Gdje su pare: Zbog čega se u RS-u "glasno" šuti o prodaji struje i uglja Srbiji

Energenti poput električne energije, uglja, pa i nafte se iz Republike Srpske izvoze u Srbiju kao da ih RS ima u neograničenim količinama, a nerijetko i na štetu građana, čija se zemlja uništava zbog otvaranja novih rudnika. Pitanje na koje javnost nema odgovor, jer o njemu obje vlade i elektroprivrede ne žele da govore, jeste pod kojim uslovima i cijenama se ovi energenti prodaju, pa čak i pozajmljuju između dvije "bratske" republike.

Prema rijetkim i slabo dostupnim informacijama, čak 90 posto ukupnog izvoza energenata iz Republike Srpske uvozi Srbija, a u prilog tome idu i informacije o ubrzanom otvaranju rudnika uglja, čak i bez dozvole, poput onog u Bistrici kod Prijedora, a onda i danonoćno utovaranje iskopanog u kamione srpskih registarskih tablica.

Nagli skok

Novinari portala Capital i Nove Ekonomije zajedno su, istražujući podatke o izvozu energenata Uprave za indirektno oporezivanje BiH u posljednjih nekoliko godina sa konsolidovanim izvještajima Elektroprivrede Srbije, utvrdili eksplozivan rast izvoza iz BiH i uvoza u Srbiju.

Najviše električne energije Srbija je uvezla 2022. godine i to od MH Elektroprivreda RS, u vrijednosti od 1.151.013.000 dinara (oko 19.150.865 konvertibilnih maraka). Iste godine je Srbija prodala struju RS-u u iznosu od 81.623.000 dinara (oko 1.358.000 KM).

Te godine je iz BiH izvezeno 1.074.654.470 KM (preko 500 miliona eura) vrijednosti električne energije, od čega čak 418.541.736 KM u Srbiju.

Ako uporedimo te podatke sa 2020. godinom kada je Srbija RS-u prodala “samo” 28.425.000 dinara (472.942 KM) vrijednu struju i otkupila od ERS-a kilovat časove vrijedne tek 24.212.000 dinara (402.845 KM), vidimo da je izvoz ranije bio čak 47 puta niži.

Ministar energetike i rudarstva RS-a Petar Đokić se hvali da RS sa Srbijom ima najbolju saradnju, koja se svake godine produbljava. O cijenama električne energije i pozajmici nije mogao da govori, jer zna, kako kaže, samo da se struja pozajmljivala i vraćala, što se ne vidi iz zvaničnih podataka.

- To su pitanja za ERS. Mi se ne bavimo trgovinom. Mi vam možemo pribaviti odgovore. Mi smo pozajmili nešto energije, ali ne znam koliko. Ne bavim se tim pitanjima, rekao je Đokić. Međutim, ni nakon njegove intervencije, odgovore od Elektroprivrede Srpske nismo dobili.

Iako ni nakon višemjesečnih pokušaja nismo uspjeli da dobijemo odgovore pisanim putem iz ERS-a, novinarka Capitala je u Trebinju uspjela o ovoj temi da dobije izjavu generalnog direktora ERS Luke Petrovića.

On je rekao da je Srbija platila struju koju joj je RS dala, ali ni sada nismo dobili konkretne cifre.

- U trenutku kada je Srbija bila u energetskoj krizi, imali smo jedan takav aranžman, posudili smo im određenu količinu energije. Svaki kilovat čas koji je preuzela Elektroprivreda Srbije plaćan je o tržišnoj cijeni, rekao je Petrović.

Na pitanje Capitala da li su ti kilovati pozajmljeni ili plaćeni, Petrović kaže da su plaćeni.

- Da li je plaćanje bilo 15 dana od isporuke energije ili 120 dana od isporuke energije, to su međusobni uslovi našeg ugovora. Ali, važno je reći da je Srbiji data energija, ne pozajmljena, a oni su svaki kilovat čas platili po tržišnoj cijeni, pod uslovima koje smo međusobno dogovorili, tvrdi Petrović.

Kolaps sistema

Kazao je da mnogi postavljaju pitanje kako je ERS pozajmila struju navodeći da imaju EFET sporazume, koji su definisani na evropskom nivou, a primjenjuju se između elektroprivreda koje su ih potpisale.

- Prema tom sporazumu, možemo isporučivati električnu energiju i dogovarati uslove plaćanja. U tom trenutku, recimo, energija je bila od 300 do 700 eura po megavat času. Ono što smo mi prodavali Srbiji, po nekim povoljnim okolnostima uslova plaćanja, bio je mali procenat u odnosu na ono što su oni morali još da dokupe u okruženju i na berzama, rekao je on.

Tvrdi da RS nije mogla Srbiji izaći u susret sa cijenama, već da je samo mogla da usmjeri energiju prema njima.

