Četnički vojvoda među ulicama Banje Luke: Ko je bio Rade Radić?

Ulica Rade Radića, koji je strijeljan 1946. godine
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Predstavnički dom Parlamenta BiH je usvojio 11. januara Inicijativu u kojoj se od nadležnih predstavnika vlasti na nižim nivoima (gradovi i općine) traži da zamijene nazive ulica, trgova, škola i ustanova koje nose imena po osobama koje su pripadale fašističkim snagama u Drugom svjetskom ratu. Inicijativu je, nakon neuspjeha u Skupštini KS-a, predložio državni zastupnik Naše stranke Damir Arnaut.

Lojalan NDH

Inicijativa usvojena u Parlamentarnoj skupštini BiH nije obavezujućeg karaktera za lokalne zajednice u BiH, te je već sada izvjesno da neće rezultirati izmjenama imena ulica koje su nazvane po Draži Mihailoviću, Mili Budaku, Mustafi Busuladžiću... Ipak, to je prilika da podsjetimo na te ulice. Nakon Sarajeva, a prije Mostara, stiže Banja Luka.
U gradu na Vrbasu su od posljednjeg rata promijenjeni nazivi 244 ulice, pa su tako svoje ime na tablama i pločicama ispod brojeva kuća dobili i saradnici okupatora u Drugom svjetskom ratu, četnički vojvoda Uroš Drenović i četnički vojvoda Rade Radić.
Radić je bio politički komesar i član štaba 4. krajiškog partizanskog odreda u Bosni za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon početka ustanka protiv okupatora izvršio je napad na štab odreda, poubijavši sve prisutne članove. Nakon masakra nad partizanima stvorio svoj četnički odred. Postao je četnički vojvoda u pokretu Jugoslovenske vojske u otadžbini Draže Mihailovića. Takođe je sarađivao sa silama Osovine i vlastima NDH. Nakon rata mu je suđeno i strijeljan je 1946. godine kao saradnik okupatora.

Radić je aktivno učestvovao sa svojom jedinicom u zajedničkom napadu Nijemaca i ustaša na civile na Kozari

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Radić je bio jedan od partizanskih komesara u ustanku protiv NDH. Imao je dva sina koja su poginula u redovima ustanika za vrijeme borbe protiv ustaša i domobrana. Zajedno sa Urošem Drenovićem ubrzo je napustio partizane i napravio zasebne četničke odrede. Već krajem 1941. godine došao je u sukob sa partizanima i tražio podršku okupatora, a njegov odred Borje je potpisao lojalnost NDH.
Učestvovao je sa jedinicama NDH u borbi protiv NOVJ. Postavljen je za člana Nacionalnog komiteta Draže Mihailovića.
Formiranjem Glavnog štaba bosanskih četnika na konferenciji, održanoj 21. jula 1942. u Jošavki kod Banje Luke, za komandanta ovog štaba bio je izabran Radoslav Radić. Tako su se četnički odredi na teritoriji zapadne Bosne u isto vrijeme našli pod komandom Radićevog i Birčaninovog štaba.

Ubistvo Stojanovića

​Radić je služio NDH i njemačkom okupatoru ne samo vojno nego i ekonomski. Bio je jedan od ovlašćenih liferanata robe i građe za njemačku vojsku i NDH. Pregovarao je o isporukama hrane i materijala za njemačku i vojsku NDH i potpisivao ugovore. Njegovi četnici su za račun Nijemaca i NDH otkupljivali zob, stočnu hranu, životne namirnice, obezbjeđivali su puteve i mostove.
Radić je aktivno učestvovao sa svojom jedinicom u zajedničkom napadu Nijemaca i ustaša na civile na Kozari. Pritom je iskazao veliku kooperativnost i subordinaciju sa jedinicama Vermahta i NDH, što je kasnije bila jedna od stavki u optužnici protiv njega.
Sljedeće za šta je odgovarao je ubistvo 20 ranjenih partizana 1. aprila 1942. godine u Jošavki, gdje je ubijen i komandant NOVJ Mladen Stojanović, a kasnije istog mjeseca njegovi ljudi su učestvovali u ubistvu još 70 ranjenih pripadnika NOVJ.