Elita nauke stiže u BiH: AI, medicina i pitanje koje svi ignorišu – ko će ostati?

Bosanskohercegovačko-američka akademija nauka i umjetnosti će od 19. do 22. juna organizovati Dane BHAAAS-a, po 16. put. Ovaj projekat ima za cilj osnaživanje domaćeg obrazovnog sistema kroz upoznavanje domaćih profesora sa savremenim trendovima u svijetu. Također, na ovaj način se omogućava studentima da razvijaju svoje vještine i stiču nova znanja i iskustva.

Među članovima BHAAAS-a i jedan od predavača na ovom skupu je i Ismar Volić, matematičar koji spada u creme de la creme u matematičkom svijetu. Već dugi niz godina djeluje u SAD-u, a od 2022. godine je i šef odsjeka na Wellesley College. Također, gostujući je profesor na nekoliko univerziteta u SAD-u, poput MIT-a Univerziteta Virginia i drugih. U svojoj karijeri je objavio više od 30 naučnih radova i dvije knjige.

Panel diskusija

Značaj žena u medicini: BHAAAS otvara prostor za dijalog, iskustva i osnaživanje

- Sadržaj konferencije se i ove godine uglavnom zasniva na medicinskim simpozijima i tehničkim naukama, kao i uvijek. To nam je baza. Međutim, u posljednjih nekoliko godina dosta razvijamo i studentski program, tako da imamo i nekoliko simpozija vezanih za studente u vezi sa medicinom. Također, fokus je ove godine na umjetnoj inteligenciji u tehničkim naukama i medicini. Imamo i simpozij iz političkih nauka, što je nešto novo. Znači, baza ostaje ista, ali se svake godine širimo. Ja vodim radionicu za profesore srednjih škola iz matematike i demokratije. Ovo je druga po redu, tako da i to postaje jedan od standarnih sadržaja, rekao je Volić za Oslobođenje, govoreći o ovogodišnjim danima BHAAAS-a. 

Mentorski program

Matematika i demokratija. Dva pojma koja "na prvu" nemaju nikakvih dodirnih tačaka. Dok je matematika egzaktna nauka sa vrlo jasnim pravilima, demokratija je prilično "rastegljiva" oblast i može je tumačiti kako ko želi. Mađutim, Volić daje vrlo preciznu poveznicu ove dvije grane ljudskog djelovanja.

- Postoji jedna osnovna opservacija i za nas matematičare je to logično i jasno. Većina demokratskih procesa počiva na matematičkim principima, u smislu da postoji neki algoritam, neki matematički proces po kojem se rade neke stvari. Primjer je glasanje. Postoje glasački metodi koji su matematički metodi. Kako se broje glasovi, kako se bira pobjednik, kako se skupljaju glasovi... Postoje matematičke metode koje su bolje i one koje su lošije. Nažalost, u svijetu se koriste lošije metode. Ili, recimo, dodjela mjesta u parlamentima. To je formula po kojoj se dodjeljuju madati. Primjera radi postoji i kvantifikacija moći institucija i individua, veličina legistlativnih tijela, koliko ljudi treba da bude u parlamentu. Kad god se govori o nekoj podjeli ili izboru, neka matematika je tu "upetljana". To je ono čime se ja bavim, kako što bolje možemo obuhvatiti volju ljudi i izraditi je kroz legistlativne organe, istakao je Volić.

Ismar Volić: Mentorski program je u začeću

Ono što u BHAAAS-u uvijek s ponosom ističu je njihov mentorski program, odnosno mogućnost koju daju studentima iz BiH da se na velikim svjetskim univerzitetima upoznaju sa savremenim dostignućima, prije svega u oblasti medicine i tehničkih nauka. Međutim, pitanje je da li učešće u ovakvom programu studenti koriste za primjenu stečenog znanja u BIH, ili tek kao priliku da lakše odu iz zemlje.

