Hazim Šadić našao je vječni smiraj na padinama Majevice: Posljednji put sam ga vidio 2019. godine i tada mi je rekao...

Vijest o smrti nekadašnjeg komandanta 2. korpusa Armije BiH, generalmajora Hazima Šadića rastužila je Tuzlanski kanton, jer je otišao veliki strateg, patriota i antifašista, čovjek kojem se vjerovalo. Sahranjen je u rodnom Čeliću na padinama Majevice, gdje je 1943. godine i rođen. Najviše smo se družili u Sarajevu 1998. kad je on, po povratku sa dužnosti vojno-diplomatskog predstavnika BiH u Republici Turskoj, bio imenovan za vojnog savjetnika predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Još je bio pun impresija iz proteklog rata u kojem je bio na čelu korpusa koji je branio najveći prostor u BiH budući da se zona njegove odgovornosti protezala na 28 općina sjeveroistočne i istočne Bosne i dijelom Posavine.

Ispričao mi je da se 1992. kad je izvršena agresija na BiH sjetio 1968. i završetka studija na Vojnoj akademiji kopnene vojske u Beogradu. Te godine armija Sovjetskog saveza i druge članice Varšavskog pakta izvršile su invaziju na Čehoslovačku i naveliko se nagađalo hoće li oni napasti i Jugoslaviju. Za razliku od vodstva Čehoslovaka, jugoslavensko vodstvo sa Titom na čelu pripremilo se za odbranu zemlje.

“Tada je naša klasa promovirana u čin potporučnika i tiho bez svečanosti poslata na granice, a ja sam dobio dužnost u Garnizonu Tolmin u Sloveniji na jugoslovensko-italijanskoj granici”, govorio mi je Hazim. “Faktički, umjesto pitomačke uniforme, brzo sam obukao ratnu i vojničke čizme mjesecima nisam skidao. Borbena gotovost bila je na najvišem nivou, ali i to je pregrmjelo. U Tolminu sam dva puta unaprijeđen i dobio čin poručnika i kapetana. Bio sam tada mlad, ali mi se to iskustvo urezalo u sjećanje i mojim saradnicima u Komandi 2. korpusa sam govorio o tome, a uzrečica mi je bila – mi to hoćemo, mi to možemo.”

U Komandi 2. korpusa ABiH dugo je planirana vojna operacija “Vijenac” za oslobađanje tog uzvišenja i nekoliko sela u općini Lukavac, a kad je sve utvrđeno, njegov zamjenik, tada pukovnik Ramiz Šuvalić (umro 2015) pitao ga je ko će komandovati operacijom? Odgovor je bio: “Ti ćeš, Ramize, to voditi, jer to mora biti izvršeno vrlo stručno i vješto”. Tako je bilo tog 11. maja 1994. I to je bila jedna od najznačajnijih pobjeda jedinica 2. korpusa koja je najavila prelazak u oslobodilačku i napadačku fazu rata u njegovoj zoni odgovornosti. Veliki uspjeh je bila odbrana Gradačca, kao i oslobađanje Ozrena i Vozuće na zavidovićkom bojištu.

I kad je otišao u penziju, general Šadić je bio aktivan: sudjelovao je na mnogim tribinama o odbrani BiH, doprinio izradi Monografije 2. korpusa ARBiH, koja je jedna od prvih takvih monografija urađenih na prostoru FBiH, a kao vojni vještak odazivao se pozivu Suda BiH i pravio stručne analize. Posljednji put sam ga vidio 15. maja 2019. godine u Tuzli, na dan sjećanja na dan kad je grad odbranjen na Brčanskoj Malti. Tada mi je rekao da je dužnost svih bosanskih patriota da, na isti način kao što su branili BiH, brane i istinu o toj borbi protiv svih pokušaja falsifikata i izmišljotina.