- Srbiji je bilo važno da dobije energiju. Ako se možete sjetiti, tada se zbog iskakanja termoelektrana u Kolubari, u Obrenovicu, nije moglo doći do energije. Ovo zato što je Evropa presjekla dotok gasa i i podigla potražnju. Da mi nismo uskočili sa nekim procentom, možda 10 do 20 procenata po danima ili po mjesecima, oni ne bi imali dovoljno za svoje konzumente. Kada je nestalo ruskog gasa, Srbija je postala uvoznik električne energije. Dakle, oni su to kupili od nas i ta pozajmica je postala kupovina, kazao je Petrović.

U decembru 2021. godine, energetski sistem Srbije doživljava kolaps. Prestaju da rade gotovo svi blokovi u Termoelektrani Nikola Tesla (TENT), najvećoj u zemlji.

Dok je država u trci s vremenom da stabilizuje snabdijevanje, zabrinjavajuće informacije izlaze u javnost – za proizvodnju energije korišten je blatnjavi lignit (miješan s jalovinom). Bio je spaljivan uz pomoć mazuta, jer bez toga ne bi ni gorio.

- Nama u jednom trenutku blizu 70 posto kapaciteta nije bilo na mreži, da ne govorim o trafo stanicama, koje su sve iskočile. U jednom trenutku 140.000 domaćinstava nije imalo električnu energiju, prisjeća se tog vremena tadašnja ministarka energetike Srbije Zorana Mihajlović, u razgovoru za portal Capital i Novu ekonomiju.

Od tada, Srbija počinje da uvozi ogromne količine energenata. Da zadovolji potrebe, ugalj traži po cijelom svijetu, od Indonezije do Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske.

U godini kada je Republika Srpska u Srbiju izvezla najveću količinu električne energije, dogodilo se i čuveno pozajmljivanje električne energije, o kojem se osim toga više nije ništa saznalo. Prema informacijama koje je tada imao portal Capital, za oko pola godine ustupljeno je više od 50 miliona eura električne energije, što je oko 100 miliona maraka, ali se ne zna o koliko se kilovata radilo.

Nikada nije definitivno potvrđeno pod kojim uslovima i cijenama je energija pozajmljena Srbiji, ali se operisalo informacijom da je za pola godine otišlo oko 155 hiljada megavata energije vrijedne 38 miliona eura, što je oko 245 eura po megavat času. Srbija je tada uvozila struju i iz drugih zemalja i plaćala je po daleko višoj cijeni.

Izvoz uglja

Bosna i Hercegovina izvezla je za 12 mjeseci prošle godine 158.467.750 KM vrijednosti mrkog uglja u Srbiju što je ravno 944.482 tona! Samo godinu dana ranije, kada je izvoz eksplodirao, iz BiH u Srbiju otišlo je 138.758.327 KM uglja koji je težio 928.314 tona.

Da bismo dobili pravu sliku, potrebno je navesti i 2021. godinu, kada je iz BiH u Srbiju izvezeno “samo” 156.366 tona mrkog uglja za 18,6 miliona maraka, a oko tog broja “vrti” se i izvoz od godinu ranije.

Dramatično se povećao i izvoz kamenog uglja, koksa i briketa iz BiH u Srbiju i to za 2,5 puta u 2022. godini u odnosu na godinu ranije.

U godini u kojoj se dogodio kolaps u EPS-u taj uvoz je iznosio 551.073 tone, a 2022. godine 1.351.323 tone, prema podacima dobijenim od Republičkog zavoda za statistiku Srbije. Trend se nastavio i 2023, kada je uvoz iznosio 1.321.291 tonu.

Međutim, ne zna se koliko je toga uvozila Elektroprivreda Srbije, pošto ova kompanija nije odgovorila na pitanja Nove ekonomije i Capitala. Na pitanja nije odgovorilo ni Ministarstvo rudarstva i energetike Srbije.

Podaci iz finansijskih izveštaja EPS-a govore samo da je u 2022. godini to preduzeće potrošilo 11,9 milijardi dinara – više od 100 miliona eura – za nabavku uglja „u okruženju“, što osim BiH uključuje Rumuniju, Grčku i Crnu Goru.

Bivša ministarka energetike Srbije Zorana Mihajlović, koja od oktobra 2022. nije na toj funkciji, kaže da prije kolapsa u EPS-u, prema njenim saznanjima, „nismo uopšte uvozili ugalj“ iz BiH.

- Moguće da se u međuvremenu za ovih godina desilo nešto, pa su rekli da možemo, ali znam za BiH da sigurno odatle nismo uvozili, nego je preko Konstance (luka u Crnom moru) išao (ugalj) iz Indonezije, jer je lignit iz Indonezije odgovarao specifikacijama i kvalitetu koje je u tom trenutku tražio EPS, govori ona.

Potražnja za ugljem u Srbiji koja je eksplodirala 2022. godine najavljena je putem srpskih medija u kojima je predsjednik ove zemlje Aleksandar Vučić, istakao da su njihove potrebe ogromne i da im nedostaje četiri miliona tona. Rekao je i da će Srbija da kupi sve viškove tamo gdje ih nađu.

Pretprošle godine u junu Vlada Srbije odobrila je Elektroprivredi (EPS) da do kraja 2023. godine uveze četiri miliona tona uglja, koliko im treba za rad obrenovačkih termoelektrana iz kojih se podmiruje polovina potrošača zbog smanjenih kapaciteta rudnika Kolubarai Kostolac.

