Dostojanstvo na radu u vrijeme tektonskih promjena

Svake godine 1. maj je poziv da zastanemo, razmislimo i iskažemo poštovanje radnicima širom svijeta, milijardama ljudi čiji rad pokreće naše ekonomije i oblikuje naša društva. Međunarodni praznik rada je mnogo više od datuma u kalendaru. To je stalni poziv na pravdu, dostojanstvo i pravedno postupanje prema radnicima.

Dugogodišnji princip „osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna“, uveden prije više od jednog vijeka, bio je revolucionaran korak ka pravednijoj raspodjeli vremena i rada. Danas, međutim, kada svijet rada prolazi kroz tektonske promjene zbog digitalizacije, zelene tranzicije i vještačke inteligencije, ta ravnoteža je narušena. Rad na daljinu zamagljuje granice profesionalnog i ličnog života, vještačka inteligencija dovodi u pitanje tradicionalne poslove, a zelenim ekonomijama su potrebne nove vještine i strukture. U tom kontekstu, temeljne ideje pravednosti na radu, kao što su prava radnika i dostojanstveni uslovi rada, možda više nisu dovoljne. Možda ih treba preispitati i prilagoditi kako bi i dalje bile primjenjive u svijetu u kome se način i mjesto rada i razlozi zbog kojih radimo stalno nanovo određuju.   

Kao što su mudri ljudi savjetovali, nikada se ne treba umoriti od očuvanja dostojanstvenog rada i u tome leži istinski duh 1. maja, dana kada se ne zalažemo samo za zaposlenost i ekonomski učinak već i za temeljno dostojanstvo svake zaposlene osobe.  

Dostojanstvo na radu ne postoji samo na papiru već živi ili umire u politikama, praksi i svakodnevnom iskustvu, a Zapadni Balkan se upravo u tom smislu nalazi na raskrsnici. Iako dobri ekonomski pokazatelji ukazuju, s jedne strane, na napredak, s druge maskiraju dublje, trajne nejednakosti. Moramo se zapitati ne samo koliki broj ljudi radi već u kojim uslovima, s kakvom perspektivom i po kojoj cijeni po dugoročno blagostanje regiona?    

Napretka ima. Stope zaposlenosti su širom Zapadnog Balkana dostigle historijske rekorde, 56,5% 2023. godine u poređenju sa 50,4% prije samo tri godine. Nezaposlenost je, također, na rekordno niskom nivou, u prosjeku 12%, što je značajno smanjenje sa 16,6% iz 2020. godine. Iza ovih brojki, međutim, leže duboko ukorijenjeni strukturalni izazovi, među kojima su uporan neprijavljeni rad, ograničen pristup kvalitetnim radnim mjestima, sve manja i sve starija radna snaga, neprekidan odliv kvalifikovanih radnika, nepodudaranje vještina i potreba tržišta rada te fragmentirani pristupi mobilnosti i migraciji radne snage. Ovi izazovi, zajedno, prijete da uspore napredak i prodube postojeće nejednakosti.  

Odlazak visokokvalifikovane radne snage je stvaran i sve brži. Njemačka je, recimo, od juna 2024. godine, udvostručila kvote za radne vize za Zapadni Balkan i omogućila da dodatnih 50.000 građana zakonito stupi u radni odnos u ovoj zemlji što je otvorilo vrata pojedincima, ali istovremeno povećalo nedostatak radne snage u regionu. Prema najnovijem izdanju istraživanja Balkan Barometar, privrednici širom regiona navode nedostatak raspoloživih radnika i stalni odliv kvalifikovane radne snage kao najveće izazove.

Neusklađenost vještina još je jedan dodatni aspekt problema. Veliki broj mladih koji završavaju formalno obrazovanje uviđa da su njihove kvalifikacije neusklađene sa stvarnim potrebama tržišta. Zastarjeli nastavni planovi i programi i ograničena praktična obuka dovode do frustrirajuće nepovezanosti obrazovanja i zapošljavanja, što doprinosi visokoj stopi nezaposlenosti mladih i potiče dalju emigraciju.

Baveći se ovom problematikom, vlasti širom regiona su počele preispitivati imigracione politike s ciljem da privuku strane radnike i tako prevaziđu nedostatke. Broj radnih dozvola izdatih radnicima migrantima je više nego udvostručen tokom prethodnih pet godina, i to sa 46.000 u 2018. na preko 100.000 u 2023. godini. Politika sama po sebi, međutim, nije dovoljna. Bez pravilne primjene, usklađenosti sa ciljevima integracije u Evropsku uniju i konkretnih zaštita kako za domaće tako i za strane radnike rizikuje se da se svi ti napori pretvore u kratkoročne mjere umjesto dugoročnih rješenja. 

Suština obezbjeđivanja pravedne plaće, sigurnih uslova i valjanih mogućnosti napredovanja na poslu ne ogleda se samo u ekonomskoj strategiji već i u očuvanju ljudskog dostojanstva u vremenu brzih promjena. Dok vještačka inteligencija preoblikuje industrije i granice postaju sve promjenjivije, moramo zaštititi ljudski aspekt kao suštinu rada. Potvrdimo još jednom ovog 1. maja našu opredijeljenost budućnosti u kojoj svako, bez obzira odakle dolazi, ima pristup dostojanstvenom, isplativom radu. I to ne kao privilegiji već kao osnovnom pravu. Pravu koje vrijedi braniti, danas, sutra i uvijek.