(FOTO) Jedan markus - tri strelikus! / Sokolari, gladijatori i rvači - Svi na jednom mjestu

Na prvom koraku - bale sijena. Na drugom koraku - bale sijena. Na trećem koraku - bale sijena. I tako po cijelom parku. Između bala - ukrštene palete umjesto stolova. Na stolovima pivo, vino i rakija. I poneka flašica vode. Pod lipama je sparno, ali nije dosadno. Prolaze gladijatori, streličari, bacači sjekira, lovci koji nose šarane i deverike na rašljama...
Donja Dolina
Tamo gdje je car Oktavijan u starom vijeku osnovao Servicijum, prošlog vikenda održan je treći Rimski festival. U glavnom parku u Gradišci, pored Save, još je jednom prikazan život tog podneblja. Još su jednom rašireni šatori pod kojima su se baškarili generali, još su jednom postavljane rimske trpeze i još su jednom u hladovini tukli bubnjevi starih vremena.
Rimski festival u Gradišci je osnovan prije tri godine. Gradski menadžer Bojan Vujinović kazao je za Oslobođenje da su tragovi drevnog Rima vidljivi i sada u Gradišci, u nekadašnjem Servicijumu, rimskoj luci i logoru, na mjestu gdje se festival simbolično i održava.
- Djevojke i mladići sa rimskim odorama približili su brojnim posjetiocima pravila i običaje starog Rima. To su borbe gladijatora, vojne formacije legionara, odore, ratnički oklopi, obuća, kulinarski specijaliteti, način odijevanja... Na ovom području ukrštale su se dvije magistralne ceste Rimskog carstva, za Solun i ka Sremskoj Mitrovici. Gradiška je nastala od nekadašnje rimske luke Servicijum, koja je, pored Siscije i Sirmijuma, bila matična flotila za rimsku vojsku na Savi, kazao je Vujinović.
Od prvog do četvrtog vijeka, dodaje on, prostor današnje Gradiške pripadao je rimskoj provinciji Panoniji. Mnoštvo pronađenih predmeta na prostoru Lijevča svjedoči o fragmentima rimske istorije. Najstarije i najpoznatije arheološko nalazište je Donja Dolina. Tu je pronađen drveni čamac u jednom komadu, star više od 3.000 godina. Dio alata, oružja i posuđa sa ovog lokaliteta nalazi se i u muzejima u Banjoj Luci i Gradišci.
- Ovo je svakako jedinstven događaj u cijeloj BiH. Svake godine imamo nove goste i nova iznenađenja. Ove godine je to bio vatreni spektakl koji je oduševio najmlađe. S nama je bio i bivši košarkaš Zoran Ćurguz, koji je danas jedini sokolar u Republici Srpskoj i jedan od tri sokolara u Bosni i Hercegovini, rekao je Vujinović.
Ćurguz za Oslobođenje kaže da tek drugi put nastupa sa sokolicom Herom. Ona stoji na njegovoj ruci i čeka trenutak za slikanje. Sokolarstvom je, ističe on, počeo da se bavi prije nekoliko godina i to sasvim slučajno.
- Da biste se bavili sokolarstvom, morate voljeti životinje, ptice iznad svega. Sokola nije lako trenirati, ali je to pravo uživanje. Oni izgledaju opasno, ali su zapravo, ako tako mogu da kažem, izuzetno umiljate životinje. Nakon nekoliko godina treninga, Heru mogu da pustim u potpunosti s konopca i ona će mi se uvijek vratiti, rekao je Ćurguz.
Vatrena predstava
Djeca i oni tek malo stariji takmičili su se u streličarstvo. Cijena? Sitnica: jedan markus - tri strelikus! Glavna atrakcija festivala bio je gutač vatre Ivica Škaro iz Zagreba. On je sa svojim “vilama” izveo izuzetnu “vatrenu predstavu”. Ples sa zapaljenim rekvizitima, bacanje plamena, gutanje vatre - nema kakvog čuda nije stalo u njegovoj polučasovnoj koreografiji.
- Naravno da sam se nebrojeno puta opekao, ali to i nije toliko strašno. Sve zavisi od mjesta gdje se čovjek opekne. Ako je na nekom pregibu, onda povreda duže traje, pa sve skupa malo iritira. Ako je na stražnjici, onda se povreda trlja o hlače i gaće cijelo vrijeme i “saniranje” traje duže. Ali nikad nisam imao ozbiljne velike opekotine. Možda sam se dva ili tri puta u životu jače opekao i to je sve, rekao je Ivica za Oslobođenje.