CSS o zanemarivanju odbrane BiH: Stado ovaca koje čeka predatora
OS BiH/Web
Iz Centra za sigurnosne studije objavili su najnoviju kritiku vlastima u BiH, a tiče se odbrane, oružanih snaga, te ulaganja u iste.
U dokumentu se navodi da potrebe OS BiH nisu zadovoljene te da vladajuće strukture, bilo trenutne, ili prošle ne pridaju adekvatan značaj ovom gorućem problemu. U nastavku teksta prenosimo njihovu objavu u cjelosti.
- Centar za sigurnosne studije, s dubokom zabrinutošću, još jednom ukazuje na indolentnost političkih strukura u odnosu na stanje u sektoru odbrane.
Svjedočimo tektonskim promjenama na međunarodnom planu koje su nagnale sve države svijeta da usmjere državne politike na zaštiti svojih nacionalnih interesa u domenu odbrane i sigurnosti, saopštili su iz Centra.
Izuzetni napori se ulažu i na multilateralnom planu kako bi se osigurala kohezija i jedinstvo unutar saveza, poput NATO-a, ali i izgradnja samostalnih sposobnosti na zaštiti granica EU u slučaju nepostizanja ili promjene dogovora oko budućnosti NATO saveza s novom, nepredvidljivom administracijom SAD-a.
Čvršće vojno-odbrambene veze između Rusije, Kine, Sjeverne Koreje i Irana (poput nedavno odobrenog strateškog partnerstva Rusije i Irana) ukazuju na mogućnost da kratki i geografski ograničeni ratovi prerastu u dogotrajne sukobe na više frontova.
Dešavanja oko Ukrajine te podrška Rusiji od navedenih aktera u političkom, ekonomskom, ali i vojnom smislu, nedvosmisleno iskazuju polaritet na međunarodnoj sceni koja pokušava iznaći modalitet novog svjetskog poretka.
Kako se može primjetiti, taj novi poredak će, bar u prvom stadiju, počivati na osnovama političkog realizma, gdje nacije nastoje maksimizirati svoju moć i interese kako bi učinile sve da ojačaju svoju snagu i spriječe opasnost od agresije i eventualnog napada na teritorijalni integritet i suverenitet. Naši susjedi su već prije nekoliko godina ispravno prepoznali tu globalnu neizvjesnost te ulažu znatna sredstva u jačanje svoje moći u vidu modernizacije i opremanja oružanih snaga. Izjava predsjednika susjedne zemlje da “ko ne bude imao ozbiljnu vojsku, odvraćajućeg karaktera biće napadnut i pojeden“ možda i najrealnije oslikava trenutno stanje u kojem se nalazi BiH i njen odbrambeni sistem.
Bez obzira na pretjerano optimistične izjave ministra Heleza, koji je zasigurno dao lični doprinos i uložio ogroman napor na lobiranju za donacije Bayraktar dronova, antidron sistema, desetaka oklopnih vozila ili predstojeću nabavku neborbenih helikoptera i prateće opreme iz SAD-a, ipak to predstavlja samo kap u moru u odnosu na realne potrebe Oružanih snaga BiH (OS BiH) i istinske garancije za ispunjavanje njihovog mandata na zaštiti suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti BiH. Izdvajanja za odbranu u BiH, u iznosu od oko 390 miliona BAM i visinu BDP-a od 51.2 milijarde BAM za 2024. godinu, predstavljaju samo 0.76 posto u odnosu na BDP. To je daleko najniži iznos u regionu, a da i ne spominjemo članice NATO-a ili zemlje koje smo spominjali u tekstu.
Kada se ovom podatku pridoda i činjenica da u ukupnom budžetu troškovi za plate i lične naknade iznose oko 84 posto sredstava (idealna raspodjela bi trebala biti 50 posto plate, 30 posto operativni troškovi i 20 posto modernizacija), zaista se postavlja opravdano pitanje u kojoj mjeri su kapacitirane odbrambene snage u ovim izazovnim i nesigurnim vremenima da odgovore svojoj prvenstvenoj namjeni zaštite građana u BiH.
