Francuski medij o Dodiku: Najmanje dvije godine umnožava separatističke poteze, stvorio je...
Čak i izvan granica Bosne i Hercegovine, on je taj koji polarizira političke i pravosudne razgovore. Predsjednik manjeg od dva entiteta disfunkcionalne države s kojom EU jedva uspijeva razviti projekat, na vlasti skoro dvadeset godina, Milorad Dodik utjelovljuje kako secesionistički zaokret svoje Republike Srpske, tako i kristalizira sigurnosne tenzije i etničke podjele ove ključne države Zapadnog Balkana, piše francuski Liberation.
Dok Bošnjaci tridesetu godinu zaredom obilježavaju pad Srebrenice 11. jula i masakr više od 8.000 muškaraca i dječaka, Dodik nastavlja negirati ovaj genocid. Godine 2024., dok su se Ujedinjene nacije spremale izglasati rezoluciju kojom bi 11. juli postao Međunarodni dan sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici, Dodik je na skupu na ulicama Banje Luke, svoje "fantomske" prijestolnice, osudio projekat. Trubeći pred nekoliko hiljada pristalica da je taj masakr bio "greška" i "ogroman zločin", "ali ne i genocid". Zaboravljajući pritom da je 2007. godine na televiziji rekao suprotno.
"Srebrenica je jedna od tačaka sporenja između bh. Srba s jedne strane i Bošnjaka i predstavnika međunarodne zajednice s druge. Ona doprinosi sigurnosnoj klimi koja se znatno pogoršala posljednjih mjeseci. Do te mjere da su se neki, ne samo među preživjelima genocida, posljednjih sedmica pribojavali povratka rata, ili barem sukoba. Trideset godina nakon mira iz 1995. kriza nije nova. Najmanje dvije godine Milorad Dodik umnožava separatističke poteze i zakone. U martu je bh. pravosuđe izdalo nacionalni, a zatim i drugi, međunarodni nalog za hapšenje protiv njega i Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, osumnjičenih da su "ugrozili ustavni poredak" zemlje. U petak se Dodik odazvao sudskom pozivu, čime je nalog za hapšenje povučen, a on pušten na uslovnu slobodu", navodi tekst.
Ne postoji politička volja
To je posljednja epizoda u slučaju koji datira od zime. Dana 26. februara, Milorad Dodik je prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora uz zabranu obavljanja javnih funkcija u trajanju od šest godina zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika u zemlji,
Nijemca Christiana Schmidta, zaduženog za nadgledanje poštivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kao odgovor, Dodik donosi zakone koji zabranjuju državnoj policiji i sudijama da intervenišu na teritoriji RS. Dana 18. marta, sud u Sarajevu naložio je njegovo pritvaranje na zahtjev tužilaštva, ali se nijedna policijska snaga u zemlji nije usudila da ga uhapsi.
Dana 23. aprila,SIPA je pokušala operaciju u Istočnom Sarajevu, u zgradi Republike Srpske nekoliko metara od unutrašnje granice gdje se nalazio Dodik. "To je bilo za predstavu, nije postojao stvarni plan da ga se uhapsi", uvjerava Hikmet Karčić, istraživač na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. "Ljudi iz SIPA-e, vrlo dobro obučeni i trenirani od strane Sjedinjenih Država, mogli su ga uhvatiti, iako je istina da je [Dodik] znatno pojačao svoje osiguranje specijalnim snagama. Ali Evropljani žele smiriti tenzije i spriječiti bilo kakvu eskalaciju", dodaje.
Ovo nehapšenje, "možda je dobro za stabilnost", primjećuje jedan evropski diplomat, "ali je katastrofalno za vladavinu prava i primjenu sudskih odluka".
Pozvane od strane SIPA-e da im pruže podršku, evropske trupe EUFOR-a, koje broje 1.600 vojnika, nisu bile raspoređene te večeri. Kontaktiran od strane Libérationa, EUFOR nije odgovorio. Dodik je putovao u Srbiju, Izrael, Rusiju i Mađarsku, u obilasku zemalja i neliberalnih režima koji ga otvoreno podržavaju. Interpol je odbio izdati crvenu potjernicu protiv njega. "Beograd i Budimpešta su blokirali", tvrdi prethodno citirani diplomat.
Uprkos nalogu za hapšenje, mogao je nastaviti djelovati i slobodno se kretati. "U Bosni ne postoji politička volja da se zaustave ova kršenja zakona", smatra Sead Turčalo, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu. "Naše policijske agencije, naše institucije kontrolišu političke stranke, a Dodik kontroliše trećinu njih. Efekat je zastrašujući. Građani vide da se zakoni primjenjuju selektivno. Postoji stvarni nedostatak kredibiliteta institucija i prijetnja dugoročnom miru", dodaje.
"Problem je u Beogradu, ne u Banjaluci"
Doveden na vlast 1997. od strane Zapadnjaka koji su željeli marginalizirati nacionaliste i ratne zločince iz Srpske demokratske stranke, Dodik se od tada distancirao od svojih bivših podržavalaca. I, kao dobar oportunist spreman na sve da bi se održao na vlasti, iskoristio je nezainteresovanost Evropljana za Bosnu. "Uspostavio je autoritarnu i klijentelističku vladavinu, nedaleko od mafijaških sistema", nastavlja evropski diplomat. "Sada je vrlo rječit protiv 'dekadentne' EU, vrijeđa ljude, ambasadore i cilja muslimane općenito".
Predsjednik je ojačao institucije RS-a i sigurnosni aparat, posebno stvaranjem "moćne žandarmerije, vrlo dobro opremljene i militarizirane, koja je njegova vlastita vojska", primjećuje Hikmet Karčić. Sve nedodirljiviji, podržan od nekih država EU i NATO-a.
Dodik se zalaže za ujedinjenje sa svojom velikom susjedom. "U Republici Srpskoj, mentalni univerzum je okrenut ka Srbiji. Dodik više ne vjeruje u BiH", nastavlja diplomat koji spominje "secesionistički sistem".
"Problem nije u Banjoj Luci, već u Beogradu", smatra istraživač Hikmet Karčić. "Lišen podrške Srbije, Dodik je sam. Ali on, njegovo okruženje i njegova stranka znaju da Evropljani nemaju hrabrosti da ih zaustave". O Dodiku će se još dugo pričati.
