Filipu telefon nije zazvonio - Amir Zukić i Adil Kulenović svjedoče: Izetbegović je trebao nazvati Vujanovića

U podcastu Oslobođenja Sadik Ahmetović, bivši ministar sigurnosti BiH, govoreći o aktuelnoj rezoluciji o Srebrenici koja se treba naći pred Generalnom skupštinom UN-a, ispričao je i do sada nepoznate detalje o tome kako je Bosna i Hercegovina prokockala šansu da u Haag pošalje i nove dokaze, u vrijeme kada je isticao rok za reviziju presude protiv Srbije, odnosno bivše Savezne republike Jugoslavije.

Ko je kriv za propast revizije presude po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije, gotovo je vječna tema. Dok jedni tvrde da se reagovalo prekasno, drugi da su propuštene šanse, valja podsjetiti da naša zemlja tada nije imala agenta, ali i da je lider SDA Bakir Izetbegović, tada član državnog Predsjedništva, svoju političku karijeru bildao upravo revizijom. Pa i famoznim skupom podrške u Vijećnici.

Zatamnjeni papiri

Odluka o pokretanju revizije presude pred sudom u Haagu donesena je 17. februara 2017, iste godine kada je isticao i rok za podnošenje zahtjeva za reviziju dug deset godina. Presuda je donesena 2007. i Srbija je označena krivcem što nije učinila više da spriječi genocid u Srebrenici, ali nije i saučesnik u agresiji. Proces revizije najavljen je velikim skupom u sarajevskoj Vijećnici, gdje je Izetbegović, kao član Predsjedništva BiH, okupio političare kako bi dobio podršku za ovaj proces. I dobio je.

Već tada se znalo da je agentu istekao mandat, no Izetbegović je izjavio: “Odluka Predsjedništva donesena je legalno, u skladu s Ustavom BiH i Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH” i naglasio da je Sakib Softić ovlašten odlukom Predsjedništva iz 2002. da podnese zahtjev za reviziju te da nije potrebna nikakva nova odluka ili novo imenovanje Predsjedništva. Pohvalio se kako su aplikaciju BiH za reviziju presude sačinili vrhunski međunarodni pravni stručnjaci.

Ispostavilo se da je Softiću ipak istekao mandat i da nema legitimitet za zastupanje BiH. Zahtjev za reviziju presude nije otišao dalje od pisarnice Međunarodnog suda pravde u Haagu.

- Znam sigurno da je šef jedne veoma važne nevladine organizacije ovdje u Sarajevu preko Novaka Kilibarde poručio da je tadašnji crnogorski predsjednik Filip Vujanović bio spreman pomoći BiH u zahtjevu za reviziju presude. Rekao je - “neka me nazove Bakir Izetbegović”. U interesu Crne Gore je da se ne stidi kada pogleda Bošnjacima u oči za sve ono što se događalo Bošnjacima od Savezne republike Jugoslavije u kojoj je participirala i Crna Gora. Kazao je da su oni izgladili odnose sa Momirom Bulatovićem i da je Bulatović donio sve zapisnike sa Savjeta za nacionalnu sigurnost Srbije. Iste one zapisnike koje je Carla del Ponte zacrnila kada ih je dobila od tadašnjeg ministra vanjskih poslova Gorana Svilanovića, ispričao je, između ostalog, Ahmetović u našem podcastu.

Procjena je, kaže, bila da se radi o novim dokazima, što bi bilo jako važno da Međunarodni sud pravde uđe u meritum zahtjeva za reviziju.

- Kontakt-osoba predsjednika ove nevladine organizacije je bio tadašnji generalni sekretar SDA Amir Zukić. On je odmah nakon sastanka nazvao Bakira Izetbegovića, to mu saopštio i kazao mu da on treba nazvati Filipa Vujanovića koji je spreman pomoći da BiH izađe sa obrazom i sa novim dokazom u ovom zahtjevu za reviziju presude. Zukić mi je kazao da je par puta to tražio, a na pitanje da li je Izetbegović nazvao Vujanovića, on mu je vrlo ljutito rekao da to nije njegov posao i da se ne treba više on baviti time, kazao je Ahmetović.

Zatamnjene dokumente nekadašnjoj glavnoj haškoj tužiteljici Carli del Ponte Svilanović je dostavio, naravno, uz dogovor da se ne mogu koristiti protiv Srbije, već samo dijelovi koji se odnose na slučajeve pred Sudom za ratne zločine, koji nisu zacrnjeni. O čemu se sve pričalo na sjednicama Vrhovnog savjeta odbrane Savezne republike Jugoslavije, u BiH se naslućivalo, s obzirom na to da je sva vojno-tehnička podrška napadima na našu zemlju dirigovana iz Miloševićevih ureda. Stoga je opravdano vjerovanje da bi ovi dokumenti mogli predstavljati značajan dokaz i polugu u raskrinkavanju vojno-političkih veza sa agresijom na našu zemlju od 1992. do 1995. godine.

Amir Zukić nam je potvrdio Ahmetovićevu priču i otkrio da je predsjednik nevladine udruge zapravo Adil Kulenović, predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, koji je njemu prenio dijelove razgovora vođenih s predsjednikom Crne Gore na sastanku koji je dogovorio Kilibarda.

Amir Zukić: Predsjednik mi je rekao da nije moja briga

- Kulenović i Kilibarda su od crnogorskog predsjednika zatražili pomoć u procesu revizije, materijalnu dokumentaciju, a razlog za to je bio i što se Momir Bulatović vratio u Crnu Goru i prenio arhivu Vojnog savjeta Jugoslavije. U toj arhivi u originalnim dokumentima je bilo sve ono što je Carla del Ponte zatamnila... Dakle, dobila bi se dokumentacija na osnovu koje bi se argumentovano mogla tražiti revizija. Nakon što sam to saznao, nazvao sam tadašnjeg člana Predsjedništva BiH da mu prenesem. Kasnije sam ga pitao da li je zvao, da li je komunicirao, on mi je rekao da je to njegov posao, da to nije moja briga, kaže Zukić.

Prema njegovim saznanjima, kontakt sa rukovodstvom Crne Gore nije ostvaren, pa ni do dokumenata BiH nije došla.

Crnogorci voljni

Adil Kulenović nam potvrđuje da je postojala dobra volja Crne Gore da arhiv koji oni imaju stave na raspolaganje BiH.

- Ne znam kakav je kvalitet tih dokumenata jer ih nisam ni vidio. Susreo sam se sa Vujanovićem, on je bio spreman staviti na raspolaganje te dokumente, ali kakav je kvalitet ne znam, odnosno ne znam koliko ih je Bulatović sačuvao. Šta je dalje bilo, nisam upućen, ispričao nam je Kulenović.

A šta je dalje bilo, svjedoči poruka bivšeg crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića, koji nije bio raspoložen za izjave, ali nam je potvrdio da je “komunikacija sa Izetbegovićem nepostojeća”.