dr. sci. Tatjana Neidhardt: Održivi, uravnoteženi razvoj
Tatjana Neidhardt/ AUTORICA!!!
Nije slučajno da naziv održivi razvoj potiče od gazdovanja šumom. Njemački šumar Hans Carl Carlowitz bio je zadužen za jednu šumu u Saksoniji u Njemačkoj. O toj šumi napisao je 1713. godine knjigu. Između ostalog, pisao je o kontinuiranom, postojanom i održivom, uravnoteženom korištenju drveta i drugih produkata šume. “Svaka šuma je kapital koji čovjek nikada ne smije smanjivati.” Održivi godišnji prihod šume odnosi se samo na onu količinu drveta koja godišnje naraste u njoj, šuma tako zadržava svoju kapitalnu vrijednost. Stablo je sirovina koja se obnavlja prema principu postojanosti, što znači da racionalnim iskorištavanjem drveta u šumi, ona ništa ne gubi, regeneriše se vlastitom snagom.
Prema riječima čuvenog arhitekte Miesa van der Roha “biljke, odnosno drveće su primarna i najbogatija biomasa koja se samoobnavlja, materija koja obnavlja biosferu kao opću maternicu života”. Hrvatski biolog i pisac Nikola Vasković ističe: “Šuma je jedinstveni megaorganizam koji prije svega doprinosi održavanju svih uslova života na Zemlji - vodnih tokova, zemlje, vazduha, temperature, hrane i staništa za biljke i životinjske organizme, pa je samim tim bitan dio ljudske okoline i naše ekonomsko, zdravstveno, rekreacijsko i estetsko dobro”.
Razdor čovjeka i prirode
Čovječanstvo se još nalazi u fazi intenzivne potrošnje prirodnih resursa, te takvog stepena zagađenja vazduha, vode i tla, koji nepovratno mijenjaju karakteristike prirode, vjerovatno i čovjeka.
Problem sve većeg razdora između čovjeka i prirode ilustrativno je prikazan u knjizi “Planeta naša jedina” (B. Vord; R. Dibo). “Dva čovjekova svijeta - biosfera koju je naslijedio i tehnosfera koja je njegova tvorevina, nisu u ravnoteži, ustvari, potencijalno su u dubokom sukobu. U središtu je čovjek. Ovo je istorijska prekretnica na kojoj svi stojimo dok se vrata budućnosti otvaraju otkrivajući krizu iznenadniju, sveobuhvatniju, neizbježniju i teže rješivu od ijedne koju je ljudski rod ikada imao pred sobom, a koja će poprimiti definitivan oblik za života djece koja su već rođena.”
Motiv zarade je precijenjen i predstavlja, nažalost, glavni pokretački motiv progresa, dok su etičke i estetičke premise potisnute. Pojedine okolišno osviješćene države smatraju taj motiv zastarjelim i okreću se sintezi životne zajednice i njene okoline, zalažu se za humaniju tehnologiju, razvijaju društvo koje se odriče rasta ograničavajući potrošnju.
Kratki istorijat održivog razvoja
Bilo je mnogo ideja, teorija, mišljenja i pokreta sa različitim pristupom ublažavanju promjena i posljedica promjena koje iz problema razdora čovjeka i prirode proističu. Zbog kompleksnosti, biofizičkih i socio-ekonomskih aspekata, teško je dati jasnu i sveobuhvatnu definiciju održivog razvoja. Kako se pojedine države svijeta nalaze na različitim nivoima i oblicima razvoja, ne postoje jedinstveni mehanizmi prelaska na održive oblike razvoja, svaka zemlja mora naći svoj put. Pojedini međunarodni dogovori su se zalagali za snažniji angažman razvijenih zemalja na promjeni obrazaca proizvodnje i potrošnje, na ublažavanju siromaštva i podsticanju održivog razvoja u nerazvijenim zemljama i zemljama u tranziciji.
Svjetska komisija za okoliš i razvoj 1987. govori o održivom razvoju koji vodi ka zadovoljavanju potreba sadašnje generacije, bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovoljavaju svoje potrebe. Definicije su se mijenjale, ali suština je ostala ista sa tom razlikom da li je fokus na okolišu ili na socijalnim pravima. Održivi razvoj je proces ili program ekonomskog, društvenog, tehnološkog i okolišnog prestrukturiranja kako bi se zaštitili priroda i prostor koji čovjek uređuje. Po jednoj definiciji filozofija održivog razvoja (iz 1988) bazira se na povećanju ili očuvanju vrijednosti ukupnog kapitala države u toku vremena, što podrazumijeva - prirodni kapital (šume, kvalitet zraka, vode...), izgrađeni kapital (naselja, škole, tvornice, ceste...), ljudski kapital (zdravlje, znanje, kvalificiranost...).
Koncept strategije upravljanja okolišem - uravnoteženi ili održivi razvoj, nakon konferencije u Rio de Janeiru 1992. godine, prihvatile su mnoge zemlje svijeta koje su donijele svoje programe održivog razvoja, kao i veliki broj gradova i lokalnih zajednica (Kanton Sarajevo u okviru studije obnove i razvoja).
