Dodik više nema kontrolu nad situacijom: Ni sam ne zna koji mu je naredni potez
Dodikov manevarski prostor je sve manji
Kada su naoružani policajci spriječili hapšenje predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika 23. aprila, to je označilo najnoviju eskalaciju u rastućoj krizi koja pogađa Bosnu i Hercegovinu, a koju neki upozoravaju da bi mogla biti egzistencijalni test za ovu krhku zemlju, piše novinar Andrew MacDowall za World Politics Review.
MacDowall za WPR objašnjava da, uprkos svojoj složenosti i dubokim manama, Dejtonski sistem, uz naknadne izmjene, opstaje već tri decenije.
- Može se tvrditi da je očuvao mir po cijenu funkcionalnosti. Sada Dodik, koji je često sugerirao da RS treba da se otcijepi od BiH, prijeti da sruši čak i ovaj sistem, s potencijalno drastičnim posljedicama - piše on, navodeći da je pokušaj njegovog hapšenja bio je najnovija eskalacija u tekućoj borbi između Dodika s jedne strane i državnih institucija te predstavnika međunarodne zajednice s druge strane.
Agent Kremlja
On navodi da je Dodik poznat po tome što često izaziva krize i sukobe s bosanskim državnim institucijama i zapadnim silama, no da, iako je često prijetio secesijom, nikada nije poduzeo konkretne korake u tom smjeru - "povlačeći se u posljednjem trenutku, često je uspijevao izvući ustupke od međunarodne zajednice i bosanske države".
Međutim, postoji osjećaj da je ovaj put prešao crvenu liniju.
- Nije pretjerano reći da je ovo krajnji test Bosne i Hercegovine kao funkcionalne države - zapravo, kao države uopće - kaže Adnan Huskić, profesor međunarodnih odnosa i politike. "Ništa neće biti isto nakon ovoga, bez obzira na ishod".
U najboljem scenariju, prema Huskiću, državne vlasti - uključujući SIPA-u, tužilaštvo i bosanske sudove - moći će se afirmisati kako bi trajno uklonile s političke scene čovjeka kojeg naziva "najznačajnijim remetilačkim faktorom" bosanskih aspiracija ka Evropskoj uniji: "otvorenim agentom Kremlja, općim remetiocem i autokratom koji je zarobio sve institucije u RS i pretvorio entitet u finansijsku crnu rupu tokom gotovo 30 godina neosporavane vladavine".
U 30 godina od završetka rata, BiH je koračala pod Dejtonskom formulom, nikada se ne oslobađajući podijeljenog naslijeđa sukoba, niti se vraćajući u njega.
Ali, on upozorava da bi svaka slabost koju pokaže bosanska država i njeni EU saveznici, što bi dovelo do ublaženih optužbi, ili scenarij u kojem Dodik nastavlja izbjegavati hapšenje krećući se između RS-a i prijateljskih zemalja poput Srbije, Rusije i Mađarske, mogao dodatno destabilizirati Bosnu i region, ohrabrujući secesionističke i iredentističke pokrete drugdje, u kritičnom trenutku za sigurnosnu arhitekturu Evrope.
Politička analitičarka Ivana Marić kaže da je ovo zaista prilika za bosanske institucije da se afirmišu hapšenjem Dodika, umjesto da se oslanjaju na OHR, EU ili SAD, na koje su se domaći lideri oslanjali tokom prethodnih kriza. Ona kaže da je neizbježno da će Dodik i drugi koji su optuženi s njim biti privedeni na ispitivanje. No naglašava specifičnu prirodu situacije, s obzirom na to da SIPA i druge državne institucije i dalje djeluju u RS, uprkos navodnoj zabrani.
Kako piše MacDowall, ono što je možda još važnije za Dodika, njegov fizički i politički prostor za manevrisanje se sužava.
- On i njegova stranka dugo su zadržavali značajnu popularnu podršku u RS, a secesija ima širu privlačnost među bosanskim Srbima nego što bi mnoge međunarodne figure željele priznati - piše on, navodeći da Dodik ima podršku populističkog nacionalističkog mađarskog premijera Viktora Orbana i Srbije. Također govori o svojim susretima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. "Za mnoge - vjerovatno većinu - Srba u Bosni, RS je zaštitnik njihovih prava i sloboda u zemlji u kojoj su brojčano nadmašeni od Bošnjaka".
