Državu nije briga za ostavljenu djecu - Mirelina priča savršen je primjer: Deset godina borbe za alimentaciju

Prije deset godina Mirela Mršo je na svijet donijela preslatkog dječaka. To maleno biće cijeli je njen svijet i učinilo je da se osjeća najsretnijom ženom na svijetu. Vjerovala je da će uz sina njena porodica zauvijek biti oaza sreće i mira. Ali, snovi su nestali u trenu.

Ni volje ni želje

Sa sinom u naručju izašla je iz porodilišta i vratila se kući kod svoje majke. Tu nije bio njen suprug. Odlučili su da stave tačku na svoj brak. Od tada do danas, već deceniju traje njena borba u kojoj se prepliću osjećaji gorčine i razočarenja. Za naš list je skoro u dahu ova mlada i hrabra majka pričala o onome kroz šta prolazi. Gorčina je, kaže, prisutna zbog toga što njen bivši suprug sve vrijeme ne pokazuje volju ni želju da potraži sina i provede barem malo vremena s njim. Ogorčena je i razočarana u institucije, sistem i kompletno društvo, koje dozvoljava da njen bivši suprug deset godina izbjegava da plaća alimentaciju, koja prema presudi sarajevskog Kantonalnog suda na mjesečnom nivou iznosi 180 KM.

- Nisam odmah podnijela tužbu zbog izbjegavanja plaćanja alimentacije, jer mi je moje zdravlje bilo na prvom mjestu i nekako sam digla ruke od svega. U potpunosti sam se posvetila sinu i nije mi padalo na pamet, da tako kažem, da nekoga učim da bude roditelj. Onda sam 2018. ili 2019. godine odlučila da se javim na sud i da podnesem tužbu za neplaćanje alimentacije i neviđanje djeteta. I opet sam bila razočarana, jednako kao što sam i danas. Nedavno smo imali suočavanje koje nikad nisam osporavala, kad govorimo o viđanju djeteta. I tu sam, zapravo, vidjela da je advokatica mog bivšeg muža dokaz da advokati ne rade za pravdu čak ni kad je u pitanju alimentacija, već samo rade za pare, priča nam Mirela.

Bila je, kako kaže, zatečena njegovom pričom, bolje rečeno manipulacijom, da je socijalni slučaj. A stvar je potpuno drugačija.

- Zamislite čovjeka koji deset godina radi na crno samo da ne bi plaćao alimentaciju. Ide i van države da bi također radio na crno. U Sarajevu radi poslove dubinskog čišćenja i sve to samo da ne bi izdržavao svoje dijete i na sve načine izbjegava obavezu. Ne pokazuje nikakav interes da bude sa sinom. Sjećam se kad je dijete imalo pola godine, javio se da hoće da ga vidi. Ja sam tada radila na dnevnicu i nisam imala stalna primanja. Rekla sam mu da nije problem, ali prvo treba da plati alimentaciju. I ništa od toga nije bilo. Pitala sam se kako je moguće da ne viđa svoje dijete. Da nema osjećaj i želju da ga vidi. Na kraju krajeva, ko to može nekome zabraniti da vidi svoje dijete? Ko sam ja da se ne pridržavam presude suda? Hoću da kažem da bih bila bespomoćna da mu to zabranim. Govoreći o svom iskustvu, ne postoji mehanizam da se on natjera da plaća alimentaciju, ogorčena je naša sagovornica.

Zanimljivo je, ističe, da ona nema advokata, dok njen bivši suprug ima, pa se onda pita kako ima novac za advokata, a nema za izdržavanje djeteta.

- Ja sam uz pomoć prijatelja sastavljala dopise, dokumentaciju i na kraju su mi svi govorili, pa čak i u institucijama kojima sam se obraćala, da je sve to bacanje para, makar i imala advokata. Bivši muž je sve što ima od imovine skinuo sa sebe i prepisao na druge osobe. A meni su u institucijama rekli: Evo, recite vi nama na koji način da ga natjeramo da plaća alimentaciju i kako to uraditi kad je sve skinuo sa sebe, kaže Mirela.

