FBiH gubi 100 miliona KM
Pompezno najavljivani set reformskih zakona, zakon o doprinosima i zakon o porezu na dohodak, koje je federalna Vlada usvojila u junu 2018. godine, nikako da dođu na dnevni red sjednice Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. Cilj donošenja ovih zakona, kako je svojevremeno govorio federalni premijer Fadil Novalić, jeste s jedne strane rasterećenje privrede, a s druge bolja zaštita prava radnika.
Privatni sektor
Kao jedan od razloga zašto su brojni reformski zakoni, pa i spomenuti zaustavljeni u Parlamentu FBiH, spominje se pandemija.
- Istina je da mnogi reformski zakoni na kojima se dugo radilo trenutno čekaju usvajanje u Parlamentu FBiH. Tu je niz zakona koji su potrebni kako bi se konačno rasteretila privreda i stvorile pretpostavke snažnijeg razvoja privatnog sektora, poput novog zakona o doprinosima, zakona o porezu na dohodak i zakona o zdravstvenom osiguranju, rekao je Novalić za Dane.
Izostanak kompromisa između Vlade, Udruženja poslodavaca FBiH kao predstavnika realnog sektora i sindikata, te nepostojanje parlamentarne većine za usvajanje zakona, može se čuti da su razlozi zbog kojih su zakoni gurnuti ustranu.
Suad Kaknjo, poslanik SDA u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, na prošloj sjednici tog doma tražio je odgovor na pitanje kada će zakoni doći pred parlamentarce. Iako odgovor nije dobio, on očekuje da bi se to moglo desiti ovog ili narednog mjeseca.
- Ono što je najpogubnije kada je riječ o Zakonu o doprinosima je što je minimalac ostao 400 KM. To je iznos za koji niko više ne radi, a u privredi se to zloupotrebljava. Plaćaju se doprinosi za 400 KM, veliki iznosi se isplaćuju na crno i u tom smislu država gubi iznose koji su, recimo, ako uporedimo 2020, veći nego što je interventni iznos za Covid krizu. To je odgovor na pitanje koliki je značaj tih zakona, da praktično kroz redovnu zakonsku regulativu i ubiranje poreza, a istovremeno rasterećivanjem dobrih privrednika koji su privrženi zakonu, postignemo finansijski efekat. Ne bismo morali posezati za dodatnim sredstvima ili bismo daleko veće mjere mogli iz budžeta postići ubirući dodatnih 80 do 100 miliona, što se godišnje izgubi u sivoj zoni, kaže Kaknjo za Oslobođenje.
Dodaje da zakone treba staviti na dnevni red, uz napomenu da ih potiskuju populisti i oni koji osluškuju glas svojih šefova.
Naš sagovornik je kroz primjer građevinskog sektora govorio o štetama koje se nanose.
Pomoćni radnici
- Prosječna plaća u građevinskom sektoru je, po zvaničnim statistikama, 670 KM. U stvarnosti ne možete naći ni pomoćnog radnika da radi ispod 1.000 maraka. To stvara ogroman prostor za malverzacije, odnosno za uštede u porezima na doprinose. Svakako da postoje regularne firme koje uplaćuju cjelokupne iznose na cjelokupnu platu, a ima i onih koje plaćaju 400 KM i ostatak koji ide više od 1.000 KM isplaćuju na crno. Procjenjujem da se u fondu za doprinose iz plata izgubi između šest i osam miliona maraka mjesečno, a to je gotovo 100 miliona KM godišnje, pojašnjava Kaknjo.
Nedonošenjem zakona i ne podižući stopu minimalca na viši nivo, mi stimulišemo sivu zonu, zaključuje na kraju Kaknjo.