Među poznatijim izvoznicima uglja iz BiH ističe se kompanija Drvo-export iz Teslića u vlasništvu SNSD-ovog odbornika Srđana Klječanina Rufija, koji je prošle godine u selu Bistrica kod Prijedora ilegalno otvorio rudnik uglja. Uprkos protestima mještana i jednoglasnoj odluci Skupštine grada Prijedora, Vlada RS naknadno je Rufijevoj firmi izdala dozvole i pogazila zahtjeve mještana, a ovih dana bageri šire okno rudnika uzurpirajući privatne njive.

Najbolji izvoznik

Mještani tvrde da sav ugalj koji se iskopa u Bistrici ide u Srbiju, u Termoelektranu Obrenovac.

Ministar Đokić kaže da se otvaranje rudnika sprovelo u skladu sa svim propisima, te da je dobijeno i pozitivno mišljenje grada Prijedora.

- Mi ne možemo jednostrano da raskinemo taj ugovor da se ne bismo suočili sa tužbom. Sve je urađeno u skladu sa rudarskim propisima, iako ima prigovora na njihov tok. Ako se eksploatacija vrši mimo propisa, inspekcija bi morala da ode i uradi svoj posao, kaže Đokić.

U selu Medna prošle godine iznikao je istoimeni rudnik, a separacija se vrši na magistralnom putu.

Ugalj iz BiH izvoze i ArcelorMittal Zenica, ETF – Rudnik i termoelektrane Stanari, kao i Metalleghe Silicon iz Mrkonjić Grada. Ugalj izvoze i rudnici u Banovićima, Đurđevik, ali i onaj u Ugljeviku. Među izvoznicima su i i RiTE Gacko, Breza, kao i kontroverzna kompanija SNK Metali poznata po tome što namjerava sprovesti rudarska istraživanja u Jezeru u kojem su navodno otkrili i zlato. Protiv njihovih istraživanja se bune mještani i ne dozvoljavaju njihov nastavak strahujući da se radi o prljavom rudarstvu i iskopavanju ruda koje će zauvijek uništiti dolinu Plive.

Izvoz uglja iz BiH opustošio je rudnike tako da su građani na ogrev za domaćinstva, bilo da se radi o visokokaloričnom mrkom uglju za centralno grijanje ili o kamenom za obične peći, čekali i do kraja oktobra, a plaćali su ga duplo skuplje, više od 220 KM (110 eura po toni). Ranije je do 125 KM (65 eura po toni), o čemu je portal Capital ranije pisao.

Elektroprivreda Republike Srpske dobila nagradu prošle godine za najboljeg izvoznika u Srbiju i to od Spoljnotrgovinske komore BiH. Tada je rečeno da je Mješoviti holding ERS prošle godine na slobodno tržište plasirao 1.175.436.718 kilovat-časova električne energije, od čega je u izvoz otišlo čak 582.749.000 kilovat-časova, a u Srbiju 90 posto tog izvoza.

U Srbiju je 2022. godine otišlo 418,5 miliona KM vrijednosti električne energije, dok je godinu ranije izvezeno 257 miliona maraka. Zanimljivo je da je 2020. godine u Srbiju iz BiH izvezeno struje u vrijednosti od 131 milion maraka. Međutim, izvoz se 2023. godine normalizovao i spao na 323,5 miliona KM, a u vođstvu za glavnu zemlju izvoza smjenjuju se Srbija i Hrvatska.

Predstavnici opozicije koja prilično glasno napada vlasti zbog sakrivanja informacija govori da se ne čini korist i bratska usluga Srbiji, nego pogoduje određenim strukturama koje ne rade zakonite poslove. Poslanik Ognjen Bodiroga kaže da građani nemaju snage da natjeraju vlast da radi u korist društva umjesto što pogoduje pojedincima.

- Građani itekako imaju pravo da znaju koliko se šta plaća i prodaje, ali je vlast uvela mantru da su njima građani nešto dužni. Nešto se izglasa u Narodnoj skupštini, a onda to vlast samo poništi i ode u drugom smjeru. Kako onda građani da očekuju da će nešto biti transparentno, kaže Bodiroga.

Poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže da su svi poslovi ERS obavijeni velom tajne i da to nije ništa novo. Napominje probleme koji potresaju Termoelektranu Gacko koja ima probleme sa snabdijevanjem ugljem, dok se iz njene okoline ovaj energent tovari u kamione i odvozi u Srbiju.

- Izvozimo hiljade tona uglja iz TE Gacko i nešto manje iz Ugljevika i stotine teških kamiona iz ovih gradova odlaze u Srbiju odvoze ugalj, skupa sa ovim iz Prijedora preko Rufija. Nemamo informaciju ko prodaje taj ugalj i po kojoj cijeni i ne možemo dobiti ni osnovne informacije o tome šta se radi sa našim energentima. Ne postoji način da ih natjeramo da budu transparentni jer su svi oni u to upetljani, kaže Vukanović.