Još veću zabrinutost u ovim nepredvidljivim globalnim kretanjima, ali i sigurnosnom ambijentu u bližem okruženju, iskazuje izostanak bilo kakvog političkog dijaloga o ovoj izuzetno bitnoj temi za opstojnost BiH. Dok ovih dana svjedočimo rovovskoj borbi zemalja članica NATO-a o visini izdvajanja za odbrambene namjene (od realnih Rutteovih prijedloga o povećanju na oko 3.5 posto do Trumpovih 5 posto u odnosu na skoro dostignuta izdvajanja od 2 posto u proteklom periodu) niti jedna ozbiljna rasprava o ovom pitanju nije vođena prilikom definisanja nacrta budžeta za 2025. godinu.
Prethodni budžet je povećan kako bi se u određenoj mjeri osigurao i poboljšao standard uposlenika usljed prijetećeg nagovještaja napuštanja i nemogućnosti popunjavanja potrebnog broja pripadnika OS BiH. Takvim ad hoc mjerama ipak se ne može nadomjestiti hroničan nedostatak sredstava za ozbiljnije reforme, koje trenutno provodi i EU, a za koje se nedvosmisleno zalažu svi politički akteri u BiH. Ako po strani neopravdano ostavimo i jedan od deklarisanih vanjskopolitičkih ciljeva oko članstva u NATO-u, što se i de facto i de jure dešavalo u proteklom periodu, zašto se pod plaštom integrisanja u EU bar ne vodi politički dijalog na osnaživanju odbrambenih kapaciteta.
Zemlje EU su dogovorile ambiciozan plan o investiranju 900 milijardi eura u periodu od narednih 10 godina u cilju jačanja i razvoja odbrambenih kapaciteta. U tu svrhu, formiran je Evropski odbrambeni fond i pokrenuta inicijativa pod nazivom “ReArm Europe“ („Ponovno naoružajmo Evropu“). O ozbiljnosti i istinskoj namjeri zemalja članica EU svjedočili smo ovog mjeseca kada je odobren kredit za garancije fondu u visini od 150 milijardi eura radi ubrzavanja procedura nabavki.
U svim zemljama, koje su se opredijelile za investiranje u svoju sigurnost, više su nego svjesni političkih i socijalnih implikacija koje nose ovako ambiciozna i značajna izdvajanja za odbranu. Stoga, neophodno je, paralelno s političkim dogovorom, pristupiti i donošenju finansijskih strategija i modaliteta koji bi politički konsnenzus pretvorili u realan i održiv sistem. Prevaziđeno je mišljenje da izdvajanja za odbranu predstavljaju samo hir trenutne vlasti ili stanja te se svi akteri trebaju suočiti s realnošću da se u cilju zaštite vrijednosti i granica moraju prilagoditi postojeće finasijske doktrine. Što prije to shvate i uhvate se u koštac ekonomski analitičari i donosioci odluka u oblasti finansijskog planiranja, biće lakše uhvatiti korak s Evropom. To podrazumijeva i prihvatanje faktičkog stanja da i tradicionalni domeni i polja djelovanja finansijskih aktera, poput energije, kapitala i cyber prostora, sve više padaju pod okrilje sigurnosne politike.
Izazovno i bremenito vrijeme zahtijeva i odgovorne i stručne aktere koji mogu odgovoriti savremenim, ali i do sada nezabilježenim prijetnjama i rizicima. U nedostatku političke volje za iznalaženje zajedničke vizije o budućnosti BiH, potrebno je bar uhvatiti korak s kretanjima na međunarodnom planu kako bi se osigurala opstojnost i zaštita građana u definisanim teritorijalnim granicama. Potrebne mjere su teške i zahtijevaju značajne kompromise (pad njemačke vlade to ilustrativno pokazuje), ali mudrost i državotvornost se iskazuju kroz vizije i praktično djelovanje odgovornih političara. Uprkos ovim ozbiljnim unutrašnjim izazovima treba se razmišljati i o dugoročnim vizijama vezanim za opstojnost države. Rasprava o finansijskim okvirima u oblasti i kreiranju budžetskih politika, kao što to čini većina zemalja u svijetu, svakako je nešto na čemu se već trebalo početi raditi, ali se zasigurnose neće moći ignorisati u doglednoj budućnosti. Stoga i apelujemo na političke aktere da se pitanjima od interesa za građane posvete što prije, jer svako kašnjenje ili odgađanje će imati ozbiljne posljedice kako po evropski put tako i po budućnost nadolazećih pokoljenja, navodi se u dokumentu Centra za sigurnosne studije koji potpisuje dr. sc. Denis Hadžović.
