Direktan uticaj na BiH: Naftni lobi, ruski oligarsi i političke strategije HDZ-a

Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, i njemu bliske strukture unutar HDZ-a BiH, preko PPD-a i sličnih kompanija, učestvovali su u kreiranju energetskih politika koje su, osim prema Zagrebu i Beogradu, bile usmjerene i prema Moskvi. Ne treba zanemariti ni ulogu naftnog lobija, koji u Hrvatskoj ima snažne veze s ruskim oligarsima. INA, koja je pod kontrolom MOL-a i djelomično hrvatske vlade, godinama je predmet geopolitičkih igara u regiji. 

Interesi ruskih naftnih kompanija, poput Gazproma i Lukoila, često su se preklapali s političkim strategijama HDZ-a Hrvatske, što dodatno komplicira odnos Hrvatske prema BiH, posebno kada je riječ o ekonomskim interesima i energetskim projektima.

Hrvatska politika prema BiH (II)

Dragan Čović i "nedovoljni ruski uticaj u BiH": Kako i s kim je gradio odnose sa Beogradom

Jedan od ključnih aktera u energetskim vezama između Hrvatske i Rusije je Prvo plinarsko društvo (PPD), kompanija iz Vukovara koja je postala glavni uvoznik ruskog plina u Hrvatsku. 

PPD je dugi niz godina imao ekskluzivan ugovor s Gazpromom, omogućavajući mu dominaciju na hrvatskom tržištu plina. PPD je također bio uključen u različite energetske projekte, često u koordinaciji s političkim strukturama bliskim HDZ-u Hrvatske i HDZ-u BiH.

Osim PPD-a, značajnu ulogu u rusko-hrvatskoj energetskoj saradnji ima i Lukoil, koji je preko svojih kompanija prisutan na hrvatskom tržištu naftnih derivata. Lukoilove benzinske stanice, ali i poslovanje u sektoru trgovine naftom i plinom, dodatno povezuju Hrvatsku s ruskim energetskim interesima. U tom kontekstu, često se spominje i utjecaj ruskih finansijskih institucija, poput Sberbanka, koji je do skoro bio jedan od ključnih kreditora velikih hrvatskih kompanija.

Energetski interesi Hrvatske i Rusije nisu samo ekonomski, već imaju i političku dimenziju. U više navrata je Andrej Plenković balansirao između EU politike diverzifikacije energetskih izvora i održavanja stabilnih odnosa s ruskim energetskim gigantima. Dok je s jedne strane Hrvatska promovisala LNG terminal na Krku kao alternativu ruskom plinu, s druge strane, kroz firme poput PPD-a, nastavila je biti oslonjena na ruske energetske resurse.

Povezanost hrvatskog naftnog lobija s ruskim oligarsima i političkim strukturama dodatno komplikuje položaj Hrvatske unutar EU i NATO-a, posebno u kontekstu sve većeg pritiska zapadnih saveznika na smanjenje ruskog uticaja u regiji. Ove energetske veze imaju direktan utjecaj i na BiH, jer političke odluke u Zagrebu često dolaze u koliziju sa zapadnim strategijama energetske nezavisnosti Balkana.