Godišnjica koja se ne smije zaboraviti: Prije 33 godine odbranjeni su Sarajevo i BiH

Na današnji dan, prije tačno 33 godine počela je opsada Sarajeva, koja je bila najduža u historiji modernog ratovanja. To je ujedno dan kada je odbranjeno Sarajevo, ali i Bosna i Hercegovina.

Pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i paravojne srpske jedinice su ujutro 2. maja 1992. pokušale zauzeti Sarajevo, a da su u tome uspjele, to bi vjerovatno značilo osvajanje cijele Bosne i Hercegovine.

Nakon granatiranja je uslijedio napad iz pravca Lukavice, Trebevića i Nedžarića. Posebno žestoka borba je bila u samom centru grada, na Skenderiji. Ratovalo se na prostoru koji je 150 metara udaljen od zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Agresori su pokušali zauzet grad/

Snažnim i hrabrim otporom je onemogućeno da specijalne jedinice JNA planiranom akcijom zauzmu Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Bivši visokopozicionirani političar i borac Armije Republike Bosne i Hercegovine, pokojni Svetozar Pudarić je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa 2012. ispričao šta se dešavalo na Skenderiji. Sve je posmatrao iz zgrade sadašnjeg Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

-Tad sam potpuno jasno mogao vidjeti i oklopna vozila koja su došla iz pravca Vojne bolnice (op. a. sadašnja Opća bolnica 'Prim. dr. Abdulah Nakaš'), odnosno kasarne Maršal Tito kroz ulicu Valtera Perića i koji su zaustavljeni pred zgradom Sindikata, odnosno zgradom Skupštine grada tada, sada kantonalnom Skupštinom. Oba tenka koja su sišla niz Ljubljansku i krenula od Kovačića prema Skenderiji, i onaj koji je pogođen pa se vratio i onaj koji je ušao u ulicu i tukao, ja mislim jedno četiri-pet sati neprekidno, po zgradama, po zgradi Predsjedništva, po zgradi Skupštine grada. Pošto nisam mogao odatle otići jer su borbe trajale duboko u noć, gledao sam i kako gori električna centrala. Nažalost, svjedočio sam uništavanju dijela centra grada s namjerom da se on uništi i da se vojno zauzmu određeni punktovi, prisjetio se Pudarić.

Sarajevo pod opsadom/Mario Boccia

Osim na skenderiji, žestoke borbe su se vodile i oko zgrade Narodnog pozorišta. Transporteri sa pripadnicima Specijalne jedinice JNA, poznati po zlokobnom nazivu "Niški specijalci" krenuli su današnjom Ulicom Kulovića prema Ulici Maršala Tita, s namjerom da zauzmu centar Sarajeva. Planirano je bilo da se spoje sa jedinicom koja je napadala iz pravca Skenderije.

Dževad Topić Topa je bio među braniocima u Kulovića ulici

Međutim, zahvaljujući hrabrosti branilaca, zaustavljeni su u Kulovića ulici. Dio specijalaca JNA se sklonio u zgradu tadašnjeg Radničkog univerziteta "Đurto Đaković" (današnji Bosanski kulturni centar), a dio ih se sklonio u jednu stambenu zgradu, "junački" uzevši stanare te zgrade, sve redom civile, kao taoce. Pregovori o njihovoj predaji, jer je bilo definitivno jasdno da neće moći ostvariti svoj plan, trajali su cijelu noć. Srećom, okončani su predajom specijalaca JNA, bez žrtava među taocima.

Zarobljavanje Alije Izetbegović

Nakon što je došao sa mirovnih pregovora u Lisabonu, na Aerodromu Sarajevo vojnici JNA su 2. maja zarobili prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića. Odvezli su ga u Lukavicu odakle se telefonski javio u program Televizije Sarajevo.

Izetbegović je tom prilikom razgovarao sa članovima Predsjedništva Ejupom Ganićem i Stjepanom Kljujićem. U programu se također telefonski obratio komandant Sarajevskog korpusa JNA Vojislav Đurđevac.

Agresori nisu uspjeli u svojoj namjeri/Arhiv Oslobođenja

Nakon dugih i teških pregovora je dogovorena razmjena Izetbegovića za pripadnike JNA koji su zarobljeni u kasarni na Bistriku, a na čijem je čelu bio general Milutin Kukanjac. Prilikom razmjene 3. maja izbio je sukob u Dobrovoljačkoj ulici, sadašnjoj Ulici Hamdije Kreševljakovića, i tada je poginulo šest vojnika JNA.

Čika Jovino "Ne pucaj"

Događaj iz Dobrovoljačke ulice će se pamtiti i po rečenici preminulog generala ARBiH Jovana Divjaka koja je obilježila posljednji rat: "Ne pucaj".

Tog dana Sarajevo je bilo pod snažnim napadom, a predvodili su ga pukovnik JNA Milan Šuput i major Marko Labudović. Agresorska vojska je zaustavljena na potezu od tadašnjeg Doma JNA, sadašnjeg doma Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, do zgrade Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, te na padinskim dijelovima grada.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 2. maja odbranjeno, ali je Sarajevo potpuno blokirano. Onemogućeno je kretanje ljudi, transport roba, te su blokirani uzlazi i izlazi iz grada. U odbrani su tada učestvovali specijalna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH, Teritorijalna odbrana RBiH, Patriotska liga, Zelene beretke i drugi.

Tokom 1.425 dana duge opsade grada ubijeno je više od 12.000 građana i nanesena je ogromna materijalna šteta.