Haška arhiva ostaje na sigurnom: Odluka o lokaciji dokaznog materijala krajem 2025. godine
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju prestao je sa radom 2017. godine /ICTY Web
Zatvaranjem Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2017. godine, otvorila su se brojna pitanja o budućnosti njegovog naslijeđa, prije svega o očuvanju i dostupnosti opsežne arhive prikupljene tokom više od dvije decenije rada.
Sud, osnovan 1993. godine od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, imao je mandat da procesuira najteže zločine počinjene tokom sukoba na prostorima bivše Jugoslavije, uključujući genocid, ratne i zločine protiv čovječnosti.
Digitalizacija
Nakon zatvaranja Tribunala, odgovornost za čuvanje materijala preuzeo je Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MICT), institucija koja je formirana kako bi nastavila administrativne, pravne i arhivske obaveze MKSJ-a.
Iako je arhiva formalno ostala pod upravom Ujedinjenih nacija i fizički pohranjena u Haagu, javile su se bojazni o tome hoće li to naslijeđe ostati dostupno i zaštićeno, te kako osigurati njegovo korištenje u edukativne i pravne svrhe.
Imajući to na umu, Informativni centar o Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju smješten u Sarajevu od svog osnivanja 2016. godine predstavlja ključnu tačku pristupa i edukacije o pravdi, tranziciji i naslijeđu Haškog tribunala.
Informativni centar je otvoren 2016. godine, nakon potpisivanja memoranduma između tadašnjeg gradonačelnika Sarajeva, prof. dr. Ive Komšića i predsjednika MKSJ-a Fausta Pocara, podsjeća Ismena Čaušević, stručna savjetnica Informativnog centra.
Ismena Čaušević: Svake godine imamo ljetnu školu /Senad Gubelić
Iako trenutno ne postoji formalni direktor centra, ona pojašnjava da je, kao stručni savjetnik, uključena u gotovo sve aspekte rada, od edukacije studenata do vođenja posjeta i prezentacije građe. Posebno ističe važnost profesionalne i tehničke podrške koju su dobili prilikom posjeta fizičkoj arhivi u Haagu. Prilikom posjete uvidjeli su da se radi o izuzetno organiziranom i strogo kontrolisanom prostoru.
- Imate dio arhiva koji zaista čuvaju ljudi koji su posebno educirani za to. Kada smo ušli da pogledamo, ne samo da su te arhive jako dobro smještene, da se drže na posebnim policama već se sva papirna arhiva drži na određenoj temperaturi da ne bi došlo do propadanja papira i da ne bi došlo do najezde kukaca, objašnjava Čaušević.
Posebno se vodi računa o sigurnosti dokaza i osjetljivih predmeta, uključujući i lične predmete žrtava i predmete pronađene u masovnim grobnicama.
- Ljudi koji tamo rade koriste zaštitne rukavice, a svaki fizički kontakt je minimaliziran kako ne bi došlo do kompromitacije dokaza. To pokazuje nivo profesionalnosti i svijesti o značaju ovog arhivskog materijala, dodaje.
Jedno od ključnih pitanja jeste dostupnost haške arhive javnosti.
Grad Sarajevo je prvi potpisao memorandum o pristupu digitalnoj arhivi, dok fizička arhiva ostaje pod isključivim nadzorom Ujedinjenih nacija, kao osnivača MKSJ-a. Digitalna arhiva sadrži više od 5,2 miliona dokumenata, a oko 90 posto materijala je dostupno javnosti, naglašava naša sagovornica.
- Jasno se (u memorandumu) kaže da će Grad Sarajevo imati sav pristup arhivi, ali digitalnim putem. I tada nam je rečeno da papirna arhiva jasno ostaje pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, jer su oni osnivači, potpisnici te rezolucije, a da mi možemo dobiti pristup digitalnoj arhivi, kaže Čaušević za Oslobođenje.
Dodaje kako postoji i veoma vrijedan multimedijalni alat pod nazivom "Vremenska linija genocida u Srebrenici", (eng. Timeline of Genocide in Srebrenica), koji pruža detaljan pregled dokaza korištenih u presudama za genocid.
- Mislim da je problem što često nismo svjesni vrijednosti onoga što je već dostupno. Mi u Centru aktivno radimo na edukaciji, posebno kroz međunarodnu ljetnu školu koju svake godine organizujemo. Dolaze nam ugledni predavači, uključujući bivše predsjednike i tužioce Tribunala, kao i sadašnje pravosudne zvaničnike, ponosno ističe ona.
Nadalje, pismo dostupno javnosti iz novembra 2024. godine predsjednice Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Gatti Santane upućeno tadašnjoj predsjednici Vijeća sigurnosti Barbari Woodward jasno ukazuje na to da se tačna lokacija moguće arhive ne spominje.
Pismo Santane Gatti
Navodi se da je Mehanizam posvetio veliku pažnju rezoluciji Vijeća sigurnosti 2740 (2024) i već je počeo provođenje zahtjeva i preporuka navedenih u njoj. Ističu da Mehanizam primjećuje kontinuiranu usmjerenost Vijeća na budućnost rada Mehanizma, uključujući i pitanje određivanja rokova za završetak svih aktivnosti, kao i razmatranje opcija za prenos nadležnosti.
U tom kontekstu, Mehanizam uzima u obzir zahtjeve Vijeća upućene generalnom sekretaru da do 31. decembra 2025. godine predstavi ažurirani izvještaj o administrativnim i budžetskim aspektima opcija za moguće lokacije arhiva ad hoc tribunala i Mehanizma, zajedno s izvještajem o opcijama za prenos funkcija nadzora nad izvršenjem kazni, pomilovanja ili preinačenja kazni, te pružanja pomoći nacionalnim pravosudnim sistemima u vođenju krivičnih postupaka.
Ni volje ni mogućnosti
Ovo znači da UN intenzivno radi na zatvaranju Mehanizma, ali i osigurava da njegove ključne funkcije i dokumentacija budu sačuvane na transparentan i organizovan način, koji neće dopustiti kompromitaciju dokaza ili manipulaciju istih.
S tim na umu, premještanje haške dokumentacije na prostor Balkana, gdje ona postaje podložna kompromitaciji i manipulaciji, čini se kao potez koji bi međunarodna zajednica morala prepoznati i izbjeći. Istovremeno, u pitanje se dovode volja i mogućnosti adekvatnog arhiviranja pet miliona dokaznih predmeta, za koje je bolje da ostanu u strogo čuvanim arhivama Haaga.
Dnevnik O kanala u cijelosti pogledajte u nastavku:
