Djeca poginulih boraca bez posla dok stranački kadrovi zauzimaju institucije

U Unsko-sanskom kantonu uobičajeno je da uz svaku promjenu vlasti u javnim preduzećima i među budžetskim korisnicima dođe do pomjeranja radnih mjesta gdje je god to moguće. Tako političke stanke revanširaju interese ili osiguravaju svoju bazu naročito u izbornim godinama.

Za stranke to je politički plijen, na žalost za ljude koji ostanu bez posla, a koji nemaju zaleđinu kod nove vlasti, to je direktno ugrožavanje egzistencije. Naprimjer, nedavno se desio slučaj u podružnici Šumarije Bosanski Petrovac, gdje na posao nisu primili sina poginulog pripadnika Armije RBiH Dženisa Đulića.

Kći heroja

- Radio sam u Šumariji sezonski, uz prekide, deset godina. Kada mi je istekao posljednji ugovor na godinu, prijavio sam se na konkurs. Mislio sam da kao dijete šehida imam prednost, ali su zaposlili curu koja radi tek godinu, ali stranačko-politički poguranu i mislim da je u SNSD-u, žalio se Đulić.

Prošle sedmice otvoren je i drugi sličan slučaj, u Zavodu zdravstvenog osiguranja, kantonalnoj instituciji koja poslije Vlade ima najveći budžet u Kantonu i slovi kao idealno mjesto za političko udomljavanje.

- Ponukana nedavnim događajem, odlučila sam podijeliti vlastito iskustvo nepravde. Majka sam troje djece i trenutno nezaposlena, prijavila sam se za konkurs u ZZO na radno mjesto referent za provođenje zdravstvenog osiguranja u poslovnici Velika Kladuša. Dobila sam poruku da je primljen drugi kandidat na osnovu rezultata pisanog testiranja, požalila se javno Mirela Alagić.

Mirela Alagić: Šta mi vrijede komemoracijski pohodi i ulica sa imenom mog oca

Ona je završila Ekonomski fakultet i kćerka je poginulog ratnog heroja Nijaza Begića Kese, načelnika štaba 517. oslobodilačke brigade 5. korpusa koji je poginuo u slamanju neprijateljske ofanzive Spržena zemlja, istakao se u operacijama Mač i Štit i po kojem i ulice u Krajini nose ime.

Umjesto njegove kćerke, kandidat za njeno radno mjesto je, nezvanično, jedan od od kadrova vladajućeg NES-a iz njihove podružnice u Velikoj Kladuši.

Ono čega se Mirela pribojava i na što se žali, jeste to što niko više pri bodovanju ne uzima u razmatranje prednosti koje bi djeca poginulih boraca trebala imati. Skupština USK-a kao najveći zakonodavni organ u Kantonu redovno propisuje i usvaja zakonske odredbe i na papiru daje privilegije boračkim kategorijama. U svrhu njihove zaštite radi Ministarstvo za pitanje boraca kao i Fond za demobilisane borce, ali u praksi i to zavisi od toga koja je stranka i ko su im podobni.

Šutnja u ZZO

- Duboko sam potresena i teško mi je to izraziti riječima, zato sam se izrazila otvorenim javnim pismom, kazala nam je Mirela Alagić.

Kontaktirali smo ZZO USK-a, oni su zahtijevali dopis na njihov službeni mail, a nakon upita kontaktirali su nas samo da kažu kako još nije okončana procedura u ovom predmetu i da se neće oglašavati sve dok se to ne završi.

Pritom, prenijeli su nam dojam da im nije pravo zbog Mirelinog oglašavanja, ali da ona nije to učinila, pitanja je kako bi se stvar u tišini završila.

- Odustati neću zbog uvjerenja da trebamo imati pravedan odnos prema državi koju nismo dobili potpisom na papiru nego položenim životima, zaključila je Mirela Alagić.