(FOTO) Tamo gdje Una ljubi obale... - Almir Hasanagić je ljepote Krupe odnio u svijet
Nestvarni prizori krajiškog gradića/Jaro photography
U Bosanskoj Krupi, gdje Una ljubi obale, a lipe tiho šapuću priče predaka, rodio se moj nemir, moja ljubav, moj vječni početak. Taj grad, malen u očima svijeta, a ogroman u srcu, nije samo zemlja pod nogama, on je žila kucavica, puls što mi teče venama, dah koji mi grije pluća u hladnim jutrima.
Ljepota i prkos
Ovako svoj rodni kraj opisuje Almir Hasanagić, zvani Jaro, jedna od onih rijetkih duša koje žive sa motom da je bolje biti ratnik u vrtu, nego vrtlar u ratu. Pogotovo je tako kada je riječ o rajskom vrtu na zemlji, a to upravo jesu predivni zeleni pejzaži Une i Krušnice u uspavanim dolinama Bosanske Krupe i Bosanske Otoke.
Hasanagić prefinjenim talentom za stihove i umjetničku fotografiju prirode danas brani Bosansku Krupu objektivom, kao što ju je branio u ratu puškom, kada je vodio četu u 511. slavnoj brigadi.
Jaro: Borac, fotograf, dijasporac, deda...
- Mrzio sam oružje! Mrzio sam ratove! Potom sam ‘92. shvatio da možeš biti ubijen, protjeran, mogu ti oduzeti sve što si imao u životu ako se ne možeš odbraniti. I danas vlada kontrolirana politička anarhija kao način opstanka na vlasti. U BiH su odavno bezvlašće, pljačka građana, pljačka javnog dobra, razne kriminalne grupe okupljene oko sumnjivih udruženja. Najgore od svega je što su se loši ljudi dokopali politike. Država je postala njihov talac, kaže nam Hasanagić.
Mnogo je ovakvih veterana koji su u poslijeratnom periodu osjetili nemoć da ostvare ideale u zemlji za koju su se borili, ali odustali nisu čak i ako su morali preći pola svijeta u potrazi za poslom koji im može osigurati dostojan život.
Hasanagić je posao pronašao u Calgariju, u Kanadi, gdje je radio kao profesionalni fotograf na tržištu za nekretnine. Prije godinu je preselio u Vancouver, gdje vodi firmu Signature Design & Construction Inc.
Bosanska Krupa u večernjim satima/Jaro photography
Ali, nitko kao on se ne vraća tako često kući, da fotografiše obale na kojima je odrastao i da ljepotu iz svog oka prenese na cijeli svijet.
- Volim je ne zato što je savršena, nego upravo zato što nije. Volim je, jer u toj nesavršenosti još živi nešto prkosno, nešto naše, nešto što se ne da uništiti. Volim je, jer u svakoj njenoj ranjenoj sedri i osakaćenom drvetu vidim ljepotu koje se sjećam. Ljepotu koja nije nestala, samo je zatrpana, govori Hasanagić.
I dok mi u Bosni spavamo, Hasanagić je bukvalno budan, naravno, zbog razlike u vremenskoj zoni. Ali, tako nas je prije koje jutro prvi alarmirao, kazavši da su na zelene ade stigli bageri i da nešto rade. Odmah smo kontaktirali gradonačelnika Bosanske Krupe, koji nam je objasnio da su u pitanju izvedbeni radovi na zaštiti Zelenih otoka od erozije, investitori su Agencija za vodno područje i Grad. Rok za završetak je 150 dana.
Una, jedna i jedina/Jaro photography
No, tko se jednom opekao, i u hladno puše, a Bosanska Krupa i Otoka doživjele su već nekoliko nasrtaja na prirodni ambijent. Nedavno i zbog velikog zamućenja, koje im je pristiglo iz pravca Bihaća, te su tri dana bili zabrinuti. Čuvati stražu nad Unom imperativ je, ne jednog, nego hiljade Krupljana i Otočana.
- Zatrpani smo otpadom koji drugi dovoze, kao da nam nije dosta našeg. Krupa je danas postala kanta za smeće susjednih općina. I niko ne diže glas, ili bar ne dovoljno jako. Rijeku su joj ogolili, šume prokrčili, prirodu iznajmili najnižim interesima, kaže Hasanagić.
Branio je Krupu u ratu, brani je i u miru/Jaro photography
Na suprotnoj strani, mnogo je građana koji ne trpe ovakva pametovanja od onih koji su otišli u inostranstvo. Mnogi ljudi koji ostaju u BiH žive sa nekom gorčinom i često ne vole čuti istinu. Kao da je moguće ignorisanjem problema učiniti da on nestane sam od sebe.
Kupljene fotelje
Za Hasanagića i slične koji pate od nostalgije za domovinom, to je malo drugačije, a svoju ljubav za rodnom grudom neće nikad izignorisati.
Rijeka Krušnica/Jaro photography
- Volim je i onda kad je najteže voljeti je. Volim je, iako znam možda bolje od mnogih šta je sve danas ona postala. I šta su od nje napravili. Znam za korupciju, vidim zloupotrebe, osjećam nepravdu. Znam za lažne diplome i kupljene fotelje, za šapat koji odlučuje sudbine, za komisije koje biraju podobne, a ne sposobne. Znam i za rodbinske veze koje su postale pravilo, a ne izuzetak, i za riječi koje nisu blage, nego grube, proste, kao da su kamenje bačeno na svakog ko misli drukčije. Ali, ipak, volim Krupu, zaključuje Hasanagić.
Možda se nekome i ne sviđa to šta ima da kaže, ali je sigurno da se svima sviđaju njegove fotografije.
