnilo, nije odgovarajući naziv. Pod tim nesretnim vjerskim nazivom muslimani su doživjeli uspon, ali kada su promijenili ime, vraćeni su negdje, priča Neimarlija.
Svi hoće sve
Rijaset je nedavno organizirao i okrugli sto povodom 100 godina rođenja Alije Izetbegovića. Znaju li Bošnjaci danas šta neće i šta hoće i kakvu BiH žele?
- Danas nema naroda koji zna šta hoće. Svi hoće sve, a hoće i da su posebni. Imamo te podjele, a najuočljivija podjela koju bih definirao je razdvajanje političkog kao slobode i brige za zajedničko dobro i politike kao moći i realiziranja nekih interesa. Mi na lokalnoj i na regionalnoj razini dijelimo te probleme, podjele, uspon politike kao moći, uspon autokratskih ambicija ljudi... Postoji jedna duboka povezanost između agresije na Ukrajinu i genocida u Gazi, topljenja ledenika na Arktiku i ispunjavanja okeana plastikom, studentskih protesta i otpora eksploataciji litijuma u Srbiji i kamenoloma i poplave u Jablanici. I tu se očitava taj uspon politike kao moći. Ono čega se u ovome svemu najviše bojim je težnja centara moći da otupe moralnu osjetljivost čovječanstva, pojašnjava profesor.
Vjeruje da čovječanstvo, ipak, ima šanse.
- Svi dijelimo želje da bude bolje, svi smo manje i više nezadovoljni ljudima koji su na političkoj sceni. Ne sumnjam u budućnost BiH, a što se tiče Bošnjaka, najvažnijom činjenicom u ovim okolnostima smatram to što u političkom životu Bošnjaka nisu moguće političke pojave ala Milorad Dodik i ala Dragan Čović, zaključuje profesor Neimarlija.
