Faruk Hadžić otkrio zbog čega ekonomski kaskamo za Hrvatskom - "Nema nam naprijed dok..."
Hadžić: BiH nije siromašna zemlja
Faruk Hadžić, doktor ekonomskih nauka, makroekonomski analitičar, dekan i predavač na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Techology (SSST), bio je gost novog izdanja podcasta Životna škola.
Gostujući u našem podcastu, Hadžić se dotakao mnogih tema, a u jednom dijelu je govorio o ekonomskoj superiornosti Hrvatske u odnosu na našu zemlju, kao i o razlozima i uzrocima zbog čega je to tako.
Zašto je Hrvatska toliko bolja od nas? Zašto je toliko napredovala? Dakle, mi imamo isti BDP per kapita kao Hrvatska 1993. u ratu. Naravno, uvijek ja volim ostaviti malu ogradu, imamo drugačiji nivo tehnološkog napretka danas, drugačiji standard života. Sve se slažem s tim. Vjerovatno bolje živimo nego što se tada živelo na strani i rat da ostavimo. Dakle, u tom nekom kontekstu. Ali hajde da vidimo šta nas čeka, da li ćemo mi biti za 30 godina gdje je Hrvatska danas po BDP-u. To je vrlo bitno pitanje. Ako nastavimo ove stope rasta, nećemo, koje sad imamo. Nećemo biti gdje je Hrvatska danas. Hrvatska je članica Europske unije i mi nismo, rekao je Hadžić.
Ističe kako na svojim predavanjima često postavlja pitanje zbog čega je Hrvatska bolja od nas, a da su odgovori zapravo mitovi koje nerijetko koristi svako od nas.
- Navodim tu jedan grad također, upravo iz ove knjige, Nogales u Sjedinjenim Američkim Državama. I uvijek, ali prije nego što pređemo uvijek na te primjere, odgovori budu 'pa Hrvatska ima obalu, Hrvatska ima turizam, Hrvatska ima sad više para' i tako dalje. Onda razbijemo sve te faktičke mitove na način da li je to ista faktička geografija koju imamo. Da li smo na istom podneblju? Pa kažu jesmo. Pa Hrvatska, gotovo dvije trećine Bosne i Hercegovine imamo granicu sa Hrvatskom. Dobro, da li imamo različitu potpuno kulturu, religiju? Da li Hrvatska ima nešto potpuno drugačije u odnosu na nas ili je to manje više sličan mentalitet i da smo na taj način povezani? Pa kaže jeste, pričamo isti jezik faktički, konstatovao je Hadžić.
Poručio je kako Bosna i Hercegovina nije siromašna zemlja i da naš problem nije nedostatak novca.
- Da li je problem u parama? 'Jest, nemamo para'. Onda izbacimo podatke koliko godišnje prikupimo poreza. 24 milijarde gotovo konvertibilnih maraka poreza. Da li smo mi siromašna zemlja ako imamo 24 milijarde konvertibilnih maraka prikupljenih poreza? Nismo, ali ne radimo na raspodjeli na pravi način. Je li nam neko drugi kriv? Pa se svi malo nasmiju. Uvijek kažemo, onaj je kriv. 'Ja bih napravio cestu da to Tuzle, ali ne da mi onaj tamo iz drugog naroda'. Najlakše je tako svaliti krivicu. I ustvari, dolazimo do toga da je problem u institucijama, u sistemu. Kakav sistem imamo mi, kakav imaju drugi i kako se donose te odluke. I taj grad Nogales u Americi koji sam spomenuo, on je na granici Arizone sa Meksikom i on je podijeljen zidom. Potpuno identična, ista geografija, okruženi istim brdima, samo su zidom podijeljeni. Ista latino populacija, ista religija, isti jezik, apsolutno geografija, sve je isto. I na jednoj upečatljivoj slici koju pokažem, zid sa dvije strane su stambeni objekti. Dakle, možda ni 50 metara razlike, visinski. Stanovnik Amerike ima 45.000 dolara per kapita u tom dijelu, ovaj 15.000. Šta je to što je uticalo da je takva razlika samo preko zida? Upravo taj sistem institucija, političkih institucija koji ima i Meksiko i Amerika. A sad pazite, taj stanovnik u tom Nogalesu opet četiri, pet puta bolje živi nego drugi Meksikanac u unutrašnjosti, samo zato što je naslonjen na te institucije koje nisu ekstraktivne, koje ne izlače novac iz privrede, kazao je on.
Hadžić je rekao da nam je od malih nogu potrebna primjerna koncepta kreativne destrukcije.
- Jer mi kada promijenimo, možda sa tim možemo i zaključiti ovaj segment, mi kad promijenimo taj koncept, ne samo u institucijama, ne samo i u politici, nego i u našim životima, individualnim, možemo primijeniti taj koncept. Trebamo što više i te kreativne destrukcije koja će dovesti možda uništavanje nečega, ali do novih, boljih, inovativnih rješenja. I to sam nam u ovoj promociji knjige i govorio. Nama je vrlo bitno da od samog starta u našim porodicama, našoj, djeci ne ubijamo kreativnost, jer vi znate od malih beba koliko su one kreativne, sve ih zanima, sve traže, željne se upijanja i znanja. I kada vam dođe vaše dijete, 'tata, ja bih volio ovo ili voljela bih ovo da pokrenem, onda mi kažemo, nemoj, ajde ti, nemoj to, ba, radi, ajde ti, pusti to, pusti to je glupost'. Ubijamo tu kreativnost, možda nekad to nije ispravno, ali razvijamo kreativnu kritičku misao na taj način. Koliko, evo, susrećete se vi s tim, koliko je možda mladih htjelo da pokrenu neki biznis, jeste teško, jeste komplikovano, ali su roditelji rekli, 'nemoj ti to, hajde ti za sigurnicu u državni sektor'. To kada primjenimo tu kreativnu destrukciju u našem načinu razmišljanja, mi ćemo kao društvo krenuti naprijed. A do tada, teško da mi možemo ostvariti takav neki bitni skok, zaključio je.
Sve naše podcaste gledajte na www.podcastoslobodjenje.ba.
