Dodik i Čović pripremaju nasljednice: Ko će zamijeniti aktuelne šefove HDZ-a i SNSD-a?
Nije tajna da se historija, a posebno ona ratna, često koristi u dnevnopolitičke svrhe i odbranu ličnih interesa i bogatstva. Teške riječi produbljuju nesuglasice, a potenciranje nacionalističih narativa uzburkava mase. Naša zemlja i zato je meta etnonacionalističkih elita i na domaćem, ali i vanjskom planu, naročito kada je riječ o susjedima. Svakog ljeta, pa i ovog, BiH je između dvije oluje.
Govori predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i osuđenog Milorada Dodika na skupu u Sremskim Karlovcima, 30 godina nakon Oluje, bili su sve osim komemorativni. A Hrvatska je zanemarila nužni pijetet prema srpskim žrtvama. Politolog i politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero smata da sa hrvatske strane nije dobro to što se vraća unatrag.
Bolje društvo
- Prije pet godina, kad smo obilježavali 25. godišnjicu Oluje, imali smo tri sjajna govora i predsjednika (i tadašnjeg i sadašnjeg) Republike Hrvatske Zorana Milanovića i premijera (i tadašnjeg i sadašnjeg) Andreja Plenkovića, a posebno Borisa Miloševića, tada potpredsjednika Vlade, danas predsjednika Srpskog narodnog vijeća. Tada smo dostigli razinu na kojoj danas, nažalost, više nismo - da smo istovremeno obilježavali značenje oslobodilačke akcije Oluja, da smo slavili pobjedu, a da smo imali i nužan pijetet prema stradanju naših sugrađana srpske nacionalnosti, a koji su stradali pretežno nakon završetka akcije Oluja. U tom trenutku smo bili, na neki način, bolje društvo nego što smo danas, kaže Gjenero.
Smatra da su se, nažalost, i u okruženju i u unutrašnjim odnosima, odvijali procesi koji nisu išli naruku uključivosti i koji nisu pogodovali tome da se do kraja razvije potencijal onoga što naziva konstitucionalnim patriotizmom kod pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj.
- Nažalost, to gubimo i, nažalost, to bi se dugoročno moglo iskazati kao velika, teška politička greška političkih elita u Hrvatskoj. Kad govorimo o Srbiji, onda valja biti svjestan da je ono što se govorilo o tajnom Memorandumu 2 Srpske akademije nauka i umjetnosti itekako na djelu, a ta politika Memoranduma 2 se naročito snažno odnosi na procese vezane uz Bosnu i Hercegovinu. Tu je negiranje genocida u Srebrenici posebno važno, ali se odnosi i na ostatak novije povijesti, dakle, i na odnos prema onome što se dešavalo u Hrvatskoj, a što je na neki način okončano Olujom, kaže Gjenero.
A osim što provodi upute Memoranduma 2, ističe Gjenero, Vučić dodatno zaoštrava sukobe.
- To čini zajedno sa, ja ću reći bivšim predsjednikom manjeg entiteta u BiH, gospodinom Dodikom - jer mislim da treba poštivati zakon i biti svjestan da je po sili Izbornog zakona pravomoćnom presudom Suda BiH kojom je osuđen na više od šest mjeseci zatvora, Dodik prestao biti predsjednikom entiteta. Dakle, zbog unutarnjih problema koje imaju i Vučić i Dodik, njima treba radikalizacija, njima treba narativ o navodnoj ugroženosti Srba svih i svuda, njima treba narativ o navodnoj velikoj međunarodnoj zavjeri protiv ne samo Republike Srbije nego i srpskog svijeta i srpskog naroda. Sve to govori, zapravo, o unutarnjim problemima koje Vučić ima kod kuće, pri čemu je problem s pozicijom Dodika, za njega, zapravo najmanji, objašnjava Gjenero.
Govoreći o lideru HDZ-a BiH i njegovom odnosu prema Dodiku, Gjenero smatra da je Dragan Čović dovoljno racionalan akter da zna da je pravosnažnom presudom za Dodika završio politički život.
- Meni se čini da je Čović shvatio i to da više levantinskim igrama sa Dodikom ne može ostvarivati dodatne dobiti u odnosu na svoju poziciju unutar Federacije i na razini BiH. Tako da mislim da je taj odnos došao kraju. Jednostavno, tu nema više manevarskog prostora za bilo kakvu ozbiljnu suradnju, ističe Gjenero.
Smjena generacija
Čini mu se, a to potvrđuju i neki glasovi koji dolaze iz krugova političke elite Hrvata u BiH, da je Čović shvatio i to da je u novom političkom razdoblju, koje će nastupiti nakon narednih općih izbora u BiH, došlo vrijeme i za smjenu generacija i promjenu u političkom vodstvu.
- Navodno da Čović priprema gospođu Borjanu Krišto (predsjedavajuća Vijeća ministara BiH; op. a) da preuzme vođenje HDZ-a BiH i da izvede tu nekakvu tranziciju. To znači na neki način da bi i pozicija gospođe Krišto pomalo naličila na poziciju koja čeka sadašnju članicu Predsjedništva BiH koja će vjerovatno preuzeti ulogu koju je do sada igrao Dodik, odnosno koja će biti otprilike Dodiku ono što je ratnom zločincu Radovanu Karadžiću bila Biljana Plavšić, također osuđena zbog ratnih zločina u BiH, zaključuje Gjenero.
Dnevnik O kanala u cijelosti pogledajte u nastavku:
