Dino Mustafić: Etničke kvote će nam doći glave

Predstava “Šestorica protiv Turske” Narodnog pozorišta Kosova odigrana je u Sarajevu u sklopu Regionalnog teatra u Narodnom pozorištu. Prije same izvedbe Ambasada Republike Turske poslala je protestnu notu, oštro se protiveći ovom teatarskom događaju. Teatarska kuća na Obali odbila je svaki vid ideološke cenzure. Upravo o ovome počinjemo razgovor u podcastu Oslobođenja sa direktorom Narodnog pozorišta u Sarajevu Dinom Mustafićem.

Predstava je doživjela ovacije u Sarajevu, glumački tim - koji je na protestnu notu reagirao pozivajući publiku da vidi komad, pa tek onda da o njemu sudi, bio je više no zadovoljan, a sam autor Jeton Neziraj kazao je kako je Sarajevo dokazalo da je slobodan grad.

Odupiranje cenzuri

- Predstava je već nakon prvih reakcija u javnosti, koje su bile negativne, imala veći odjek kada je u pitanju prodaja karata i to je veliki dio publike motivisalo da dođe i vidi zapravo o čemu se radi. Predstava je bazirana na istinitom događaju o deportaciji šest državljana Turske sa Kosova pod optužbom da su gulenovci. Predstava je na jednom univerzalnom nivou priča o represivnim sistemima, o autokratiji. Ne referira se samo na odnose između Turske i Kosova nego globalno propituje sisteme vladanja, pojašnjava Mustafić.

Ovo nije prvi put da se kod nas neke predstave, koje su neviđene, unaprijed stavljaju na stub srama.

- Mi smo o tome i kao kuća i ja kao pojedinac, koji sam potpisao to saopštenje, podržani od svih umjetničkih direktora i svih organa upravljanja u Narodnom pozorištu, imali jedan nedvojben stav. NPS je jedna nezavisna umjetnički vođena institucija, a prva i jedina prava provjera naših odluka je publika. Činjenica da je publika ispratila predstavu dugotrajnim aplauzom govori o umjetničkoj vrijednosti te predstave, ali i o nečemu mnogo važnijem, a to su sloboda mišljenja, sloboda izražavanja i odupiranje bilo kakvim tendencijama cenzure, koja je u ovom slučaju bila ideološka i politička, kaže Mustafić.

Dodaje i da je Kanton Sarajevo jedan od rijetkih kantona koji u zakonu o pozorišnoj djelatnosti ima paragraf koji sprečava bilo kakav oblik cenzure.

- Prijatelji neće uređivati šta se dešava u mom dnevnom boravku. Mi smo dovoljno pametni, sposobni, kompetentni i znamo da mi sami možemo odlučivati da li su određeni sadržaji programski prihvatljivi i adekvatni, ističe Mustafić.

Đavo ostaje u detaljima. Kako udruženja koja toliko često posežu za patriotizmom, za zaklinjanjem u vrijednosti Bosne i Hercegovine, odjednom sad staju na stranu zvanične Ankare, ne gledajući i ne razmišljajući, pa čak ni o činjenicama da je i direktor NPS-a kome se obraćaju i sam bio pripadnik Armije Bosne i Hercegovine.

- Nije fer, pošteno, etično govoriti u ime cjelokupne populacije. Ja ne govorim nikada sakriven iza nekakve institucije, ni iza bilo kakve populacije. Ja uvijek govorim samo i jedino isključivo u svoje ime. I to je onaj princip za koji se zalažem u javnom prostoru. Sloboda individualnog govora. Ništa na našem repertoaru nema uvredljivo, mrzilački, diskriminatorno ili uvredljivo po univerzalna ljudska prava. Pozorište je odvajkada bilo kritički odraz poteza vlasti, režima, preispitivali su se društveni poreci i sistemi. Drago mi je, godili su mi naslovi, kada je odigrana predstava ne samo naših gostiju sa Kosova nego i urednika medija, časopisa iz Italije, Francuske, Njemačke, gdje je prošla ta vijest da je Sarajevo pokazalo da ima umjetničke nezavisne institucije i da je na neki način odbranilo slobodu govora i slobodu mišljenja, ponosno govori Mustafić.

