Danas slavimo 82 rođendan: "Novinarstvo je strast", a "Oslobođenje je zadržalo časnu ulogu"

/Damir Deljo
Prvi broj našeg Oslobođenja izašao je prije 82 godine. Štampan je u selu Donja Trnova nadomak Ugljevika. U jeku Drugog svjetskog rata, Rodoljub Čolaković odlučio je osnovati Oslobođenje i postao je prvi glavni i odgovorni urednik lista koji i danas ponosno prkosi vremenu. Nastali smo kao otpor fašizmu, prkosili ratovima, a opstajemo i danas, uz brojne pritiske. Polako ali sigurno koračamo dalje. U moru naših uvaženih saradnika/ca i prijatelja/ca, zamolili smo nekoliko njih da podijele sjećanja koja ih vežu za Oslobođenje, upute poruke ohrabrenja, ali i kritike, sve sa ciljem kako bismo sutra bili uspješniji. Zbog naših čitatelja/ki. Zbog bh. društva, ali i okruženja. Jer za sve nas, Oslobođenje nije samo puko radno mjesto.
Poruka iz Londona
Dr. Neven Anđelić sa Regent’s University London prisjetio se prvog susreta sa Oslobođenjem i prvih koraka u novinarstvu.
“Tek ušavši u tinejdžerske godine, porodica je doselila u Sarajevo iz Karlovca i jedan od prvih šokova je bila dnevna novina - Oslobođenje. Jedna strana na latinici, a druga na ćirilici, koju sam učio samo jednu godinu u hrvatskom školskom sistemu. Moram reći da mi se sviđa kada povodom jubileja Oslobođenje objavi i na ćirilici nešto.
- Čak je i jubilarna majica bila takva. Potom sam od pučkoškolskog čitaoca postao aktivni sudionik procesa informisanja - dostavljao sam Oslobođenje na kućna vrata rano ujutro i zarađivao neki džeparac.
- Nije dugo trajalo, da li zbog slabe plaće ili zbog ranog ustajanja, nije ni važno. Potom, već kao student, pokušavajući postati novinar, trebala mi je neka službena potvrda - objava teksta u Oslobođenju. Nekako je meni, neiskusnom dvadesetogodišnjaku, izgledalo da sam sve ostvario nakon prvog teksta u ozbiljnoj novini”, istakao je dr. Neven Anđelić.
Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke, uputila nam je važnu i ohrabrujuću čestitku.
“Koračati devetom decenijom zaslužuje duboki naklon i poštovanje. Opstati, posebno u našim uslovima, turbulentnim vremenima, ratnim vremenima i to kada je politika pokorila sve što joj se našlo na putu, vrijedno je hvale. Iskrene čestitke zbog toga što ste ostali svoji, profesionalni, otvoreni i za drugačije poglede i mišljenja, čime ste dali veći doprinos demokratizaciji bh. društva nego mnogi drugi akteri koji su imali veći prostor i utjecaj”, rekla je Tanja Topić.
Nezaobilazna tradicija
Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, sumirao je desetljeća našeg djelovanja.
“Oslobođenje je hroničar naše svakodnevnice. Prvi zapis o događajima koji nas okružuju. I ma koliko to nekome izgledalo nevažno, nakon nekog vremena prelistavajući novinu svaka priča koju je Oslobođenje dalo u narod, postane važna. Ponekad i neugodna. No, to i jeste bit medija.
- Da istražuje, opominje, kritikuje, obrazuje, usmjerava. Svjetionik u mraku, svjetlo na kraju tunela. U vremenu hiperprodukcije, kada je značaj informacije postao gotovo bezvrijedan i vrijedan pažnje onoliko koliko neki tekst ima klikova na internetu, opstajati kao novina znači više nego umijeće.
Uposlenici Oslobođenja mogu biti ponosni. Najstarija su dnevna novina, krčili su put novim pokoljenjima. Jedni su od rijetkih čiji zapisi imaju mjesto u arhivama Bosne i Hercegovine. Kao trajno svjedočenje o historiji našeg vremena. Oslobođenje su stvarali najbolji među nama. Rodoljub Čolaković, Avdo Humo, Skender Kulenović i Branko Ćopić. Raif Dizdarević je bio prvi kurir. Ivo Andrić i Meša Selimović su u novini objavljivali svoja djela. Derviš Sušić i Mak Dizdar su bili urednici.
Ne treba zaboraviti ni Kemala Kurspahića i Hamzu Bakšića. Novinarstvo nije posao. Strast je to donošenja vijesti. Opredjeljenje za bolje i pravednije društvo. Izbor da se posjeduje radno vrijeme. Da si kao novinar uvijek na usluzi čitateljima. Željom da se tačna i provjerena informacije dostavi, pa i u momentima rata kada je središte novine u plam enu. Odnosno, voljom za nezavisnom i demokratskom državom. Stalnim uspjesima, no da i u budućnosti djelujete kao nezaobilazna bosanskohercegovačka tradicija o kojoj bi negdje država obavezno brinula, Oslobođenju od srca želim sretan rođendan”, poručio je Edvin Kanka Ćudić.
Časna uloga
A poruke ohrabrenja stigle su i iz susjedne nam Srbije.
“Kao sarajevski student sam pratio Oslobođenje i u ona vremena nekadašnje Jugoslavije. Oslobođenje je bilo i tada jedno od vodećih dnevnih listova u Jugoslaviji.
- Ono je posebnu ulogu igralo i za vreme rata. Za vreme rata je izgorela zgrada ove novinske kuće, ali je list nastavio da izlazi i da obaveštava građane o svemu šta se dešava. Neki brojevi su dopirali i van Sarajeva, tako da je i u to vreme zadržalo objektivnost.
- U današnje vreme je jako važna uloga Oslobođenja, jer su mnogi listovi - ja mogu da napravim i paralelu sa Srbijom - potpali pod uticaj vlasti, ustvari pod kontrolu vlasti i šalju poruke populizma, nacionalizma, pa čak i profašističke poruke. Za razliku od takvih glasila, Oslobođenje je zadržalo časnu ulogu koju je igralo 82 godine.
Jedan je od svetionika dnevnog novinarstva, jer je list koji se suprotstavlja tendencijama populizma, nacionalizma, list koji je građanske orijentacije i koji stvara pravu atmosferu kakva bi trebala da vlada u multietničkoj Bosni i Hercegovini, gde građane pokušavaju da zavlade nacionalni lideri. Želim da još dugo, dugo izlazite na dobrobit novinarstva i građana koji vas prate, vaših čitalaca, jer nema puno glasila takvog karaktera u našem regionu koji je sav uzavreo i koji je sada preplavljen nacionalizmom”, istakao je Aleksandar Popov, počasni građanin Grada Sarajeva i direktor novosadskog Centra za regionalizam.
U ime naše redakcije, upućujemo zahvalu svim našim čitateljima/kama, ali i vječnim kritičarima/kama. Zahvaljujemo i saradnicima/ama i prijateljima/cama naše kuće. Jer, bez svih vas, ne bi bilo nas. U duhu antifašizma u kojem smo i osnovani, obećavamo da ćemo nastaviti raditi za sve građane/ke. Nastavit ćemo koračati stazama otpora zlu. Stazama borbe za pravednije društvo, jednakost i istinu.