Da bi ratari išta zasijali, moraju prodavati stoku

I dok rastu cijene goriva, đubriva, sjemena, jedino što ne raste u Bosni i Hercegovini je briga za poljoprivrednike. Nije da zemlja čeka, ona traži svoje na vrijeme, bez obzira na cijene i krize. Oni koji je obrađuju sve češće se pitaju ima li smisla počinjati novu sjetvu kad svaki novi dan donosi novi udar na džep.

Loš znak

Lanac poskupljenja zategnut je do pucanja, a na njegovom kraju ponovo su isti ljudi. Poljoprivrednici. Oni koji, po nepisanom pravilu, uvijek nekako izguraju, pa se valjda zato i podrazumijeva da mogu izdržati još malo. Ipak, ako išta ova zemlja zna, onda zna inat svojih ljudi. Njive neće ostati prazne. Poljoprivrednici će, kažu, naći način da zemlja ne ostane neobrađena.

- Zemlja neće ostati neobrađena, narod će se snaći, posijat će nekako, zadužit će se... Banke, krediti, nešto će prodati, nešto stoke. Posijat će se, a kako, pa to najbolje seljaci znaju, kaže Darko Živković, poljoprivrednik iz Ostojićeva, za BN.

Iz federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kažu da se ove godine očekuje sjetva kukuruza za zrno, silažnog kukuruza, soje i povrtnih kultura na površinama približno istim kao i prethodnih godina.

Proljetna sjetva u Tuzlanskom kantonu u punom je jeku, a prema planovima za ovu godinu, trebalo bi biti zasijano više od 36 hiljada hektara zemljišta, od čega se najveći dio odnosi na žitarice.

Poljoprivrednik Haso Kamberović iz Gradačca obrađuje oko 700 duluma zemljišta i ističe da je zbog poskupljenja prinuđen zasijati manju površinu nego ranije, ali i prodavati dio stoke kako bi pokrio troškove proizvodnje.

- Ovo je katastrofa, ne znam kako ćemo izaći nakraj. Gorivo poskupjelo, repromaterijal poskupio. Ovo nije dobro, nemamo pojma kako ćemo posijati zemljište. Valja skidati grla i uzimati repromaterijal, jer nemamo drugog rješenja. Svakako ćemo smanjiti sjetvu, a nije to problem samo poljoprivrednika iz Gradačca, nego problem svih poljoprivrednika u Bosni i Hercegovini, upozorava Kamberović.

Upozorenja stižu i od Save Bakajlića, predsjednika Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice, koji kaže da su troškovi proizvodnje znatno veći nego prethodnih godina i da poljoprivrednici ulaze u jednu od težih sezona.

- Oni koji upravljaju ovom državom ne vode računa o tome šta će biti sutra, nego samo šta će biti danas. Poljoprivredni proizvođači su prepušteni sami sebi. Cijene repromaterijala su skočile za skoro 50 posto. Gorivo je skuplje, a ključno je za mašine, za traktore. Nezamislivo mi je da niko ne reaguje. Prepušteni smo sami sebi, dosta ljudi pokušava da rasproda stočni fond, a to je veoma loš znak, jer se to ne može preko noći povratiti. Domaću proizvodnju niko nikad nije htio zaštititi, kaže Bakajlić za naš list i dodaje da je bh. poljoprivredu sahranio uvoz.

Savo Bakajlić: Niko ne misli šta će biti sutra

Prazna polja

- A i građani koji jedu splačine koje dolaze u BiH preko uvozničkog lobija se sad hvataju za glavu. Ni ne zna se još šta je ovaj narod pojeo, tek ćemo u budućnosti vidjeti. Mi ćemo pokušati zasijati, da imamo hrane, ali sve nas je manje i manje. Semberija je za 10 godina izgubila 10.000 poljoprivrednih proizvođača i to je pokazatelj kuda sve ovo vodi. Dvije su opcije, ili ćemo prestati da se bavimo proizvodnjom ili ćemo morati sjesti i dogovoriti da to bude onako kako treba, jasan je Bakajlić.

Napominje kako nije moguće da “mi proizvedemo prošlogodišnju pšenicu u Semberiji za 36 feninga, a sad cijena vekne hljeba od 450 grama košta 2,5 ili tri marke”.

- Pa, to je apsurd, zaključio je Bakajlić.