Ombudsmani za ljudska prava BiH su u više navrata u godišnjim i specijalnim izvještajima ukazali na važnost uspostave alimentacionog fonda s ciljem da se obezbijedi plaćanje, odnosno sigurnost djece nakon razvoda braka, a da se mehanizmima od roditelja koji je obveznik plaćanja alimentacije izvrši prinudna naplata i novac refundira u alimentacioni fond.

Naša sagovornica, međutim, nije optimista da će to zaživjeti niti da će dobiti novac.

- Iskreno, voljela bih da se napravi taj fond. Ja sam sa sinom pričala o toj temi i dogovorili smo se da, ako dođemo do tog novca i alimentacija koje mi nisu isplaćene, taj novac ćemo uplatiti djeci sa poteškoćama u razvoju ili djeci bez roditelja. Nije sve u novcu. Svako ko je roditelj zna koliki su troškovi za dijete na mjesečnom nivou. Na prvom mjestu je važno biti čovjek, pa roditelj, zaključuje na kraju ova hrabra žena.

Lana Prlić, zastupnica SDP-a u Predstavničkom domu federalnog Parlamenta, još prije pet godina inicirala je izmjene Porodičnog zakona FBiH s ciljem formiranja alimentacionog fonda kako bi se riješio problem neplaćanja alimentacije.

Lana Prlić inicirala je izmjene zakona sa ciljem formiranja alimentacionog fonda

- Informacija koju imam je da federalno Ministarstvo rada i socijalne politike zajedno sa UNICEF-om radi na studiji koja je u završnoj fazi, a riječ je o porodičnom fondu, koji bi uključivao i alimentacioni fond. Kada taj dokument bude završen, vjerujem da ćemo imati više informacija. Nemamo informacije kakvo je stanje na terenu, te je studija bila potrebna da bismo napravili fond koji će zaista odgovarati potrebama. U svakom slučaju, insistirat ću na rješavanju ovog pitanja, rekla je Prlić za naš list.

Podsjetićemo i da je federalni premijer Nermin Nikšić u svom ekspozeu prošle godine, između ostalog, rekao da alimentacijski fond FBiH mora biti uspostavljen kao svojevrsna sigurnosna mreža koja treba osigurati prava samohranih roditelja.

Ono što je u ovoj priči važno naglasiti jeste da je roditelj koji izbjegava plaćanje alimentacije krivično odgovoran. Prema članu 223. Krivičnog zakona FBiH, navodi se u tački 1. - ko izbjegava davanje izdržavanja za osobu koju je na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe sklopljene pred drugim nadležnim organom dužan izdržavati, kaznit će se zatvorom do tri godine.

Isti datum

Nadalje, pod tačkom 2. se ističe: Pri izricanju uvjetne osude sud može učinitelju odrediti obavezu urednog plaćanja izdržavanja te podmirenja dospjelih obaveza i pod tačkom 3. - Ako je učinitelj krivičnog djela iz stava 1. ovog člana ispunio svoju obavezu do okončanja glavnog pretresa, može se osloboditi kazne.

Mirelina priča je savršen primjer da institucije ne funkcionišu i da njen bivši suprug deset godina ne izvršava obavezu plaćanja alimentacije, a ne odgovara za to. Naprotiv, nastavio je život kao da se ništa nije desilo. Oženio se i dobio još jednog sina i to na isti datum i dan na koji je dobio prvog sina. Djeca su dar od Boga i njihova prava ne smiju im se uskraćivati. Ostaje nada da će, ako ništa drugo, datumi rođenja ovih dječaka promijeniti svijest njihovog oca da ih zajedno čvrsto prigrli i shvati da su oni najvažniji.