Britanski medij: Može li diplomatija kojom je okončan rat u BiH biti rješenje za Izrael i Palestinu
Izraelska novinarka Dahlia Scheindlin u tekstu za Financial Times ocijenila je da su pokušaji izgradnje povjerenja između Izraelaca i Palestinaca bez okončanja rata, okupacije i sukoba iluzija i gubljenje vremena. Prema njenim riječima, jedini način da se povjerenje uspostavi jeste potpuni prekid sukoba, a u analizi je uporedila sadašnju situaciju na Bliskom istoku s iskustvom Bosne i Hercegovine i mirom uspostavljenim Dejtonskim sporazumom.
Autorica podsjeća na dugotrajne sukobe u Ruandi i Demokratskoj Republici Kongo te između Azerbejdžana i Armenije, gdje su napravljeni nesigurni, ali značajni koraci ka miru. Nasuprot tome, izraelsko-palestinski sukob udaljeniji je od rješenja nego ikad, pa će, kako navodi, biti potrebne nove ideje izvana. U tom kontekstu, ona se vraća na rane devedesete i potpisivanje Dejtonskog sporazuma u SAD-u, kojim je okončan rat u BiH. Sporazum je, uprkos kritikama, spriječio povratak etničkog nasilja, što se navodi kao dokaz da diplomacija može zaustaviti krvoproliće.
Scheindlin naglašava da Bosna i Hercegovina nije idealna usporedba, ali iz nje je moguće izvući poučne lekcije. Dejton je podijelio zemlju na dva entiteta i uveo složene institucije koje uključuju tri konstitutivna naroda. Iako su ovaj sistem i danas predmet brojnih kritika zbog diskriminacije manjina i političke blokade, autorica podsjeća da je osnovna svrha sporazuma bila trajno okončanje sukoba. Kao primjer izazova navodi politiku Milorada Dodika, koji, kako piše, i dalje zagovara ultranacionalističke i secesionističke stavove.
Među ključnim poukama iz Dejtona Scheindlin ističe tri stvari. Prvo, nužnost sveobuhvatnog sporazuma koji završava rat, a ne privremenih prekida vatre. Upozorava da će eventualni kraj rata u Gazi primirjem značiti gotovo izvjesno ponavljanje sukoba. Drugo, naglašava važnost vanjske intervencije, podsjećajući da u BiH bez NATO-ovih udara ne bi bilo napretka u pregovorima. I treće, mirovni sporazum mora predvidjeti ustavne aranžmane između sukobljenih strana, bilo da je riječ o jednoj ili dvjema državama, s definisanim okvirima saradnje u ekonomiji, sigurnosti i slobodi kretanja.
Autorica također ukazuje na to da povjerenje nije preduvjet za mir. Podsjeća da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi u BiH nakon genocida i opsade imali minimalno međusobno povjerenje, ali da se krvoproliće ipak zaustavilo. Istraživanja i danas pokazuju niske razine povjerenja među narodima u BiH, ali sukoba nema. Scheindlin zaključuje da je nastojanje da se povjerenje između Izraelaca i Palestinaca izgradi prije kraja sukoba pogrešan pristup i da je jedini pravi put nametanje potpunog prekida rata.
