(FOTO) "Sarajevo konačno odahnulo": Kako smo 1996. pisali o reintegraciji Grbavice
Na današnji dan prije 29 godina Policija Federacije Bosne i Hercegovine ušla je na Grbavicu, dio Sarajeva koji pod okupacijom držala Vojska Republike Srpske. Time je završen transfer vlasti u sarajevskim općinama koje su prema Dejtonskom sporazumu pripale Federaciji BiH.
Najveći dio srpskog stanovništva je dva dana ranije napustio Grbavicu, a prema podacima IFOR-a, tokom transfera vlasti iz Sarajeva je iselilo oko 60.000 Srba.
Inače, istog dana preuzeta je kontrola i nad drugim sarajevskim naseljima: Kovačići, Vraca, Vidikovac, Faletići, Barice Donje, dio Gornjeg Bioska, Mrkovići i Špicasta stijena.
20. marta 1996. godine o tome je pisalo Oslobođenje. U nastavku pročitajte tekst Edina Krehića...
Oslobođenje, srijeda, 20. 3. 1996.
Povratnici, legalne civilne vlasti i Federalna policija, u pratnji međunarodnih kolega i Ifora, preuzeli su u utorak ujutro, 19. marta, kontrolu nad sarajevskim naseljem Grbavicom.
"Pozdrav domovini", odjeknulo je iz grla postrojenih federalnih policajaca u 9.45 pred novoformiranom stanicom policije, popraćeno glasnim aplauzom više hiljada povratnika, te onih Grbavičana koji su dočekali legalnu vlast i prijeratne komšije.
Trenutak poslije ministar unutrašnjih poslova Avdo Hebib otkrio je ploču sa natpisom "Služba javne bezbjednosti Novo Sarajevo", odakle je poručio predsjedniku i članovima Predsjedništva RBiH da je policija izvršila postavljeni zadatak.
Sve ćemo popraviti
"Pogledajte šta je ostalo iza zločinaca koji nisu znali ništa drugo do paliti", pokazao je ministar na zgarišta poslovnih objekata, zgrada i domova zapaljenih rukama Karadžićevih Srba prilikom povlačenja sa Grbavice. "Ali, šta možemo. Vrijedne ruke Bosanaca sve će popraviti", kazao je Hebib, izražavajući zahvalnost sarajevskim vatrogascima koji su, uz Iforovo prisustvo, posljednjih dana ulazili na Grbavicu, bez obzira na opasnosti, te pokušavali umanjiti štetu koju je uzrokovao plamen.
Grbavičani se vraćaju/Darko Babić/Arhiva Oslobođenja
On je istakao da Federalna policija garantuje punu sigurnost svim gradanima.
"Mi smo Grbavicu zajedno gradili, zajedno ćemo je popraviti i zajedno živjeti", kazao je ministar Hebib.
Načelnik Centra službi bezbjednosti Enes Bezdrob je dodao da na dužnost stupa 100 federalnih policajaca, od čega 67 Bošnjaka, 20 Srba i 13 Hrvata. On očekuje dogovor sa Iforom o korištenju MUP-ove škole na Vracama. Ovaj objekat, podsjećamo, za Bajram, petog aprila, napale su paravojne Karadžićeve formacije i zauzele ga uz pomoć tadašnje JNA.
Povratak domovima/Arhiva Oslobođenja
Savjetnik ministra MUP-a Ismet Dahić osvrnuo se upravo na početke rata i prve napade Karadžićevih Srba na grad.
"Da nije bilo šehida, ratnih vojnih invalida i boraca, ne bi bilo ni Sarajeva, a time ni države", rekao je. Naveo je da će na mjestima na kojima su vodene žestoke borbe predati rahmet poginulim braniocima.
Buket Ijiljana
U 10.15 načelnik Opštine Novo Sarajevo Atif Delalić otkrio je tablu sa natpisom: Ulica bratstva i jedinstva, te ploču na kojoj piše: Mjesna zajednica Grbavica 2. Odmah pored građani su napravili buket od se-dam zastava sa hiljanima.
"Presretan sam, a vidim i ozarena lica naših sugrađana - Grbavičana", kazao je Delalić, dodavši da će ostalim i povratnicima u prvom periodu biti obezbijeđena hrana, ćebad i spužve za spavanje, jer su, kako je rekao, Karadžićevi Srbi odnijeli gotovo sve. Prema njegovim riječima, biće uspostavljeno ukupno pet mjesnih zajednica na reintegrisanom području Novog Sarajeva u kojima će građani dobijati detaljnije informacije ve-zane za povratak. Iznio je podatak da je za sada 2.500 Grbavičana na spiskovima, a da nove prijave za povratak stižu svakog časa. On smatra da će se, shodno mogućnostima, u skorije vrijeme vratiti gotovo deset hiljada Grbavičana.
