(FOTO) Čovjek koji nas je zadužio: Stogodišnji pomen na velikog pjesnika Aleksu Šantića
Povodom stogodišnjice smrti velikog pjesnika Alekse Šantića, SPKD ”Prosvjeta” Gradski odbor Mostar i SPKU ”Gusle” organizovali su danas stogodišnji pomen pjesniku u Mostaru.
Parastos je uz prisustvo članova “Prosvjete” i “Gusala”, djece koja pohađaju Prosvjetinu školu srpskog jezika, istorije i kulture i mnogih poštovalaca lika i djela Alekse Šantića, održan na srpskom pravoslavnom groblju Bjelušne u Mostaru gdje i počiva veliki pjesnik.
Istinski rodoljub
Parastos je predvodio iguman Manastira Žitomislić uz prisustvo svih mostarskih sveštenika, ali i sveštenika iz susjednih hercegovačkih opština. Članovi Prosvjete položili su vjenac, a djeca ruže na Aleksin grob.
Iguman Manastira Žitomislić Danilo Pavlović nakon parastosa je kazao da veliki broj prisutnih na parastosu govori i da Šantić ima vječni spomen i na zemlji.
- Kao što je impozantna bila njegova sahrana prije 100 godina, ništa manje impozantniji nije ni ovaj skup danas zato što smo svi mi njegovi nasljednici. Aleksa je čovjek koji nas je zadužio. Zadužio nas je da mu činimo spomen i da živimo onako kako nas je on naučio, rekao je iguman Danilo.
Napominje da je Šantić jedan u nizu svijetlih primjera srpskog naroda.
- Ne smijemo nikada posustati i razočarati se u svoj narod zato što imamo ovakve velikane koji su svojim skromnim životima zasijali tako da i nakon 100 godina njima činimo parastos, rekao je iguman Pavlović.
Kaže da je Aleksa Šantić bio čovjek koji je bio ispunjen prevelikom ljubavlju zbog koje su mu se smijali, proglašavali ga naivnim i govorili mu da umire u maloj sredini, kako je njegova ljubav neiskustvo.
- Njegova ljubav, neoprezna, jeste ona prava istinska ljubav koja se očituje u mnogim stvarima, prema drugom biću, prema svojoj zemlji, svome rodu i narodu. Nema većeg i istinskijeg rodoljuba od Alekse Šantića i većeg i boljeg Srbina od njega, rekao je iguman Danilo.
Rekao je da je parastos samo početak obilježavanja sjećanja na velikog Šantića i da će se kroz čitavu godinu održavati razni događaji.
Ljubav za sve
- Zadužujem vas ovdje sve da to učinimo svi. Svako prema svojoj moći da svjedočimo da smo narod Alekse Šantića, narod velikana, narod ljudi koji su svjesni sebe, narod koji baštini ono što od njega naslijeđujemo, a to je ljubav prema Bogu, prema pravoslavlju, prema srpstvu i ljubav prema drugim narodima koji ovdje sa nama žive, rekao je iguman Danilo.
Starješina Sabornog hrama u Mostaru, član UO “Prosvjeta” i rukovodilac Prosvjetine škole Duško Kojić rekao je da je ovo veliki jubilej.
- Mi se svakoga dana i svake godine sjećamo Šantića u Mostaru. Sjeća ga se širom svijeta srpski narod i mnoge škole i ulice posvećene su ovom velikanu. Danas su ovdje djeca iz Prosvjetine škole kojima je danas bio školski dan i u školi je tema bio Šantić. Danas su tu i oni na njegovom grobu da se svi opomenemo vrijednosti koje je njegovao Šantić i od kojih nikada nismo bili dalje, poručio je Kojić.
Predsjednica SPKD “Prosvjeta” GO Mostar Sanja Bjelica Šagovnović kazala je da je i vijek nakon smrti najvećeg pjesnika ovoga podneblja on i dalje prisutan i živ u svom gradu.
- On je i danas, 100 godina nakon smrti, najvjerniji čuvar srpske kulture, istorije, tradicije i svega srpskog u Mostar. Prosvjeta zajedno sa Guslama i Crkvenom opštinom Mostar od svog ponovnog osnivanja u Mostaru 2008. godine nastoji na dostojanstven način čuvati sjećanje na lik i djelo pjesnika i vratiti ga Mostaru na način kako on to zaslužuje jer na ovim prostorima nije bilo pjesnika da toliko liči na svoj grad i da grad liči na pjesnika, kao što su to Šantić i Mostar. Vjerujem da će i ove nove generacije zavoljeti Šantića kao što je on volio sve građane ovog grada bez obzira na ime, prezime, vjeru ili naciju. Uvijek je isticao da mu je svako brat bio on Srbin, katolik ili musliman, rekla je Bjelica Šagovnović.
Počasni podpredsjednik “Prosvjete” Ranko Čvoro kazao je da je prošlo stoljeće od ispraćaja koji u Mostaru nikada ni prije, ni poslije toga nije zabilježen.
- Mi smo ovdje došli ponizno u tišini da se poklonimo i da se nadahnemo i okrijepimo ispred spomenika velikana koji je davno dosegao prostranstva kosmosa. Svi oni koji su nježni i čedni i čestiti dolaze ovdje da se poklone onako kao što se ide u svetilišta Gračanice, Dečana, Sopoćana, rekao je Čvoro.
Sahrana kakva se nije ponovila
Inače, Aleksa Šantić je umro 2. februara 1924. godine u 6.25 sati, od tada neizlječive bolesti – tuberkoloze. Mostar i danas pamti i prepričava njegovu sahranu, jer se takva ni prije, ni poslije nije dogodila u gradu na Neretvi. Sahranjen je na pravoslavnom groblju Bjelušine u Mostaru.
Kada se saznalo za njegovu smrt, rijeke ljudi slijevale su se ka Ćorovića kući, gdje je Šantić kod svoje sestre Perse proveo zadnje dane života, kako bi poklonili svom pjesniku izjavili saučešće porodici. Zbog pristizanja velikog broja ljudi Šantićev kovčeg je do sahrane bio prenesen u Srpski dom (današnje Narodno pozorište Mostar).
Mostar je, zabilježili su hroničari tadašnjeg vremena, bio zavijen u crno.
- Na kućama vise crni barjaci, fasada Opštinskog Doma pretvorena je u jednu crnu masu, pa su čak i ulični fenjeri obavijeni crnim krepom. U crno utonula varoš pruža dirljiv prizor ucvijeljene majke za izgubljenim sinom, zapisano je u tekstu iz knjige Josipa Lešića, ”Roman o pjesniku” koji opisuje Mostar na dan sahrane Alekse Šantića.
U tekstu se navodi da su iz čitave Hercegovine stizale brojne delegacije, naročito iz Nevesinja (bilo ih je koji su pješke prevalili po 40 do 50 kilometara, samo da bi vidjeli još jedanput svog pjesnika i poklonili se njegovoj sjeni).