Kako se vlast odnosi prema kulturi i umjetnosti?

- Imamo mnogo prostora za nezadovoljstvo. Moramo biti svjesni da plaćamo danak izuzimanju kulture i umjetnosti iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i njihovo spuštanje ingerencijski na kantonalnu razinu. Kultura je ona koja nas spaja. Kultura nas uči i dijalogu. Ono gdje stvari počinju da se jako komplikuju, to su entitetske i kantonalne razine, gdje je kultura pridodata uglavnom na kantonalnim nivoima - osim u Sarajevu, obrazovanju. Na državnom nivou je pridodata civilnim poslovima, a na federalnom je predata u ruke jedne političke partije - HDZ, koja nije sa svojim ministrima do sada pokazala bilo kakvu želju dijaloga sa strukom i koja je sve učinila na demetropolizaciji, prije svega Sarajeva, i želji da ono što je internacionalni oblik kulture svede isključivo na etnički princip, vodeći sa onom prokletom računicom koja ovu državu uništava. To je HSB komponenta. Te etničke kvote će nam doći glave. One će, prije svega, degradirati struku, na neki način potpuno uništiti kulturni život. Ja se sada pitam, da li je dolazak trojke kao jedne socijaldemokratske, socijal-liberalne koalicije sa jednom centralističkom strankom, kakva je Narod i pravda, potpuno intelektualno i politički zanemarila aspekt kulture i umjetnosti u razgovorima sa koalicijskim partnerom, tu mislim na HDZ, na nivou entiteta ili ako hoćete na nivou kohabitacije sa SNSD-om. Jeste, izričit je Mustafić.

Veličina takvih problema najbolje se vidi u odnosu prema BHRT-u.

Dino Mustafić u “Direktno sa Vildanom Selimbegović”: Ne vjerujem da ćemo dobiti novo Vijeće ministara

- Slabljenje javnog servisa BHRT-a je strateška odluka. Znamo bogatu historiju BHRT-a, vidimo koliko je ona bila značajna. E, zašto se to sprečava? Pa, da bi se mogla do kraja završiti ova politička agenda, gdje se sve dijeli na teritorije i narode. Mi prisustvujemo toj demontaži kičme države BiH. Mi nećemo moći ući u EU bez jakog servisa. Mi smo u jednom velikom glibu, historijskom, ističe Mustafić.

“E, moje Sarajevo”

Ne vjeruje da ćemo dobiti novi saziv Vijeće ministara BiH.

- Dragan Čović će to držati kao keca u rukavu. Ne znam ni kako će se raspisati izbori, a i Dodik igra na istu kartu. To je šibicarenje, govori Mustafić.

Kako će završiti protesti u Srbiji?

- Mislim da je to proces koji će da traje. Sigurno je da njegova snaga nije više onakva kakva je bila. Ne postoji unisono mišljenje. Srbijansko društvo je duboko podijeljeno. Oni koji se raduju nekim nemirima, stradanjima ili nasilju koje bi se moglo desiti u Srbiji, nisu pameti, nikakve. Nikakve, zaista. Zato što to ne može biti bez konsekvencija i za druge države, kaže Mustafić.

Na kraju je podijelio i ekskluzivnu vijest da je Zlatan Fazlić Fazla napisao sinopsis za mjuzikl.

- Rekao bih da je to jedna vrsta spomenika Sarajevu. I zove se “E, moje Sarajevo”. Maestro Ranko Rihtman radi aranžmane i on će ih dirigirati. Ja ću režirati taj mjuzikl, što će biti prvi domaći mjuzikl, autohtoni, zaključuje Mustafić.