(FOTO) Tu bi valjalo nešto izmađijati: Vidim Vrbas i odmah mi je lakše

Stvari se na Vrućici popravljaju: sve je manje baba, a sve je više djece. Prošle godine živ nisi mogao ostati od staračkog gunđanja i prigovaranja, ovog je ljeta dječije cike, vike i dreke više nego ikada. Džaba upozorenja “nadležnih” kako voda ni na jednom kupalištu u Banjoj Luci nije “zdrava” za kupanje: Vrućica je dupke puna.

Ribari na čekama

Vrbas niti je mlak, niti je leden, nego – taman. Kao dobar špricer. Jedni skaču sa stijenâ, drugi s drveća; jedni se spuštaju na gumama, drugi u dajacima; jednima je hladovina i predjelo i glavno jelo, drugi se prže i cvrče na suncu. Nizvodno je Švedska plaža, uzvodno je, u Karanovcu, Mali raj, pa ima vode za još deset puta ovoliko naroda.

Plik na jeziku

Četiri godišnja doba: Ljeto

U bazenima sa toplom vodom leži gerijatrijsko odjeljenje Vrućice. Poređani jedni do drugih k’o sardine u zaleđenoj konzervi niti kuda mrdaju, niti kog puštaju u svoju avliju. Kako koje dijete utrči među njih jureći za loptom koja mu je neoprezno utekla, odmah krenu da dreče i da psuju kao da im je to ćaćevina i kao da niko osim njih u toploj šeherskoj vodi ne smije da se banja i kvasi. Babe k’o babe, vazda namrgođene, u autobusu ili na plaži, sasvim je svejedno.

Dajaci cijeli dan prolaze rijekom

- Došao malo da se skvasim. Nisam mislio nigdje mrdati iz hladovine danas, ali ne možeš izdržati ovaj pakao. Ventilator pored mene radi na najjače, a sa mene samo kapa. Deder ti, kažem ja sebi, na Vrbas. Ne moram ni ulaziti u vodu, odmah mi je lakše. Ne možeš se drugačije rashladiti, kaže šezdesetogodišnji Đuka Petrović.

Ima, bogami, i pecaroša. Oni stoje na sedarama ili zagaze do kukova u vodu i zabacuju li zbacuju. Jedan sat, dva sata, tri sata. Ponekad izvuku klena ili mrenu, pa nastave. Oni se ni ne kupaju. Njima su udica i plovak jedini merak. Pomjere se malo nizvodno, pa se onda opet vrate na “čeku” koju su već odavno utabali.

Pecaroši se ne odvajaju od štapa

- Meni je drug prošle godine pokazao kako se peca i ja sad stalno pecam. Jedino ne pecam kada pada kiša. Cijeli raspust provedem ovako. Okupam se jednom ili nijednom, a sve ostalo provedem sa štapom u rukama. Ima ribe i to dosta. Nekad odem kući sa punom mrežom, a nekada je samo do pola napunim. Nema dana da ne uhvatim bar pet komada, priča David Petrović.

Dajaka ima koliko ti duša ište. Mlađi momci voze mlađe djevojke, stariji momci voze starije djevojke. Svima je dobro, niko se ni sa kim ne bi mijenjao. Mnogo je i onih koji na ovom potezu završavaju rafting-turu. Ima i ronilaca. Porijetko, ali ih ima. Vrbas na ovom mjestu ima dubine i dušu je dao za one koji više vole biti pod vodom nego na vodi.

Drugačiji svijet

- Svaki zaron je drugačiji od prethodnog. Nema veze što je u pitanju isto mjesto. Uvijek nešto drugo vidim, uvijek me struje nose drugačije. Oni koji se kupaju ni ne sanjaju šta se sve nalazi pod njima. To je potpuno drugačiji svijet od onoga na površini, ističe Nina, koja već godinama roni i po rijekama i po morima.

Skok na noge protiv skoka na glavu

Ova plaža ima samo jednu manu: prilazak vodi. Stepenice su loše napravljene, a kamenje je oštro. Tu bi valjalo, kako kaže Đuka, nešto izmađijati. Ne zna se ko se lakše oklizne: djeca koja polete prema vodi ili starci koji sa slabim koljenima oprezno klize po mokrom kamenju. Ako se i to danas-sutra riješi, na Vrućici komotno i penzija može da se dočeka…