(FOTO i VIDEO) Oproštaj od Snježane Mulić-Softić: Bila je glas onih koji glas nisu imali
Bila je starog spisateljskog kova, autorica kojoj je stalo do svakog teksta, svake rečenice, svakog zareza. Na kraju uvijek dođe tačka, a uvijek je prerano... Riječi su ovo novinara i književnika Edina Krehića o kolegici Snježani Mulić-Softić, novinarki, urednici, književnici, dokumentaristici, koja je izgubila borbu s teškom bolešću i u ponedjeljak nas zauvijek napustila.
Njoj u čast danas je održana komemoracija, koja je u dvorištu knjižare Buybook okupila Snježanine porodicu, prijatelje, kolege, poznanike i poštivaoce njenog lika i djela.
- Prije tačno 30 godina, upoznali smo se u ratnom press centru sarajevske Opštine Novi grad, gdje je Snježa radila i gdje me dočekala s vijestima za Oslobođenje u kojem sam pravio prve profesionalne novinarske korake. Posljednju deceniju smo proveli zajedno na Al Jazeeri Balkans, čitali, pisali, objavljivali... Snježa je uživala raditi novinarski posao, ne samo i isključivo za platu. Bilo je to puno više, najčešće neobjašnjivo I nedokučivo. Čista ljubav, spisateljska strast, lična satisfakcija kada vidiš svoj tekst u mnoštvu drugih, a Snježin je svaki objavljeni tekst činio sretnom i zadovoljnom. Pisala je o svemu, najviše o ljudima pored kojih samo prolazimo, a ne vidimo ih, ispričao je Krehić.
O Snježani je govorio i Tarik Đođić, direktor Al Jazeere, televizije u čijoj redakciji je provela 12 godina.
- Željeli smo biti glas onih koji glasa nemaju, glas onih koji se ne čuju. Od silnih kravata, klupa u parlamentu, vlada, ministara, nekad ti mali ljudi ne dođu na red. Snježa je uvijek nalazila način da visoke politike spoji sa malim ljudima. Njene priče su uvijek bile na strani onih koji do glasa, prava i života ne mogu doći, i u tom je ona, više od svih nas, bila voice to the voiceless. Njeni tekstovi izazivali su emociju, ali i konkrentu pravnu i političku reakciju kako bi tim ljudima, o kojima smo pričali, i njihovoj okolini, bilo bolje. Nažalost, ostajemo bez Snježe, ali ona će biti uzor mlađim i onima koji ostaju. Ja ću je pamtiti kao djevojčicu koja sada putuje na neko bolje mjesto. Sačuvajmo našu Snježu u našim srcima, poručio je Đođić.
Snježana je posjedovala veliki književni talenat, a posebno, kako kaže autor i suosnivač knjižarsko-izdavačke kuću Buybook Damir Uzunović, talenat slušanja drugih.
- Iskoristio sam svaku priliku da ohrabrim Snježu da napiše roman. Osim proznih knjiga, Snježana je odradila i bezbroj reportaža. Posjedovala je refleks koji imaju odlični novinari, da će onda, kada napiše priču, spasiti ljudski život, kazao je Uzunović koji je za kraj ove prigode pročitao Snježaninu priču "Čitulje".
Dženaza je danas, u 14 sati, na groblju Vlakovo.
O Snježani Mulić-Softić
Rođena u Sarajevu, Snježana je u svom gradu završila osnovno, srednje i visoko obrazovanje, a već u 1980-im, kad je Sarajevo proživljavalo najsvjetlije trenutke svoga postojanja, postaje novinarka. Iako je počela u zlatnim vremenima grada, novinarstvo kojem se posvetila nije se bavilo nimalo naivnim pričama jer se približavalo ratno zlo. U svom gradu ostaje i tokom opsade, u najtežim danima, ne odustajući ni tada od novinarskog poziva i pisane riječi, jer istina se o opkoljenom Sarajevu morala čuti.
Tokom karijere bila je novinarka i urednica magazina BH Dani i Slobodna Bosna, radila je na Televiziji Hayat, a posljednjih 12 godina kao novinarka i urednica na portalu Al Jazeere Balkans. Kolumne je objavljivala i u više domaćih i stranih medija.
Iskustvo stečeno na stranicama brojnih medija znala je vješto upotrijebiti i na polju književnosti. Autorica je nagrađene zbirke priča “Sanduk po mjeri” i romana “Povratak”. Njene priče uvrštene su u nekoliko antologija bosanskohercegovačke proze. Bila je članica PEN centra BiH. Autorica je dva dokumentarna filma: “Pismo preporučeno srcem”, o životu za vrijeme opsade, i “Jetimi”, o djeci iz miješanog braka.
Dobitnica je Novinarske nagrade “Srđan Aleksić”, koja se dodjeljuje za profesionalno i kontinuirano izvještavanje o marginaliziranim i ranjivim grupama u bosanskohercegovačkom društvu te razvoj društveno odgovornog novinarstva. Nagrađena je i za najbolju priču o Srebrenici, dobila je i druge nagrade, bila je i društveno angažirana, a Društvo za ugrožene narode je 2006. godine nominiralo za Nobelovu nagradu za mir, u okviru projekta “1000 Peace Women”.
