Dokad ćemo prositi za lijek? Onkološki pacijenti u BiH prepušteni sami sebi
Onkološki pacijenti u BiH su zanemareni/Freepik
Međunarodni dan borbe protiv karcinoma obilježava se svake godine 4. februara i služi kako bi se podigla svijest o oboljelima od ove bolesti, te je ujedno poziv na inovaciju i ubrzanje liječenja onkoloških pacijenata.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 20 posto preuranjenih smrti uzrokovano karcinomom, dok je 30 do 50 posto dijagnoza moguće prevenirati.
Fond (ne)solidarnosti
Binasi Sarvan dijagnosticiran je karcinom dojke u septembru 2023. godine, kada je i počela sa liječenjem na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).
- Terapija je bila izuzetno djelotvorna. Ovaj lijek, koji sam primala, bio je jedan od novih lijekova i jako dobar odgovor na terapiju sam imala. Nakon tih godinu dana ja sam već bila super i ne mogu reći izliječena, ali nije bilo znakova oboljenja, kazala je Sarvan za Oslobođenje.
Ipak, tri mjeseca nakon 18 završenih ciklusa terapija, počela je primjećivati promjene, a svi kontrolni pregledi nisu davali željene odgovore.
- Moj ljekar je već posumnjao da to nešto možda i nije uredu, te me je poslao na biopsiju. Naravno, pokazalo se da se bolest vratila, nažalost, još jača i brže se i širila, prisjeća se.
Nakon nekog vremena je, kako kaže, saznala da lijek koji joj treba uopšte nije dostupan u našoj zemlji, tačnije, da ga nikako nema na listi.
- Otišla sam u Istanbul i skupili smo novac za taj prvi odlazak. Obavili smo taj prvi pregled gdje se ustanovilo da ja, ustvari, već imam i metastaze. Nakon toga, odmah započinjem terapiju u Istanbulu sa novim lijekom koji se zove Enhertu, kaže Sarvan.
Kako navodi, terapijom je prezadovoljna s obzirom na to da nakon četiri doze, kako kaže, skoro više i nema znakova aktivnih ćelija karcinoma. Terapiju, naravno, sama plaća.
- Nisam zadovoljna time što ja to nemam ovdje u Bosni i Hercegovini, što to ne mogu ovdje dobiti besplatno na teret Zavoda zdravstvenog osiguranja. Ljudi se snalaze, prodaju ono što imaju, imovinu, zemlju, kuću, auto, šta god im je na raspolaganju, da bi mogli da se liječe, navela je.
S druge strane, Sanja Kriještorac, koja se bori sa karcinomom pluća, također od 2023. godine, navodi da se liječenje koje imamo u BiH svodi uglavnom na lijekove i medikamente, dok sam proces liječenja, kako kaže, praktično izostaje. Jučer je primila novu terapiju.
- Naš zdravstveni sistem ne ide u korak sa svjetskim i evropskim trendovima. Kao da smo se učahurili. Umjesto da se bavimo suštinskim stvarima, bavimo se trivijalnostima, kaže ona.
Kako nam priča, oni koji primaju visoke plate, sjede u foteljama i odlučuju o sudbinama običnih građana, ne rade svoj posao i za to ne snose odgovornost.
- U stvarnosti smo prinuđeni da prosimo, da molimo, da sami nabavljamo lijekove, jer je to često jedini način da produžimo život, učinimo ga podnošljivim i preživimo ovu borbu, kazala je Kriještorac.
Sistem ubija
Kako navode Sarvan i Kriještorac, lijekove nabavljaju u inostranstvu.
- Jedini način je da ga ja prenesem preko granice i to je upitno hoće li vam neko taj lijek oduzeti, bez obzira na to što ja imam sve medicinske nalaze. Ipak, taj lijek legalno ne postoji u BiH, objašnjava Sarvan.
Govoreći o samoj cijeni lijeka, ona je, za veliki broj građana BiH, nedostižna.
- Plaćam ga (Enhertu) oko 3.000 eura, a to je moja doza lijeka koju moram imati svaki 21 dan, plus troškovi prijevoza, hotela i bolnički troškovi, napominje naša sagovornica.
Kriještorac nam kaže da je prvobitno koristila Tagrisso, lijek koji je nabavljala u Sloveniji po cijeni od 3.800 eura po kutiji.
- To je bio mjesečni trošak. Koristila sam ga skoro 20 mjeseci, priča nam ona.
Novi lijek, kako kaže, košta 60.000 KM, a dovoljan je za samo četiri sedmice liječenja, dok ni Sanja ni ljekari ne znaju koliko dugo će morati primati terapiju.
Sanja Kriještorac sa prijateljicama iz Udruženja Renesansa
Ipak, ne gubi nadu i odiše optimizmom.
- Moja poruka, iz ove prostorije, jeste da nikada ne treba odustati. Trebamo se oslanjati jedni na druge, biti otvoreni, dijeliti probleme. Možda pet ljudi neće imati rješenje, ali šesti hoće. Ako ništa drugo, dobit ćete zagrljaj, suosjećanje, neku riječ podrške, a to znači mnogo, kazala nam je kroz osmijeh.