Rubiova opomena
Dodik je možda također vidio priliku u povratku Donalda Trumpa u Bijelu kuću, koji je naklonjeniji liderima poput Orbana i Putina, te manje entuzijastičan u pogledu angažmana s Evropom. Ipak, 8. marta, američki državni sekretar Marco Rubio optužio je Dodika za "opasno i destabilizirajuće ponašanje" koje "potkopava institucije Bosne i Hercegovine i prijeti njenoj sigurnosti i stabilnosti".
MacDowall navodi da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, još jedan populistički moćnik, ponudio ograničenu podršku, dok je politički lider Hrvata u BiH Dragan Čović, koji je redovno nalazio zajednički jezik s Dodikom, osudio njegove postupke i pozvao ga da poštuje državne institucije. prenosi Avaz.
U međuvremenu, kaže Marić, najglasnija opozicija ne dolazi od bošnjačkih stranaka - koje Dodik često koristi kao protivnike kako bi učvrstio podršku, i obrnuto - već od opozicionih stranaka u RS, jer unutar RS raste nezadovoljstvo.
- Ljudi su duboko uznemireni - kaže Aleksandar Trifunović, novinar i komentator iz Banje Luke, de facto glavnog grada entiteta. "Od Dodikove osude, tenzije su naglo porasle".
Trifunović kaže da bi novi nacrt Ustava RS koji je najavljen, ako bude usvojen, "efektivno uveo diktaturu - i to je blago rečeno".
On kaže da Dodik često nastoji stvoriti haos i projicirati iluziju da ima kontrolu kao dio svoje strategije.
- Ali, ono što ovaj trenutak čini zaista opasnim je to što on nema kontrolu. Ni nad situacijom, ni nad njenim mogućim ishodima - dodaje.
Trifunović kaže da čak ni sam Dodik ne zna koji će mu biti sljedeći potez. No vanjski akteri - prije svega SAD i EU - zaokupljeni su drugim krizama, ako već nisu u potpunosti digli ruke od Bosne.
- Međunarodna zajednica već decenijama od Bosne i Hercegovine ima samo jedno stvarno očekivanje: nemojte ponovo započeti rat. To je sve - kaže on. "Jasno je da društvo koje ni 30 godina nakon rata nije uspjelo da se pokrene prema Evropskoj uniji - društvo zarobljeno u vječnim sukobima i ono koje i dalje bira političare koji opstaju na podjelama i isključivosti - više nikoga ne zanima".
U takvim okolnostima, ne može se isključiti daljnja eskalacija. Ipak, u 30 godina od završetka rata, BiH je nekako opstajala pod dejtonskom formulom, nikada se ne oslobodivši podjela koje je rat ostavio za sobom, ali se nikada ni ne vraćajući u rat.
Politička blokada
Zanimljivost Bosne i Hercegovine je u tome što imamo probleme koji se prikazuju kao nerješivi, krize nakon kojih izgleda kao da će rat izbiti sutra, sukobe nakon kojih biste pomislili da ti ljudi i političari više nikada neće sjesti za isti sto. A onda se sve riješi ili zaboravi preko noći, i svi se prave kao da se ništa nije desilo, kaže Marić.
- Trenutna kriza brutalno razotkriva stvarnost: političke klase svih etničkih pripadnosti, kao i međunarodni tutori zemlje, nisu uspjeli prevazići mračnu ratnu ostavštinu, niti reformisati ili zamijeniti strukture uspostavljene da bi se rat zaustavio - piše MacDowall, te postavlja pitanje kolike su šanse da to uspiju učiniti sada, nakon 30 godina?
- Bosna je uporan problem koji stalno prijeti da će eksplodirati, ali nikad zaista ne eksplodira - kaže James Ker-Lindsay, akademik specijaliziran za Jugoistočnu Evropu. "S obzirom na toliko drugih hitnih kriza na dnevnom redu, nema osjećaja da je ovo neposredan problem koji zahtijeva ozbiljan politički angažman na visokom nivou".
Budući da su međunarodni zvaničnici u velikoj mjeri digli ruke, a ponovljeni pokušaji međunarodno posredovanih reformi završili bezuspješno, Ker-Lindsay kaže da je zemlja "zaglavila u dubokoj političkoj blokadi".
- Oni koji su prethodnih decenija predviđali imanentni kolaps Bosne više puta su bili u krivu. No ova kriza ne mora biti konačna da bi nanijela stvarnu štetu - Bosni, regionu i Evropi u cjelini - piše na kraju MacDowall.