Povratak domovima/Arhiva Oslobođenja
Prethodno, jedinice Kontra-diverzione zaštite obići će naselje i po dojavama razminirati teren. Njihov rukovodilac Mirza Jamaković očekuje da veliki broj eksplozivnih naprava bude posijan po naselju, te je upozorio Grbavičane da ne zalaze na zelene površine, pogotovo uz nekadašnje borbene linije.
Policajci, zajedno sa narodom i ministrom Hebibom na čelu potom su prošetali grbavičkim ulicama. lzmeđu ostalih, prijeratnu Ulicu bratsva i jedinstva Karadžićeva vlast je preinačila u Ulicu srpskih boraca, a Zagrebačka je nosila naziv đenerala Draže Mihailovića. Ministru su prilazili građani koji su ostali, kao i povratnici da mu stisnu ruku i pozdrave ga. Brojni su prolaznici mahali. Okolo crne slike svježe paljevine i miris dima koji je donosio vjetar. Na mnogim zgradama nema prozora i vrata. Neka su stakla, očito, namjerno polupana.
Cesta kojom su nekada prolazili trolejbusi vodi do Vrbanja mosta - na kojem je ubijena Suada Dilberović dok je protestirala protiv rata. Na drugu stranu put vodi ka stadionu Željezničara unutar kog su bile borbene linije Armije RBiH i Karadžićeve vojske. lz Ulice Milutina Đuraškovića pogled puca na Loris i dalje prema Trgu heroja, kao i zgradi Elektroprivrede. Posvuda izmedu zgrada i travnjaka razbacano smeće. lz pojedinih hidranata na asfalt izbijaju mlazevi vode.
Zagrljaj nakon četiri godine/Darko Babić/Arhiva Oslobođenja
Na raskršću Ulice bratstva i jedinstva legalnu vlast dočekala je grupa mještana, koji su tu čitav rat i koji ostaju tu i dalje. Pero, nije želio kazati prezime, ističe da se tokom rata trudio da bude čovjek i pomaže koliko je mogao rijetkim komšijama druge nacije.
"Ja sam Bosanac, po nacionalnosti sam Srbin, a prije svega pošten čovjek", rekao nam je on. Pogledao je ka Mostu, očekujući sina koji je čitav rat bio u centru Sarajeva. Većina ostalih Srba provirivala je kroz prozore iza zavjesa. Ostali su, a Karadžićevi zlikovci su im zaprijetili da ne smiju izlaziti iz stanova, niti zaključavati ulazna vrata zgrade.
Mještani nesrbi, koji su u ovom dijelu grada proveli protekle četiri godine, kazivali su nam potresne priče. Da bi preživio, Hrvat Mirko Čondžić krio je nacionalnost.
Spasilo ga ime
"Ime Mirko sačuvalo mi je kožu", rekao je, dodajući da je Hrvatima čija su imena prepoznatljiva, a pogotovo Bošnjacima, na Grbavici bilo teško (pre)živjeti. Početkom rata Karadžićeve jedinice mnoge su Grbavičane likvidirale, žene silovale, a najveći dio protjerale.
Hasa Arnautović, koja je rat provela na Grbavici, rukom je uprla u raskršće Ulice bratstva i jedinstva. Sa tog mjesta, prema njenim riječima, po gradu je tukao tenk.
"Vi ste preživljavali granate, a mi strah", rekla nam je.
Korak dalje stajala je Zahida Smajić. Kazala je da ju je spasio jedan Srbin. Nije htjela otkriti njegovo ime, jer je otišao u srpski entitet, pa ne bi željela da tamo zbog toga ima problema. Otišao je, rekla je, jer je zajedno sa sinom bio u srpskoj vojsci.
Hasib Mujagić, gledao nas je kroz napukla stakla naočala. Napukla od udaraca srpskih vojnika. Rekao je da su ga bespoštedno tukli, iako je starac.
"Kundakom su me udarali u prsa", kazao je Hasib.
Prilazili su im povratnici, nekadašnje komšije da se pozdrave, zagrle. Drugi su hitali ka nekadašnjim domovima.
"Ponio sam ključeve, ukoliko nađem vrata", rekao je Mujo Čakić koji je iz kuće sa Vraca izbjegao kada je zapucalo kod obližnje škole MUP -a.
U žurbi je bila i Azra Hasanagić. lzustila je da je ne zanimaju stvari, već samo da zatekne živu majku i nanu, koje su čitav rat na Grbavici. Povratak u centar grada tekao je Ulicom Zmaja od Bosne, koja je juče izbrisala ratni natpis - Aleja snajpera.
Autor teksta: Edin KREHIĆ (Snimio: Darko BABIĆ)
