Dodik 'udario' u zid: Ni unutrašnjeg konsenzusa, ni podrške Srbije - A nema ni novca!

Dodik sa Željkom Cvijanović na mitingu SNSD-a pred Narodnom skupštinom Republike Srpske/Dejan Rakita

Dodik sa Cvijanovićkom na mitingu SNSD-a pred NSRS-om/DEJAN RAKITA

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Sastanak predsjedavajuće Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović sa ambasadorima zemalja članica Evropske unije, održan prošle sedmice, pokazao je svu slabost trenutne političke strategije u Republici Srpskoj. Sve je svedeno na priču jednog od savjetnika za pravna pitanja o dejtonskom Ustavu i povratku izvornom Daytonu. Suočeni s pitanjem - ako je Ustavni sud BiH dio izvornog Daytona, a upravo je on potvrdio ustavnu legalnost Suda i Tužilaštva BiH, kako se onda može tvrditi da te institucije nisu dio Dejtonskog sporazuma - odgovor nije stigao.

Lagano uzmicanje

S druge strane, EU i Velika Britanija pokazuju prve znakove buđenja, nakon što su podržale visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta poslije njegovog obraćanja u svojstvu predsjedavajućeg UO PIC-a. Iako su SAD i nova administracija fokusirane na krize u Gazi, Ukrajini te motre na Kinu, na X nalogu glasnogovornice State Departmenta Tammy Bruce osvanula je poruka da State Department uvažava presudu Suda Bosne i Hercegovine u slučaju Milorada Dodika. Bruce je napisala je da SAD decenijama ulažu u stabilnu BiH i da se protive bilo kakvim akcijama lokalnih lidera koje bi narušile sigurnost.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

- Amerika ne može zaustaviti deo procesa koji su ranije pokrenuti i svoj odnos prema tim procesima. Treba vremena da se stvari postavljaju na svoje mesto i mislim da tu imamo neki kontinuitet. Znamo da je američki ambasador bio najoštriji kritičar Dodikove politike ranije, ali mislim da Evropa polako dolazi sama sebi i da mora da bude daleko odlučnija i daleko više okrenuta sebi, kaže Aleksandar Popov, direktor beogradskog Centra za regionalizam.

Dok Evropljani analiziraju dokumente sa Skupštine RS-a, dolaze do jasnog zaključka – Dodik se po ustaljenom obrascu skriva iza NSRS-a. Retorika laganog uzmicanja sve je osjetnija.

- Ljudi koji su apsolutni moćnici u BiH znaju da neke stvari koje javno zagovaraju nisu realne i da neće biti ostvarene. A postavlja se onda pitanje zašto to rade. Pa, zato što se namjerno vještački produciraju mržnja i strahovi. On zna da to nije moguće. Ljudi koji se malo razumiju u ekonomiju i finansije meritorno tvrde da je Republika Srpska neuporedivo zaduženija od inače zadužene i Federacije BiH. Da je tamo stanje ekonomije i finansija katastrofalno i da se ono održava prvenstveno uzimanjem novih kredita, ali i dobrim dijelom zbog sredstava koja se pretaču iz FBiH. Republika Srpska ne bi bila održiva ni po jednom relevantnom parametru. Ali, to kao moćnike RS-u ne interesira, kaže Ibrahim Prohić, analitičar i psiholog.

I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić balansira. Od novembra prošle godine pokušava skrenuti fokus sa unutrašnjih problema Srbije, ali vidi da za to nema međunarodnog ni regionalnog interesa, pa su mu studentski protesti daleko veći izazov od RS-a.

Poruka iz EU

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

- Presuda je baš pala u trenutku kada su ovde u jeku ili u nekoj završnici protesti. Tako da sam i očekivao da će to delimično skrenuti pažnju sa unutrašnje situacije na spoljni plan. Međutim, to se izgleda nije desilo. Nastupom u Banjaluci Vučić je delovao kao čovek koji je faktor stabilnosti u regionu, a ne nestabilnosti. Izgleda da je stigla takva poruka iz Evrope, da se deluje smirujuće na situaciju u BiH, što je Vučić prihvatio. Očekivao sam da će možda Dodik zaoštriti situaciju da bi se, stvarno, skrenula pažnja sa ovih unutrašnjih stvari, ali to se nije desilo. To se može tumačiti time da je Evropa, koja je sada ključni činilac stabilnosti u samom regionu, izvršila pritisak i na Dodika, jer i Rusija je okupirana pregovorima oko Ukrajine i baš je briga za Dodika i RS, smatra Popov.

Glavni problem Dodikovog plana postaje činjenica da nema ni unutrašnjeg konsenzusa, ni podrške Srbije, ali ni jednog od ključnih aktera međunarodne zajednice. Najvažnije – nema novca za ovu političku avanturu. Sve u svemu, plan koji je trebao biti demonstracija političke moći sveo se na rasulo i nesigurnost.