- Na pitanje koliko studenti koji su prošli kroz naš mentorski projekat primjenjuju to znanje u BiH ću moći odgovoriti kroz nekoliko godina. Taj mentorski program je još u začeću, kojeg razvijamo. Sada u BHAAAS-u imamo ljude koji se bave samo tim. Međutim, tek u posljednje dvije do tri godine se ozbiljnije bavimo time, tako da još nemamo podatke gdje će taj mladi svijet završiti. Međutim, iz opservacija koje pravimo, jako je značajno tim mladim ljudima da su u kontaktu s nama, da su u toku sa najnovijim trendovima u medicini i tehničkim naukama u svijetu, da vide kako mi tamo radimo, da vide koji je odnos prema studentima i pacijentima. Mi vidimo, anegdotalno, da im mijenjamo svijest i siguran sam da će se to odraziti na veliki način za neko vrijeme, kada ti mladi ljudi preuzmu neke odgovornosti. Ono što nam fali je da sve to povećamo, jer radimo sa malim brojem studenata. Bilo bi dobro kada bi se to moglo ostvariti na nekom velikom nivou, ali za to je potrebna podrška odavde. Ona postoji verbalno, ali ne konkretno i materijalno, dodao je Volić.

Akademsko obrazovanje u BiH se provodi po takozvanom bolonjskom modelu, koji je u primjeni u gotovo cijeloj Evropi. Vrlo često se u BiH mogu čuti kritike na račun ovog modela zbog načina kako studenti stiču zanja i ono što je još i više predmet kritika, zbog načina provjere tog znanja, odnosno zbog načina provođenja ispita. Interesovalo nas je kako jedan "Amerikanac" gleda na bolonjski proces.

- Ako pitate nas koji smo u akademskom svijetu u Americi, nama se ne sviđa bolonjski sistem. Tri godine fakulteta, dvije godine mastera, tri godine doktorata nije dovoljno. Što se tiče sticanja akademskog znanja i iskustva model 12+4 je bio bolji. Međutim, može se steći znanje i u okviru bolonjskog sistema. Nije kraj svijeta zato što smo pomjerili godinu tamo ili vamo. Međutim, drugi dio pitanja je ko sprovodi taj bolonjski sistem, ko uči našu djecu, ko su profesori, ko su mentori, koji je sistem koji planetira... To je možda i veći problem. Bolonjski sistem nije idealan, ali ako je tu, tu je. Međutim, veći je problem podrške i implementacije resursa. Najveći je problem što nam kvalitetni ljudi odlaze. Nije bitno da li je bolonjski sistem ili ne, kvalitet odlazi i ostavlja nas "u retrovizoru i prašini", rekao je Volić.

Moralne dileme

S obzirom da je ukazao na problem odlaska mladih ljudi iz BiH, pitali smo Volića kako BHAAAS motiviše učesnike mentorskog programa da se nakon stečenog iskustva i veza koje uspostave, ipak vrate u BiH.

- Nemamo formalni dogovor da se učešće u mentorskom programu uslovi vraćanjem ovdje. I mi se borimo, moralno, sami sa sobom kada mentorišemo tu djecu. Prvo, oni gledaju nas koji smo, na neki način uspjeli tamo i mi njima govorimo kako tamo funkcioniše sistem, kako je nama  uglavnom odlično, zadovoljni smo, imamo resurse, podršku... Kako mi sada njima možemo reći: "A vi ostanite ovdje".  Tako da mi pokušavamo da ih motivišemo na način da dođu i vide kako se radi u Evropi i Americi i da se pokušaju vratiti zato što bi oni stvarno mogli, teoretski i ako ih bude u velikom broju, da uspostave neku promjenu ovdje, da imaju neku moć da promijene stvari. To je prilično teorijski način da ih se motiviše. Međutim, neki od njih stvarno imaju ljubav prema ovom prostoru gdje su, imaju neke ljude koji ih ovdje "drže", zaključio je Volić.