Održivi razvoj danas
Globalni izazovi sa kojima se suočava svijet, uključujući siromaštvo, nejednakost, klimatske promjene, degradaciju okoliša, prosperitet, mir i pravdu, profilisali su osnovne ciljeve održivog razvoja. Ujedinjene nacije su 2015. prezentirale Agendu 2030. u kojoj je osnovni cilj dugoročna stabilnost ekonomije i okoliša sa tri osnovna cilja - 1. univerzalnost, koja uključuje put svih zemalja ka održivom razvoju bez obzira na sve okolnosti i specifičnosti, 2. integraciju svih aspekata održivog razvoja, 3. princip “niko ne smije biti isključen” sa ciljem eliminacije siromaštva i nejednakosti. Kao članica Ujedinjenih nacija Bosna i Hercegovina je 2015. prihvatila Agendu 2030 sa još 192 države članice, u svjetlu mogućnosti unapređenja socijalnih, ekonomskih i okolišnih aspekata života (Sustainable development, GOALS).
Svim definicijama održivog razvoja provlači se zajednički termin - ravnoteža. Ravnoteža tri komponente - društvo, okoliš i ekonomija - i njena primjena u praksi osigurava dugoročan razvoj ljudskog društva u očuvanom okolišu. To podrazumijeva da se u procesu donošenja odluka razumijevaju i integrišu te tri osnovne komponente održivog razvoja (LORA laboratorij održivog razvoja).
Susjedna Hrvatska, koja je članica Evropske unije i vjerovatno ima mnogo prednosti u poticajima održivog razvoja, polako se okreće novim okolišno privatljivim načinima gradnje. Nova modularna kuća vraća se u tvornice, predabrikacija pod kontroliranim uslovima, montaža na gradilištu sa modulima prilagođenim za transport... Koriste se održivi, prirodni materijali, konoplja na primjer. Sve je više cijenjena drvena kuća napravljena modernom tehnologijom sa svim zaštitnim faktorima. Pretpostavka je da se lameliranim drvenim elementima postiže veća energetska efikasnost od građenja opekom itd.
Održivi razvoj u Bosni i Hercegovini
Od osnovnog razumijevanja održivog razvoja do primjene u stvarnom životu dug je put. U cilju strateškog planiranja i doprinosa Agendi 2030, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini trebalo bi da definišu prioritete, mjere i aktivnosti u skladu sa svojim nadležnostima, sve u cilju kreiranja boljeg društva i budućnosti (Sustainable development, GOALS). Okvir saradnje Bosne i Hercegovine i Ujedinjenih nacija za održivi razvoj prihvaćen je od Savjeta ministara BiH 2020. godine, a Predsjedništvo je potvrdilo 2021. Sadrži četiri prioriteta: održivi i sveobuhvatni rast, kvalitetno, dostupno i sveobuhvatno obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu, upravu i vladavinu prava sa ljudima u fokusu, angažman građana i zajednice na socijalnoj koheziji (Ujedinjene nacije BiH).
Zvuči obavezujuće, a dokle smo mi stigli u praksi, pitanje je sad. Lijepo je čuti kada se u aktuelnim zvaničnim ili nezvaničnim govorima kod nas spominje opredjeljenje za održivi razvoj. Da li upravljanje prostorom postiže ravnotežu između ljudskih potreba i zaštite okoliša (sa aktuelnim zamahom neprimjerenog građenja visokih zgrada i blokova u sarajevskoj kotlini, sigurno ne)? Kako se borimo sa klimatskim promjenama (betonskim površinama i smanjenjem zelenih površina i vodenih tokova)? Za razliku od linearne, dokle smo stigli sa cirkularnom ekonomijom (povratak prirodi i upotreba već iskorištenog, vraćanje proizvoda u kružni tok, sa akcentom na energetskoj efikasnosti i okolišnoj održivosti)? Održivi razvoj u građevinarstvu (koliko primjenjujemo održive procese proizvodnje, transporta, građenja, prirodne, ekološki prihvatljive materijale)? Koliko poštujemo održivi razvoj u tehnološkim procesima (sa malo ili bez otpada, racionalizaciju u fazi prerade, transporta, korištenja, nakon upotrebe, odnosno cijelog ciklusa od sirovine do usluge, sa što je moguće većim iskorištenjem i preradom otpada)? Imamo li snage upustiti se u promjenu stila života i smanjiti nepotrebnu potrošnju, smanjiti otpad?
Nema dileme u tome da li se opredijeliti za koncept održivog razvoja, pitanje je samo kako izgraditi sposobnost da se on prihvati i provodi.
Zdrav razum nas upućuje na to, ne samo da čuvamo okoliš nego da sarađujemo sa njim, da zajedničkim angažmanom čovjeka i prirode gradimo bolju i zdraviju budućnost.
(Autorica je članica Društva prijatelja grada Sarajeva)
