(VIDEO) Dževad Tašić: U Oslobođenje sam ušao u kratkim pantalonama

S Dževadom Tašićem, dugogodišnjim novinarom Oslobođenja, Dragan Markovina razgovarao je o dobu njegovog dolaska u tu novinu, o društvenom ambijentu sedamdesetih i osamdesetih u Sarajevu, kao i studentskoj pobuni i otvaranju 1968. Pričali su i o izgradnji Doma mladih i ulozi te ustanove u stvaranju kulturne scene. O previranjima u partiji, novoj generaciji nakon dviju velikih afera Neum i Agrokomerc, o tome kako je kao član izborne komisije doživio prve izbore. O početku rata i o pritisku koji su sarajevski Srbi trpjeli iz Beograda. O njegovoj ulozi u ratnom Oslobođenju. O tome kada je i zbog čega otišao iz Sarajeva i zašto se nikada nije vratio.

Drug iz izviđača

Pričali su i o novinama Bosanska pošta koje je pokrenuo u Norveškoj, o suradnicima novina, tematici i utjecaju kojeg je imala. Razgovarali su i o potencijalnom odnosu dijaspore i Bosne i Hercegovine u budućnosti, o njegovoj knjizi posvećenoj Marindvoru, koju je nedavno promovirao u Sarajevu, te o tome kako je u novinarskom smislu izgledala Olimpijada i može li neka nova olimpijada koju bi zajednički organizirale postjugoslavenske zemlje sanirati ovdašnje odnose.

- Slušajte, ja sam u Oslobođenje ušao u kratkim pantalonama. Zapravo, bilo je to 70-ih godina, ja sam bio na prvoj godini studija, upisao sam filozofiju i sociologiju i, kao što smo svi u to doba radili, pravili smo neki posao za ljeto, nešto da se radi. Ja sam sreo na cesti mog prijatelja, koji je tada volontirao u Oslobođenju, Hajdara Arifagića, koji mi je inače bio drug iz izviđača, jer mi smo bili za Jugoslaviju u izviđačkoj uniformi. I on meni kaže, što ne bi probao da nađeš nekakav poslić u Oslobođenju? Pa, šta ću ja raditi u Oslobođenju? Kaže, dođi, imamo mi sarajevsku rubriku, tu se može volontirati, zaraditi neki dinar, priča Tašić.

I tako je došao u sarajevsku rubriku naših novina.

- Jedan dan primio me Jovan Ajvazović, koji je bio zamjenik, a Mišo Tomičić je bio urednik. Tada je to neka hijerarhija bila. Moram reći da sam ja ušao u Oslobođenje sa jednom zebnjom, sa malim strahom. Mi smo primali Oslobođenje kući, pa znate, tada se to radilo tako da ti dijele novine rano ujutro. Mljekari i oni koji su bili kolporteri ujutro su bili najraniji posjetioci, prisjeća se Tašić.

Dodaje kako su mu roditelji čitali Oslobođenje u kući svaki dan, a on sam čitao je otpozadi, od sporta pa nadalje.

- Kad sam ušao u Oslobođenje, ja sam kao student već znao za puno ljudi koji rade tu, koji su bili na neki način ličnosti u gradu. Ne znam, Aco Štaka je bio čovjek koji je bio autoritet u jugoslovenskom filmu, a Rizo Mehinagić je bio čovjek koji je bio po Bliskom istoku, kad mi nismo znali na karti da pokažemo gdje se on nalazi, i tako redom. Da ne govorim, recimo, o karikaturisti Adiju Mulabegoviću, koji je dobio jedan kompliment koji se zaista teško dobija. Svakoj vladi potreban je Adi. Kad sam ja ušao u Oslobođenje, to je bila galerija ljudi koji su zaista bili autoriteti u svojoj profesiji i u gradu. Urednik kulturne rubrike Oslobođenja bio je moguće u ta doba, ‘70. i ‘80. godina, značajnija ličnost od ministra kulture u našoj republici. To je bilo tako. Hoću da kažem da je moj doživljaj Oslobođenja u tom vremenu bio zapravo vrlo blizak onome što je Oslobođenje imalo među publikom, naglašava Tašić.

Podsjeća da je Oslobođenje imalo veliki tiraž u ta doba, “negdje 60-70 hiljada, a petkom, kad je u njemu izlazio radio i TV program, štampali smo i 100 hiljada i više”.

Papir i ideja

- I to je bila novina iz koje se zaista moglo svašta naučiti. Mnogi su govorili za Oslobođenje da je režimski list, da ne možemo ništa da uradimo da ne dignemo telefon i da ne pitamo CK. A ono što je moj doživljaj Oslobođenja bio i što je zapravo moj ulazak u Oslobođenje potvrdio, jeste da ujutro kada dođeš na posao, moraš donijeti ideju što hoćeš da radiš. Svako jutro počinješ sa bijelim papirom i nosiš odgovornost za ono što ćeš predložiti i što hoćeš da radiš. I dobiješ, ako je to neka ideja koja je dobra, pomoć od svih kolega, ali to moraš sam realizovati, govori Tašić.