Djevojčica spašena iz “kuće strave” ostavljena bez utočišta: Sigurne kuće je ne žele primiti
Nakon što je javnost u Bosni i Hercegovini bila zgrožena otkrićem tzv. “kuće strave” u Brčkom, gdje je pronađeno 31 dijete uzrasta od nekoliko mjeseci do 12 godina, žrtve trgovine ljudima i porodičnog nasilja, činilo se da su institucije i nevladine organizacije uspjele zajednički reagirati. Djeca su premještena u sigurne kuće širom BiH i predata na brigu sistemu. Međutim, isti taj sistem ovih dana suočen je s ozbiljnim optužbama zbog načina na koji je tretirao jednu od djevojčica iz tog slučaja.
Prema riječima Mirsade Bajramović iz Udruženja “Zemlja djece u BiH”, koja je od početka uključena u slučaj, djevojčica je nakon što je razbila TV uređaj u sigurnoj kući u naletu bijesa, upućena na psihijatrijsko vještačenje. Ljekar psihijatar tada je zaključio da nije potrebna hospitalizacija, niti tretman, ali sigurna kuća nije željela primiti djevojčicu nazad.
Privremeni staratelj je bio prisiljen da djevojčicu premjesti u Banjaluku, na Kliniku s kojom Pododjeljenje za socijalnu zaštitu ima potpisan sporazum. Nakon nekoliko dana, doktorica iz klinike je potvrdila da se djevojčica dobro ponašala, da ne pokazuje znakove poremećaja i da bi njeno daljnje zadržavanje bilo protuzakonito, piše N1.
Usprkos naporima da se pronađe novi smještaj, sigurne kuće širom zemlje su odbijale prijem. Jedna je u početku pristala, ali je pred sam dolazak djevojčice promijenila odluku, navodno nakon što je saznala za incident u prvoj sigurnoj kući. Kako kaže Bajramović, “neće niko problem”.
Privremeni staratelj, uz pratnju socijalnog radnika i predstavnika udruženja, proveo je dan tražeći rješenje. “Svi se ograđuju i niko ne provodi preporuke ombudsmena. Ovo je najdrastičniji oblik kršenja prava djeteta. Dijete koje je bilo žrtva porodičnog nasilja sada je žrtva institucionalnog nasilja”, kazala je Bajramović.
Djevojčica je na kraju privremeno smještena na staru lokaciju, gdje je boravila i ranije nakon spašavanja iz “kuće strave”. Kako je sama svjesna svoje situacije, doživljava snažno razočarenje i osjećaj napuštenosti od strane sistema koji je trebao biti njen zaštitnik.
Na web stranici Sigurne kuće FBiH, pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, navodi se kako su sigurne kuće mjesta gdje se zadovoljavaju osnovne potrebe, pruža psihosocijalna i pravna podrška, te kreira sigurno okruženje za žene i djecu žrtve nasilja. Ipak, u ovom slučaju, djevojčica koja je preživjela teško zlostavljanje i trgovinu ljudima nije pronašla tu vrstu podrške.
Uprkos misiji i viziji sigurnih kuća kao utočišta i mjesta oporavka, praksa je pokazala da postoje situacije u kojima su vrata zatvorena i za one kojima su najpotrebnija.
