Dodik se bliži slijepoj ulici: Američki stručnjaci analizirali šta je na kocki za BiH
Milorad Dodik dominira političkom scenom entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini već gotovo dvije decenije. No, presuda Suda BiH iz ove godine ozbiljno dovodi u pitanje njegovu političku budućnost, dok je odgovor na njegove pravne probleme izazvao možda i najveću institucionalnu krizu u BiH od završetka rata 1995. godine.
Krajem februara, Sud BiH osudio je Dodika na godinu dana zatvora i izrekao mu zabranu obavljanja javnih funkcija u trajanju od šest godina zbog nepoštivanja odluka Ureda visokog predstavnika, međunarodnog tijela zaduženog za provođenje Dejtonskog sporazuma. Ukoliko ovu presudu potvrdi drugostepeni sud, što se očekuje kasnije tokom godine, Dodik – koji je već više puta sankcioniran od strane Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva zbog korupcije – više neće imati nikakvu formalnu moć.
U maniru političkih lidera koji svoju sudbinu poistovjećuju s narodom, Dodik je presudu predstavio kao napad na Republiku Srpsku i dodatno pojačao secesionističku retoriku. Narodna skupština RS usvojila je zakone kojima se blokira rad državnih institucija unutar entiteta i odobrila nacrt ustava kojim se proglašava pravo RS na samoopredjeljenje. Etnički Srbi pozvani su da napuste državne institucije, a najavljena je i formacija vojske i pravosuđa RS. Početkom marta objelodanjeno je i da je Dodik od decembra pod istragom u još jednom slučaju – zbog napada na ustavni poredak. Zbog odbijanja da se odazove na saslušanje, izdata je potjernica za njegovo hapšenje.
Iako je Ustavni sud BiH suspendovao separatističke zakone RS, pravna i politička kriza pokazala je koliko su institucije BiH nemoćne u sprovođenju svojih ovlasti na teritoriji RS. Dodik je zaprijetio da će njegov lični osigurani tim i policija RS doći u sukob sa svakom državnom agencijom koja pokuša da ga uhapsi. Ovaj slučaj također je razotkrio i nejedinstvo unutar Evropske unije u pogledu pristupa Dodiku. I dalje uživa snažnu podršku pojedinih država poput Mađarske, koja je navodno poslala specijalne jedinice spremne da ga izvuku u slučaju hapšenja. Uprkos oštrim osudama njegovih postupaka od strane zapadnih zvaničnika, te uvođenju dodatnih sankcija od Njemačke i Austrije, mnogi na Zapadu i dalje strahuju da bi njegovo hapšenje moglo izazvati širu sigurnosnu krizu na Balkanu, te radije priželjkuju njegov postepeni politički odlazak.
Ipak, prelaženjem crvenih linija i otvorenim osporavanjem vlasti države BiH, Dodik je ujedno razotkrio vlastitu slabost i očaj. Kako se čini da se prijetnje secesijom bliže slijepoj ulici, njegovi glavni međunarodni saveznici mogli bi ga sve više posmatrati kao teret, a ne kao političku prednost, navodi se u analizi američkog think tanka Atlantic Council.
Ko bi slijedio Dodika u politički ambis?
Ovo je samo posljednja i najekstremnija epizoda u poznatom obrascu ponašanja: Dodik izaziva krizu kako bi iznudio ustupke od domaćih i međunarodnih aktera. Ovaj put, riječ je o ustavnoj krizi kojom Dodik vjerovatno nastoji dobiti povoljan ishod svojih pravnih problema i ostati na vlasti. Njegove prijetnje ratu i podjeli države oslanjaju se na strah Zapada – izražen i kroz senzacionalističke naslove u medijima – da bi mogao gurnuti BiH i region u sukob ako ne dobije šta traži. I dok bi pokušaj otcjepljenja RS gotovo sigurno izazvao regionalni konflikt, broj aktera koji su već pokazali da ne žele ili ne mogu podržati Dodika u takvom scenariju govori u prilog tome da njegove prijetnje, barem zasad, nisu kredibilne.
To se odnosi, prije svega, na same bosanske Srbe – iako mnogi dijele Dodikove ciljeve, nisu uvjereni da bi razgradnja državnih institucija, a kamoli novi rat, bila u interesu RS. Navodno nije bilo široke podrške za pozive da se napuste državne institucije, dok su opozicione stranke iz RS taj potez osudile kao Dodikovu ličnu korist.
Iskustvo Srba na sjeveru Kosova može biti poučno i za bosanske Srbe. U aprilu 2023. godine, Srbi na sjeveru Kosova bojkotovali su lokalne izbore, što je dovelo do pobjede albanskih kandidata uz izlaznost manju od 3,5 posto. Sam Dodik je tada upozoravao da bi bojkot institucija BiH mogao imati slične posljedice za Srbe u RS.
Dodikov plan oslanjao se i na pogrešne procjene vanjske politike. Njegove nade da će administracija Donalda Trumpa promijeniti kurs američke politike na Balkanu u njegovu korist srušene su nakon što je državni sekretar Marco Rubio u martu otvoreno osudio njegove poteze. Iako Rusija i dalje ima interes da destabilizuje region i time odvrati pažnju i resurse Zapada od Ukrajine, jasno su ograničeni i dometi njene podrške Dodikovoj secesionističkoj agendi – posebno ako ključni saveznik i susjed, Srbija, ne da zeleno svjetlo.
Kako Vučić vidi situaciju?
Politička pozicija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u ovom kontekstu pokazuje zašto je Dodik proteklih godina imao njegovu podršku. Kao i u slučaju kosovskih Srba, Dodikove provokacije Vučiću su služile za raspirivanje nacionalističke retorike unutar Srbije, uz istovremeno održavanje slike "konstruktivnog" lidera prema Zapadu.
Dodikova politička sudbina sada bi mogla postati Vučićeva pregovaračka valuta. Vučić vodi zemlju koja se sve više udaljava od demokratskih principa i koja se suočava sa masovnim i dugotrajnim studentskim protestima. Nije nemoguće da Vučić odluči žrtvovati politički iscrpljenog Dodika kako bi zadovoljio Zapad i ojačao vlastite pozicije. Bez podrške Beograda, Dodik više ne bi mogao blokirati rad državnih institucija kroz secesionističku retoriku – ostala bi mu samo mogućnost poštivanja sudske presude ili političkog egzila u Moskvi ili Budimpešti.
Zapad, čini se, više nije spreman tolerisati Dodikove prijetnje destabilizacijom regiona i uglavnom želi njegov odlazak – bilo kroz hapšenje, ostavku ili egzil. Ipak, iako bi njegov odlazak kratkoročno predstavljao dobitak za BiH i odvraćanje od secesionizma RS, Zapad i dalje ne pokazuje isti stav prema njegovim glavnim pokroviteljima – Beogradu i Budimpešti.
Uprkos pozicijama EU, Vučić je nedavno najavio da će prisustvovati vojnoj paradi povodom Dana pobjede u Moskvi 9. maja, te je pozvao rusku Federalnu službu bezbjednosti (FSB) da "istraži" tvrdnje o korištenju zvučnog oružja protiv srbijanskih studenata – što se, naravno, nije potvrdilo. Ovakvi vanjskopolitički signali ukazuju na to da, iako je Dodikova politička budućnost sve neizvjesnija, uslovi iz kojih crpi podršku iz Moskve i Beograda ostaju prisutni – čekajući novu priliku.
